“Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.” (1. Samuelova 15:22)
U posljednje vrijeme, nekoliko mi se braće povjerilo: “Znaš, jako sam pao duhovno.” Oni tako obrazlažu svoje duhovno stanje, i znam da govore istinu. Postoji jedan duhovni zakon: Svaki puta kad skrenemo svoj pogled s Boga, naša pažnja se usmjerava prema nama samima. A to nas vodi u egoizam, u samoživost. To rezultira našim padom na niže duhovne razine.
Te razine su u stvari područja nemoći, frustracija, raznih vrsta ovisnosti, gnjeva, srdžbe pa i prezira prema bližnjima. Što je, u konačnici, đavlova strategija, odnosno đavlovo djelo.
On likuje kada se nađemo na njegovom terenu – na području njegove vlasti, kada smo “oboreni”. Izaija 14:12: “Kako li si pao s Nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin; Oboren na zemlju…”
I ako čitaš Ezekijela 28. poglavlje, moći ćešshvatiti što ti se događa. Moći ćeš primijetiti, kako se Svjetlonoša:
1. UZOHOLIO U SVOME SRCU ZBOG SVOJE LJEPOTE I SVOGA IMETKA
2. REKAO JE (U SVOME SRCU): “I JA SAM BOG”
3. BIO ODBAČEN IZ BOŽJE PRISUTNOSTI
4. BAČEN JE NA ZEMLJU.
OHOLOST je “srušena u podzemlje” (Izaija 14:11).
Oholost (pobuna protiv Božjih zakona) jest grijeh koji je već osuđen na pakao; na frustracije, na nemoć, na gnjev, … NA PLAČ I ŠKRGUT ZUBI (Matej 8:12, 13:42-50, 22:13, 24:51, 25:30, Luka 3:28, Psalam 112:10).
Ako zamjećuješ da te sve više obuzimaju nemoć, frustracija, sve češće imaš izljeve bijesa, srdžbe, pa i omalovažavaš svoje bližnje (možda, smatrajući ih samo nedovoljno duhovnima), MOLIM TE, odbaci to odlučno od sebe. Pokaj se, u svome srcu, zbog takvog stava.
Ponovo digni pogled prema Nebu – prema Isusu. Tamo je naše mjesto, u Njegovoj blizini. Tamo pripadamo.
Želim vam obilan Božji blagoslov.
Autor: Darko Glešić