Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače (Postanak 3:6-7).
U početku, kada je čovjek stvoren poznavao je samo dobro, bio je stvoren kao slobodno biće s velikim potencijalom inteligencije, domišljatosti i kreativnosti, na sliku Božju. Bog ga je pokrivao svojom slavom tako da nije znao niti da je gol. Nakon neposluha Bogu i počinjenog grijeha pokrio je sebe onime što je našao u prirodi i započelo je njegovo skrivanje. Više nije imao bliskost odnosa s Bogom. Od tada se želi opravdati od svoje odgovornosti i pobjeći od istine o svojoj paloj naravi. Čovjek se davno odlučio za znanje i zaista ga je dobio, ali kada se okrenuo prema znanju unatoč Božjem upozorenju da će izgubiti život, ostao je sam, bez mudrosti Stvoritelja. Bez te mudrosti čovjek može raditi i graditi, ali nema vječni temelj i zato je sve što čini podložno propadanju.
Većina održanih konvencija moćnih svjetskih država uvjerava nas u uspjeh čovjeka, ali globalni rezultati njegovog upravljanja zemljom zapravo su katastrofalni. Umjesto da čovjek pažljivo razmotri plodove svog života na zemlji stalno gleda u nešto drugo i pažnja mu je podijeljena, a cijeli je problem zapravo u njemu. U čovjekovoj biti, u njegovom srcu postoji nepremostiva prepreka za ostvarenje potencijala njegovog intelekta i snage na koju se oslanja. Velika otkrića kroz povijest urodila su praktičnim znanjem za brži napredak ljudi na zemlji i stvaranje blagostanja, ali baš napredni dio svijeta svojim prosperitetom zamagljuje sliku pravog stanja u svijetu. Kao što visoki prosjek plaće u zemlji gdje većina ljudi živi na rubu siromaštva podižu nebulozna primanja malog broja elite društva i preplaćenih državnih službenika koji se doslovce hrane životima drugih ljudi. Vatromet u novogodišnjoj noći podiže uzbuđenje okupljenih slavljenika i čini se da luda proslava i fantastično raspoloženje nikada neće proći, no sutradan se vraća realnost života u mraku ovog svijeta i to mnoge baca u očaj.
Ljudsko znanje i napredak znanosti omogućili su mnogo toga. Danas je takozvani razvijeni dio svijeta strastveno usmjeren istraživanju svemira i plan mu je čak naseliti druge planete. Pod krinkom istraživača čovjek nesvjesno želi pobjeći od svoje stvarnosti. Iako je daleko od toga da sredi svoj život i nered na zemlji, želi osvojiti svemir, koji je za razliku od zemlje još nedirnut, dok se na zemlji itekako vide njegove pogubne intervencije. Nesaglediva sredstva i napori ulažu se već dugo u svemirske programe jer se čovjek želi popeti visoko u svemir da proslavi svoju inteligenciju i svoju snagu. Sotona vlada zemljom i zavodi ljudska srca danas, kao i na samom početku čovječanstva: uvjerava čovjeka da može sam ostvariti svoj život i biti kao Bog. Duh koji se protivi Bogu i radi protiv ljudi podmuklo nadahnjuje čovječji duh i gura ga u krivom smjeru. Sotonski duh vuče čovječanstvo što dalje od svjesnosti Božje suverenosti i vlasti, zavodi čovjeka i govori mu da je sam sebi dovoljan. Buntovna želja čovječjeg duha vodi ga da pokaže kako superiorno vlada životom. Ipak, samo mala iskrica, jači vjetar ili potres, može uništiti sve što je učinio. Pogubnost takvih banalnih okolnosti kao što je utjecaj prirodnih sila stalno nam je svjedočanstvo da ne možemo sami i da moramo potražiti Spasitelja.
Koliko god je čovjek zapanjujuće sposobno i inteligentno biće glavna nepoznanica mu je baš osnova njegovoga života i svrha postojanja. Svi smo čuli za velike uspjehe ljudi i moramo priznati veličanstvene dosege ljudskog znanja, no šteta koju smo uzrokovali otkriva realnost – zlo stalno prati ljudski rod kao strašna zvijer koja vreba svoj plijen. Čovjek živi u mraku i što god poduzimao nikako sam ne može upaliti svjetlo. Dok se na jednoj strani svijeta slavi otvorenje novog lanca restorana i svi navaljuju na bezbrojne ukusne delicije, u isto vrijeme s druge strane ljudi umiru od gladi. Na veličanstvenim vojnim paradama šepure se lijepo obučeni državni uglednici i ponosno pokazuju nove vrste oružja i dalekometnih obrambenih sustava, a zatim na dalekim mjestima njihovog ubojitog dometa budu izbrisani cijeli gradovi i pogibaju nedužna djeca, žene i muškarci. Ironična je činjenica milijuna nedužnih žrtava u borbama i ratovima svijeta, a danas znamo samo za nekolicinu zločinaca. Pa tko je onda počinio sve te zločine? Sigurno se ne bi nazvalo uspjehom kad bi netko posegnuo rukom da uzme jednu čašu iz stare bakine vitrine, a pritom polupa ostatak divnog kristalnog servisa. Upravo je takva povijest ljudskog roda. Čovjek silom nastoji napraviti red i uspostaviti mir, a iza njegove uprave ostaju doslovce milijuni nedužnih stradalnika. Možeš li potvrditi da je to napredak i rezultat koji svjedoči dobrotu, humanost i uspjeh čovjeka!? Možda su spomenuti primjeri daleko od tvoje svakodnevice, ali znaj da dijeliš sudbinu cijelog ljudskog roda. U svakom ljudskom srcu je sjeme grijeha kojim je zaražen ljudski rod. Grijeh je sila koja ruši sve pred sobom i samo je Bog može zaustaviti. Isus je nadvladao grijeh i slomio njegovu silu zauvijek, porazio je i najvećeg neprijatelja ljudi: neizbježnu smrt. On svima nudi pomirenje s Bogom i vječni život. U Isusu Kristu je vječni uzorak za ostvarenje života: moraš umrijeti samome sebi da bi dobio život od Boga. Bog se otkrio čovjeku jer toliko voli sve ljude i ne želi njihovu propast. Isus Krist je došao kao svjetlo koje će rasvijetliti tamu ovoga svijeta i pokazati svakom put u život. Priznaj pred Bogom svoj grijeh i traži oproštenje, neka Isus Krist postane tvoj Spasitelj. Vrati se u prisutnost Stvoritelja jer Isus je jedini Put do Boga. Ako istinski žališ zbog grijeha predaj svoj život Isusu i primi oproštenje i novi život.
ISUSE, OČISTI ME OD GRIJEHA. VJERUJEM DA SI TI SPASITELJ KOJI JE UMRO ZBOG MOJIH GRIJEHA I USKRSNUO ZA MOJE OPRAVDANJE, PREDAJEM TI SVOJ ŽIVOT. HVALA TI, ISUSE!
Autor: Robert Starčić
