Što duže imam privilegiju živjeti na ovom svijetu i promatrati sve divote i veličanstvenost zemlje, pažnju mi najviše privlače ljudi i njihov odnos prema životu. Iza čovjeka ostaju zadivljujuća djela, ali svi smo mi tako krhki i ratkotrajni. Uvijek se iznova začudim kako ljudi unatoč svom kratkom vijeku provode život kao da će zauvijek moći odlučivati o svojim putovima i beskonačno ispunjavati vlastite želje. Iako su pitanja svrhe našeg postojanja oduvijek najveći zazov ljudskom intelektu mnogi žive samo za ovaj trenutak. Ne treba se izbjegavati razmišljanje o smislu života jer se svakodnevno toliki ljudi s kojima smo dijelili ovaj svijet odjednom izgube u misteriju smrti. Pred svima nama stoji prepreka iza koje dalje ne možemo vidjeti svojim intelektom i naše znanje ne pomaže u tome da budemo sigurni što je istina nakon smrti. Neki govore da živimo kao i sve drugo u prirodi i da nas nakon fizičke smrti više nema, no sigurno je da je ovaj život prolazan i da nam se valja suočiti s krajem. Koliko god se smatrali mudrima, naš odlazak s druge strane ovog života bez Božje pomoći ostaje tajna. Ljudi koji ne žele tražiti smisao okreću se ‘’lakšim temama’’ i zabavljaju svoje misli nečim što im ne pritišće savjest. Zato razvijeni svijet pomno planira društvena događanja i pravi rasporede ljudskih zabava. Sportska prvenstva i kupovi, koncertne sezone i bezbrojne proslave postaju orijentiri važniji od datuma u kalendaru. Još u vrijeme svog carstva stari Rimljani sjetili su se kako skrenuti pogled naroda od važnih životnih pitanja. Osmislili su sistem: ‘’Kruha i igara’’.
U usporedbi sa svime što vidimo oko nas mi smo kao zrnce pijeska, a opet, sve postoji radi čovjeka. Jedinstvena smo bića jer nam je dana sposobnost da zamišljamo, planiramo, smišljamo i stvaramo nešto novo. Samo ljudska bića u tolikoj mjeri mogu svojom inteligencijom iskoristiti resurse koji postoje na zemlji za svoj napredak i udobnost života. Prvo mjerilo za ocjenu napredne civilizacije kroz povijest uvijek je bilo napredovanje tehnologije i veće mogućnosti u iskorištavanju prirodnog bogatstva. Iako će vam ljudi većinom reći kako dobrota i poštenje moraju biti osnova društva, moralno stanje nikad nije bilo temeljno mjerilo kvalitete života. Stoga i danas brzi razvitak jednog dijela svijeta stvara privid napredovanja cijele civilizacije. Streloviti tehnološki napredak svojim blještavilom zasljepljuje oči čovječanstva dok požuda uništava pred sobom i ljude i zemlju. Mnogi ljudi ne žele prihvatiti istinu da nas čeka podnošenje računa.
O našoj humanosti i dobroti čovječanstvo je nakupilo mnoge stranice svojih enciklopedija i dnevnika, ali moramo priznati da nas ne prati dobar glas. Unatoč svim dobrim djelima, dobrota koju čovjek sebi pripisuje nije potvrđena u svemu što čini. Jedan dokaz naše surovosti su stare izgubljene civilizacije koje su zatrte ljudskom zloćom i agresijom. Zatrpani arheološki ostaci veličanstvenih ljudskih tvorevina iskapaju se danas kao svjedoci čovječje naravi. Slavna drevna carstva izgrađena su na leđima nebrojenog mnoštva robova, odnosno ljudi bez ikakvih prava i osobne imovine. Drevna egipatska civilizacija sinonim je sjajnog napretka i bogatstva iako je moralno bila u suprotnosti sa svime što se danas naziva osnovnim ljudskim pravima. Kakva je situacija u današnjem svijetu i globalnom društvu? Koliki su ljudi ‘’porobljeni’’ raznim političkim i ekonomskim smicalicama, a na njihovim životima se opet gradi nova napredna civilizacija. Nakon svake epohe ljudskih zločina i dekadencije društva uvijek se mislilo da je ono najgore što čovjek može učiniti prošlo. No, kako objasniti da unatoč napretku i danas svjedočimo tolikim grozotama i zločinima još surovijim od onih iz davnih, prošlih vremena. Iako je mračni srednji vijek sinonim zlog društva, mislim da se danas razlikujemo jedino po tome što naš mrak rasvjetljuje izum električne žarulje. Ništa se u čovjeku nije promijenilo, samo je s vremenom naučio bolje prikrivati stvarnost. Čovjek je kao upravitelj zemlje uspostavio svoja mjerila, ali mnogi ne znaju da sve naše vrijednosti moraju proći test Istine.
Biblija kao Božja Riječ prosuđuje čovjeka na način da mu pokazuje njegovo pravo stanje, no Bog nas ne želi osuditi. Osnovni ljudski problem je grijeh u srcu i zbog toga cijelo čovječanstvo osjeća posljedice. Unatoč svjedočanstvu naše mračne prošlosti mnogi još uvijek sebe uvjeravaju kako se zla možemo riješiti sami, snagom ljudske dobrote. Svi oni koji prihvate istinu o sebi imaju na raspolaganju veličanstveno rješenje koje Bog nudi ljudima. Humanizam ne može nadvladati zlo jer je potrebno promijeniti čovječju narav. U Isusu Kristu Bog je pokazao ljudima Put u život. Kroz žrtvu Isusa Krista plaćena je otkupna cijena za sve ljude. Grijeh čovjeka je kažnjen, i svatko tko vjeruje može primiti opravdanje i započeti novi život. Vrata koja su zbog grijeha bila zatvorena otvorio je Isus i pozvao sve koji vjeruju da uđu u Život vječni. To je milost – nezasluženi dar od Boga. Potrebno je priznati svoj grijeh, a ne bježati od odgovornosti. Isus te zove da se okreneš od grijeha i zla i prihvatiš Njegovu pomoć. Svoj novi put možeš započeti molitvom:
ISUSE, VJERUJEM DA SI DAO SVOJ ŽIVOT ZA MENE. OPROSTI MI MOJ GRIJEH. TEBI PREDAJEM SVOJ ŽIVOT, DA BUDEŠ MOJ SPASITELJ. HVALA TI!
Autor: Robert Starčić
