Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, laži, psovke. Matej 15:19
Hej, pogledaj malo oko sebe i razmisli; ima dosta toga u našem društvu što se ne slaže s istinom i jednostavno ne drži vodu! Žalosno, ali istinito. Stalno se čuje hvalisanje plemenitim nakanama, daju se pusta obećanja za čudesna ekonomska rješenja, a onda opet nova medijska afera i opet se otkriva zlo u srcu. I tako to ide i ide i ide… kakvom se stvarno dobrotom možemo pohvaliti?! Paaa, mislim da smo dosta dobri u zataškavanju kriminala. Nekad smo slušali ironične šale i smijali se usporedbama sa stanjem u Bangladešu. Ne znam baš kako je danas tamo ali pitam se imaju li oni pravomoćno osuđene osobe na položaju gradonačelničke vlasti? Koliko god željeli sakriti istinu o ljudskoj dobroti odgovor se stalno otkriva svima koji žele vidjeti. Ono što čovjek živi najbolje svjedoči o njegovoj pravoj kvaliteti i uvijek otkriva kakvo mu je srce. Iskustvo dakle, ne potvrđuje dobrotu čovjeka.
Od davnina se po cijelom svijetu prepoznaje ozbiljan problem – čovjek treba pomoć da bi bio dobar. Zapitaj se samo: tko je narušio prirodnu ravnotežu na ovom predivnom planetu; tko je zvjerski posmicao milione nedužnih ljudi kroz povijest; tko to stalno krade, laže i vara… Ne čini li to baš onaj čovjek koji toliko uzdiže svoju dobrotu? A tko je razapeo nedužnog Isusa Krista? Nisu li i to bili u svojim očima neki dobri ljudi? Kad želimo biti dobri ljudi, onda pred drugima prvo moramo sakriti nedostatke svojoj dobroti. Možda smo skloni nervozi, možda s požudnom željom gledamo u tuđe, možda se silimo na smiješak i umilno lice pred onima koji nam se zapravo gade… Uvijek je više onoga što baš ne svjedoči za našu dobrotu. Uvijek toliko truda da sve izgleda dobro, a onda samo mala nepažnja i otkriva se prava narav i srce ljudi. Jer narav se nikako ne može sakriti. Jedno je prikriti trenutak života ali čovječja narav je zla i samo je pitanje kada će otkriti svoje pravo ja. Zato, kako bi sakrio svoje slabosti, čovjek često pribjegava nekom obliku religioznosti. Tako želi ušminkati stvarnost. I zaista religioznost može stvoriti bolji izvanjski dojam ali srcu čovjeka ne može pomoći. Unatoč religioznosti, srce mu ostaje potpuno isto, a upravo to ga najviše muči.
Nadalje, ta religiozna dobrota ne zanima Boga jer zna On dobro što je u ljudskom srcu. Bog dobro poznaje čovjeka – njegov je problem grijeh! Zbog svoga grijeha ide u smrt i ako se ne riješi grijeha, zauvijek će otići u propast. Zamisli kakva šteta; ima li išta vrjednije od života?! Duša kojoj je Bog dao život može propasti jer ne može opravdati svoj grijeh. Bilo bi to kao da čovjek sebe uhvati za kosu i podigne se od zemlje – NEMOGUĆE! Treba nam znači ozbiljna pomoć, a ne samo kozmetički tretman. Kada bi samo priznali sami sebi: možeš mrtvacu vješto staviti najbolju šminku i obući njegovo truplo u skupa modna ostvarenja ali ništa bitno nećeš postići. Sve će zajedno istrunuti, propasti. I tijelo i odijelo.
Ali kažeš: ‘’Pa čekaj… imam ja svoje argumente: kršten sam kao mali, slušao sam crkveni vjeronauk, prošao sam obrede pričesti i potvrde, odlazim čak redovno i na misu, ipak sam vjernik. Ja vjerujem u Boga i to sigurno nešto vrijedi.’’ Da, stvarno je odlično što vjeruješ u Njega jer sve govori da On zaista Jeste, ali što ćeš onda sa svojim grijehom kada staneš pred Svetoga Boga? Znaš li da se Bog ne da prevariti? Što vrijedi lažna pobožnost i religiozno pokunjeni stav u nekoj hladnoj crkvenoj zgradi dok ti srce luta mislima grijeha. Vrijedi li zaista što pjevaš pjesme o ljubavi prema cijelom svijetu, a opake misli i prijezir prema susjedu ne mogu se nikako smiriti. Što vrijedi crkvena liturgija i odlazak na nedjeljnu misu dok kroz tjedan cijelo selo uz psovke i prostote ogovara svoga župnika jer svi dobro znaju kako i njemu treba pomoć da spasi svoje zlo ljudsko srce. Koliko zaista vrijedi staviti ruku na mjesto gdje se mogu osjetiti otkucaji srca i pjevati himnu domovini, kleti se u vjeru svojih starih, a onda za neko vrijeme bude otkriveno kako na računu tako dobrog čovjeka, velikog vjernika i domoljuba leže milioni kuna ukradenog novca. Nije to ništa novo, to je samo istina o čovjeku. Pa, ako baš hoćete, to su vijesti iz naših (svako)dnevnih novina.To je jednostavna istina o čovječjem srcu, a Istinu može vidjeti svatko kome je zaista stalo da je nađe.
No, postoji IZLAZ. Ima JEDAN PUT za sve one koji vjeruju u Isusa. Čovjek može priznati svoj grijeh kao slabost, a svoj život predati u ruke Spasitelju. Tako može primiti snagu za jedan drugačiji život. To je Put za svakoga bez razlike, jer kod Boga nema pristranosti. Nitko ti ne može uzeti tvoju priliku – iskoristi je sada. To je milost, dar od Boga! Svatko može svoju grešnost predati Isusu, a u svoje srce primiti Njegovu pravednost i započeti NOVI PUT.
Nakloni zato sada svoju glavu pred Bogom, tu gdje jesi, priznaj Mu svoje zlo srce, On ionako sve zna. Jedino je stvar tvoje poniznosti i priznanja da trebaš pomoć po pitanju srca. Nema druge – moraš se nanovo roditi! Bog je dobar i želi biti tvoj Otac; otvori srce i reci:
BOŽE, PRIZNAJEM DA IMAM ZLO SRCE I DA ČINIM GRIJEH.
ŽALIM ZBOG SVOJEGA GRIJEHA I MOLIM TE, OPROSTI MI.
ZNAM DA ME VOLIŠ JER SI ZA MENE DAO SVOGA SINA, ISUSA KRISTA. ISUS JE UMRO ZBOG MOGA GRIJEHA, PLATIO JE SVU MOJU KAZNU I USKRSNUO JE DA BUDE SPASITELJ SVIMA KOJI VJERUJU.
ISUSE, BUDI MOJ SPASITELJ I PROMIJENI MOJE SRCE – NEKA ODSADA MOJE SRCE PRIPADA TEBI, A NE VIŠE GRIJEHU!
Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Rimljanima 8:1
Moralnost te može sačuvati od zatvora, ali samo vjera u krv Isusa Krista te može spasiti od pakla. Charles H. Spurgeon
Autor: Robert Starčić
