Duh religije sprječava Božje djelovanje i stvara kaos pod okriljem religiozne pravednosti i doktrine. Također potiče vjernike da žive svoju vjeru kruto, po propisanim pravilima. Moramo biti svjesni da se to događa i u našem radnom okruženju. Evo nekoliko znakova kako se duh religije manifestira u svakodnevnim situacijama na radnom mjestu vjernika…

Možda u svakodnevnim sukobima na poslu dolazi do problema s molitvom i primjenom Božjih obećanja.

Možda vjeruju da se biblijske istine odnose samo na njihov osobni život, život njihove obitelji i crkve, a ne i na posao.

Možda se fokusiraju na evangeliziranje svojih kolega na poslu, ali ne uspijevaju izvrsno obaviti svoj posao.

Možda veću važnost daju vjerskim događajima i aktivnostima nego odnosima s kolegama na poslu.

Prema svojim kolegama koji nisu kršćani odnose se sa stavom „mi“ ili „ja“ naspram „oni“.

Ne žele sudjelovati na molitvenim sastancima ili u proučavanju Biblije na poslu jer smatraju da se na taj način pokušava zamijeniti uloga lokalne crkve. Ne vide potrebu za takvim aktivnostima na svom radnom mjestu.

Imaju potrebu da vjerske aktivnosti svedu samo na ulogu svoje lokalne crkve.

Podcjenjuju ideju da kršćanstvo može promijeniti radni prostor, grad ili narode kao preoptimističnu, naivnu, pa čak i doktrinalno pogrešnu.

Slijedi obrazac za brzu provjeru samog sebe. Pomoću njega možeš otkriti koliki je utjecaj duha religije u tvom životu. Stavi znak ispred svake izjave sa kojom se možeš poistovjetiti.

 

Duh religije – kako procijeniti sam sebe?

Vjeruješ da tvoj vjerski život treba biti odvojen od tvog poslovnog života.

Motiviran si evangelizirati kad nisi na poslu.

Ne možeš se povezati s ljudima koji nisu vjernici jer se bojiš odbijanja.

Prema ljudima koji nisu vjernici imaš stav da si bolji od njih.

Drugi te vide kao krutu osobu sklonu dogmama (ne jednostavno kao osobu vjere)

Osjećaš da si prisiljen uključiti se u vjerske aktivnosti i ne možeš se opustiti u svojoj vjeri.

Često osjećaš krivnju zato što ne dijeliš svoju vjeru s ostalima (nije isto što i osvjedočenje Duha Svetoga).

Često se uključuješ u vjerske razgovore.

Trebaš pripremljenu prezentaciju kako bi propovijedao evanđelje.

Kad razgovaraš sa strancima o duhovnim stvarima više voliš pričati o svojoj ili njihovoj crkvi nego o Isusu i njihovoj osobnoj vezi s Bogom.

Imaš problem s druženjem, prihvaćanjem i iskazivanjem ljubavi prema ljudima koji ne vjeruju na način na koji ti vjeruješ.

Motivira te vodstvo crkve i osjećaj krivnje i kršćanske dužnosti umjesto predanost Kristu.

Ne prihvaćaš promjene, više voliš tradiciju.

Vjeruješ da se darovi Duha Svetoga koji se spominju u 1 Korinćanima 12 i 14 i Efežanima 4:11 ne mogu primijeniti u današnjem vremenu, a i ako vjeruješ, smatraš da su namijenjeni samo religioznim profesionalcima no ne i tebi.

Stvaraš odnose s ciljem da obaviš vjersku dužnost, a ne kako bi stvorio zajednicu iz koje je služenje Kristu prirodna stvar.

Više si odan denominaciji kojoj pripadaš nego Kraljevstvu Božjem i Tijelu Kristovom.

Vlast vidiš kao “zločinačko kraljevstvo” od kojeg se moramo odvojiti umjesto da na njega pozitivno utječemo.

Nemaš potrebu za zajedničkim radom sa ostalim kršćanima. Smatraš uglavnom da je tvoj način jedini ispravan i da svi trebaju dijeliti tvoja nastojanja i ne dovoditi u pitanje tvoju vjeru i doktrinu.

 

Cijeli članak na engleskom možete pročitati ovdje.

 

Autor: Os Hillman