Značenje riječi. Po obraćenju sam se jako čudio što mi je do tada poruka Isusa promicala. Mislio sam si: nije mi bila dobro prenesena ili nisu nosioci poruke baš bili “reprezentativni”, ali budimo iskreni do kraja, nisam niti ja previše mario za Isusa. Kako uopće zadobiti pažnju nekoga tko ne mari? Je li Bog dobar komunikator? Po obraćenju sam mislio da je i On mogao neke stvari komunicirati jasnije …
Kada su mi svi oni kojima sam svjedočio okrenuli leđa, više nisam bio tako pametan. Sasvim suprotno – osjećao sam se potpuno bespomoćan. Kako ljudima išta objasniti? Moje komunikacijske vještine nisu mi bile od pomoći, a još manje moj temperament i velika očekivanja. Meni su doista trebali “skromni počeci”, da naučim očekivati više od Boga, a manje od sebe, vjerovati Njemu, slušati Njega i dovoditi ljude Njemu. Što bolje komuniciramo s Njim lakše nam je i s ostalima.
Descartes je jednom rekao otprilike: “ukoliko ćemo razgovarati, hajdemo prvo dogovoriti se oko osnovnih pojmova”. Mi ljudi često to ne radimo i žurimo u komunikaciju kojoj nema ni kraja ni ploda. Znajući to Bog se u objavama često služio prispodobama, da shvatimo da je On dobar i brižan poput Oca, predan i vjeran poput dobrog Gospodara, revan Ratnik za Istinu, a da je Isus upravo Njegov Sin. Kakve to veze ima s odgojem djeteta?
Komunikacija s djetetom je više nego jednom pravi izazov. Biti roditelj stavlja te u poziciju da svom djetetu prvi u njegovom mladom životu pojasniš, osvijestiš upravo osnovne pojmove koji će ga pratiti kroz čitav život. Velik izazov, ali i odgovornost. Ne mislim pritom na pojmove poput voća i povrća u hladnjaku, čokolade koja zauzima posebno mjesto (povrh svih prehrambenih artikala) ili imena različitih igračaka. To smo prošli. Sada sve češće moja žena i ja moramo objašnjavati što je istina ili bar ispravno u nekoj situaciji i zašto. Kako to objasniti uvjerljivo, u miru i ljubavi? Što je to ljubav i kako je uopće objasniti ukoliko je ne stižeš pokazati? Kako dočarati djetetu da brineš za njega i da valja ići nogostupom, a na raskršću se osvrnuti lijevo i desno? Jesmo li u tome dosljedni? Je li naš DA-DA, a NE-NE (Matej 5:37) prosuđuju iz dana u dan upravo naša djeca. U mjeri u kojoj jesu prelijeva se kao dosljednost i u njihov život.
Neku večer usred naše tihog pjevušenja naše omiljene uspavanke (Slava Isusu) pitao me sin iz krevetića što je to “prijestolja”? Pjesma kaže: “sa prijestolja on vlada …” i to mu je omiljeni dio, pa bi bio red da mu pojasnim. Zbunio sam se i brže bolje rekao da je Isus na oblaku, u nebu, pa da su tamo i ta “prijestolja”. Hm, dobro, složio se. Žena mi pak kaže da je nju pitao što je to vječnost. Ona mu je odgovorila da je to: “sutra i sutra i sutra i sutra itd.”. Čini mi se da sam ja bolje prošao, ali sam Bog zna koja će sve još pitanja pljuštati po nama u narednom razdoblju.
Roditelji, bolje nam je da nađemo prave odgovore, radi sebe samih, ali i radi naše djece – dok još imamo vremena.
Autor: K. C.
