Čuo sam nedavno komentar: “Ah, kad bi čovjek samo malo više bio čovjek…”. Zamislio sam se duboko i misli su prošle mojim umom: “Pa nije li baš u tome korijen svih naših problema!?”. Zar nije čovjek pokazao kakav je, jer ljudi stalno stvaraju probleme jedni drugima i sve je to zabilježeno u našoj povijesti. Ipak se mi tome već vjekovima čudimo i nastojimo sami sebi nekako pribaviti opravdanje od svih tih naših greškica koje smo učinili kroz stoljeća. Uvijek isto… jer, reci mi kada je to bilo drugačije i kada je čovjek bio bolji? Kroz cijelu našu povijest pokazuje se isti problem, a mi se sada pitamo: “Što se to događa?”. Stalno se trudimo prikazati čovjeka nedužnim, a svaku njegovumgrešku i zlo nekako opravdavamo. “Pa, znaš… ipak… ovo i ono”. Bolje nam zvuči kad učinjeno zlo obilježimo kao individualni čin pojedinca, a ne nešto što stanuje u srcu svakog čovjeka. Hej, čovjek je itekako dokazao da se nalazi na krivom putu.
Razmisli na primjer o krađi. Koliko puta si čuo da je jedan čovjek ukrao nešto drugome i postoji li itko na svijetu da nije bio u kušnji da ukrade? Nije li to i jedan od velikih problema danas svugdje oko nas? Zato smo morali ustanoviti neka pravila u društvu kako bismo sačuvali dostojanstvo, pravo na život i zaštitili privatnu imovinu. Represivni sistem države i princip kazne često djelotvorno ohladi tvoju kušnju i usmjeri tvoj pogled da vidiš kako i pošteno možeš steći nešto za sebe. Moramo priznati da se često zagledamo u nešto što je tuđe i što sami ne posjedujemo. Nije tajna da često poželimo baš to. Poštenje nije baš ona prva opcija kod čovjeka, ali zakon i propisana kazna može ga zadržati od krađe. Da, zakon mu može zaprijetiti ali ne može mu promijeniti srce, a baš je u srcu priroda čovjeka i srž problema. Krađa je toliko svojstvena ljudima i toliko raširena oko nas, a mi se pravimo da je to samo iznimka, a ne pravilo. Većina ljudi želi svoje ostvarenje bez obzira na život drugih i pokušava nekako dograbiti svoje zadovoljstvo. Da malu djecu ne učimo poštenju već bi se odavno međusobno pojeli.
U našoj zemlji smo se već navikli slušati o krađi jer se redovno otkriva neka nova afera i nije to ništa novo, u pitanju je samo neko novo lice na stranicama dnevnog tiska. Sve to nekako stvara zaključak kako nije moderno živjeti pošteno i kako od toga nema koristi. Baš iz razloga što je sve veća suprotnost između onoga što uči i prenosi Biblija i načina na koji živi moderni čovjek, sada je Pismo zaista aktualno i svima uzbudljivo štivo. Zaista je fascinantno kako je tisućama godina prije nas opisana aktualnost današnjeg svijeta i kako je predviđen razvoj čovjeka. Riječ Božja bila je zapostavljena na našim prostorima i zato je danas zanimljiva sa otkrivenjima koje čuva. U njoj je otkriveno ono što je skoro zaboravljeno: postoji DOBAR PUT. Svijet stalno traži nešto novo, uzbudljivo, intrigantno i zato je biblijski sadržaj itekako namijenjen ovoj generaciji. Više nego ikad prije čovjek je sada sposoban primiti poruku zbog svoga znanja koje je kroz vrijeme sakupio i zbog nevjerovatnih mogućnosti moderne komunikacije. “Klik!”, i evo me u Kini! Iako bilježi greške iz prošlosti, Biblija upozorava čovjeka da se pripravi za budućnost. To je jasna uputa čovjeku da uči na tuđim padovima radije nego da sam ozbiljno razbije nos.
Ako slijediš Isusa i Njegov nauk znaj da je tvoj način života pred Bogom izuzetno vrijedan. Vrijednost zlata je dobar primjer za to jer je stalno na cijeni. Ono čega ima tako malo itekako vrijedi ovome svijetu. Tako i čuvanje od grijeha u mjerilu Onoga koji je sve stvorio nikako nije konzervativno i zastarjelo. Naprotiv, posvećenje života je itekako aktualno i potvrđuje izvrsnost nečijeg karaktera. Koliko god da ljudi proklamiraju svoju slobodu i nabrajaju svoje civilizacijske dosege, od pamtivijeka pred čovjekom postoji isto ograničenje. Što više se čovjek gradi samostalnim u odnosu na Boga Stvoritelja, sve sigurnije juriša u smrt. Takva mu je priroda i zato njegov put ide ka smrti. Nitko ne može samoga sebe opravdati niti spasiti, a čeka ga kazna za počinjeni grijeh. Što god činio na zemlji i koliko god se čovjek proglašava moćnim, uvijek ga susreće ista prepreka koju svojom snagom ne može prijeći. To ograničenje naziva se smrt, prestanak čovjekovog života na zemlji među drugim stvorenjima. Često se događalo da čovjek poleti u svome ponosu, a onda se sruši u nepoznato, u ono što nam bez Boga ostaje tajna, sakriveno. Odjednom odlazi i ostavlja sve iza sebe, nekih se poslije sjećaju, a nekih kao da nikada nije niti bilo.
Za osjećaj dobitka čovjek ne mora uzeti drugome. Takav ga put vodi u sve veću frustraciju i nikad mu nije dovoljno. Onaj koji stalno grabi zadovoljstvo za sebe ostaje prikraćen jer naša svrha nije život za same sebe. Takva osoba pati u dubini svoga bića, tamo gdje najviše boli. Biblijski Bog nudi nam svoga Sina, Isusa Krista , i pomirenje, a zatim ulazak u pravo zadovoljstvo. U Kristu se zaista pruža prilika da doživiš ‘’ono pravo’’. Napokon, život bez onog tereta kojeg si osjećao cijelog života, čak i u trenucima najboljeg raspoloženja. Za razliku od tvrdog kaznenog sistema koji za krađu određuje samo odštetu i kaznu, Bog ti nudi svoju milost – OPROŠTENJE. Također i novo srce u kojem neće vladati pohlepa i zle želje. Bog je milosrdan i nudi svoju milost, ali krivca ne ostavlja bez kazne. Za svakoga postoji opasnost da se pred Njim nađe neopravdan i kriv za svoje grijehe. Milost nije nešto što će se potrošiti na nezahvalne, samo oni koji cijene milost mogu doživjeti i njenu korist.
Isus je umro da plati cijenu našeg grijeha i uskrsnuo da sve ljude pozove u opravdanje. Ako vjeruješ u Isusa otvori svoje srce i moli iskreno ovu molitvu:
Isuse, ja vjerujem da si ti umro na križu i platio cijenu moje nepravednosti. Ne želim da u mome srcu vlada zlo i zato te molim da mi oprostiš moj grijeh. Vjerujem da si ti uskrsli spasitelj i zovem te da ispuniš moje srce. Isuse, predajem ti svoj život, budi od sada moj put!
Autor: Robert Starčić
