Nije baš jednostavno pisati o ljudskoj dobroti. Na svijetu je zabilježeno bezbroj dobrih ljudskih djela i teško bi bilo napisati sve o dobroti, a da se ne izostavi nešto važno. Zaista je to izazovna tema jer se stalno otvara neki novi podnaslov u romanu ljudske povijesti. Uvijek se nađe netko sa željom da učini dobro djelo, a opet toliko toga i u povijesti i danas svjedoči zapanjujuće zlo koje su ljudi u stanju počiniti. Unatoč našoj dobroti redovno se pojavi neka nova ljudska afera i neki novi spin, kao što to vole reći naši političari. Otkud sva zloća od početaka čovječanstva i tko nam je za sve to kriv? Ljudsko zlo i problemi na svakom su koraku prošlosti i vrebaju iza svakog ugla sadašnjice, a ljudi se uvijek hvale dobrotom. Bilo je među ljudima puno nepravde, izrabljivanja, krađe, gladi, ubijanja i rata. Nove generacije se uvijek zaklinju kako će s njima biti drugačije, da će oni učiti iz prošlosti i da se tako nešto više neće ponoviti. Ali uvijek ostane neka tajna veza, ono što izjednačuje sve ljude. Povezuje nas jedna narav: pa ljudi smo!
Ako smo uistinu mudri i želimo naučiti na greškama starih treba poći od Adama, on je ipak najstariji od nas. Nekad je čovjek svoju golotinju (čitaj grijeh) od Boga pokušao sakriti lišćem, no zbog inteligencije koju smo u stvaranju dobili napredovali smo i danas imamo maskirna odijela, bolja sredstva i metode kamufliranja. Ipak, slabosti koje se od davnina vide u naravi čovjeka do danas su ostale iste i ništa se nije promijenilo. U razvijenim zemljama svijeta posebno je vidljivo kako se napredak čovječanstva koristi da pokrijemo svoju sramotu i proglasimo sebe slobodnima od bilo kakvog osuđivanja, a posebno od presude. Moralni okvir sačinjen od biblijskih istina o čovjeku i Bogu smeta ljudskoj naravi. Današnje kampanje samozvanih boraca za pravo osobne odluke o spolu usmjerene su na poništenje pravednih i moralno ispravnih okvira upravo zbog toga što oni smetaju ljudskoj naravi. Iako stvoren na sliku Božju čovjek se protivi Stvoritelju jer u srcu nosi ponos i oholost đavla koji ga je prevario. Prije svega trebamo ispitati svoja srca jer se u srcu skriva istinska priroda.
U nutrini čovjeka je osnova svih naših problema. Potrebno je pogledati se u ogledalu Božje istine i svatko može vidjeti koliko vrijedi naša ljudska dobrota. Kroz naše živote ponekad zaista zabljesnu dobre stvari, ali moramo priznati da se stalno borimo s onom stranom osobnosti koja svjedoči za zlo. Čovjek se mora zauzdati i ograničiti kako ne bi naudio drugome, pa čak i samome sebi. Kroz odgoj i moralne norme društva i kulture usađuju se vrijednosti koje nisu originalno pohranjene u prirodi čovjeka. Zato postoje okviri ili norme ponašanja. Možda ti je teško priznati, ali ako misliš da nešto znaš o životu sigurno vidiš nestalnost, nesigurnost i slabost ljudske naravi. Dobrota nema kontinuitet i s vremena na vrijeme se bolno prekida izljevom tamne strane. Države, gradovi, organi vlasti, radni kolektivi, obitelji i ostale društvene zajednice, nažalost ne bi mogle opstati bez raznih ograničenja, propisa i zakona koji štite opće dobro. Da ne postoje sankcije i kazne ljudi bi se međusobno istrijebili. Ironično je da bi na koncu pokolja ostali baš oni koji su sebe smatrali najboljima. Što nam se to događa, čini se da je toliko dobrih ljudi, a opet mnogo toga često ne valja?
Čovjek ima svoju mjeru za dobrotu i uvijek se uspoređuje s drugima, ali se na koncu pokaže manjkavost njegove mjere. Takvo je mjerenje dobrote vrlo nesigurno jer se oslanja na procjenu drugog ljudskog bića koje također nije savršeno nego ima svoje dobre i loše strane, dobre i loše dane. Osobni dojam o nekoj osobi ne može biti siguran temelj za zaključak o nečijoj dobroti. Velika je razlika između tvrdnje da je netko dobar čovjek ili da je u životu učinio neka dobra djela. Čovjek procjenjuje na temelju onoga što vidi i mjeri svojim nesigurnim osjećajima. Istinska narav je preduboka i može se otkriti jedino Istinom. Narav može proniknuti samo netko tko zna Istinu i može vidjeti u srce.
Zamisli primjer jednog školskog učitelja koji svojim kreativnim pristupom učenju zabavlja cijeli razred i svojim šalama redovito osvaja simpatije učenika. Za njega svi učenici govore kako je dobar. Njihovo iskustvo stvara osobni dojam njegove dobrote i ne mogu ga niti zamisliti u izljevima bijesa, psovki i grubosti. Na drugoj strani svoje iskustvo s tom istom osobom ima i njegova obitelj, ali je njihov dojam potpuno drugačiji. Zbog svega što su iskusili njegova djeca i supruga vide tog istog čovjeka potpuno drugačije. Za njih je on nasilnik od kojega strahuju dok svaki put sa zebnjom očekuju njegov povratak iz lokalne gostionice gdje je uz čašicu sa starim društvom krojio državu i pričao “masne” viceve. Nihove su misli svaki put napadnute strahom jer je već mnogo puta svoje frustracije i gnjev izlio pred njima grubim psovkama i nasiljem. I oni su vidjeli neka njegova dobra djela, ali ne bi mogli potvrditi njegovu dobrotu.
Što će na temu dobrote reći Pravedni – Bog? Na čiju će stranu stati? Hoće li uvažiti naš dojam ili će presuditi sam? Hoće li vagati dobra i loša djela ili će ispitati srce i ono što je u njemu? Ako srce nije ispravno kome će pomoći dobra djela da bude dobar pred Bogom? Čovjek je ograničen u svom uvidu jer ne može vidjeti ispod površine, ali Bog vidi što stanuje u tvome srcu. Bog zna istinu o tebi ali te ne želi osuditi. Ako želiš stajati pred Bogom bez osude trebaš Spasitelja – Isusa Krista. On je dao svoj život za naše pomirenje s Bogom i želi ispuniti svako srce koje vjeruje. Obrati se Isusu jednostavnom molitvom:
Isuse, vjerujem da si dao svoj život za oproštenje mojih grijeha i uskrsnuo da mogu primiti čisto srce. Budi moj spasitelj i gospodar moga života. Pomozi mi da te postojano slijedim. Hvala ti!
Autor: Robert Starčić
