Učitelji koji poučavaju previše o milosti često ističu da ne odobravaju življenje u grijehu i da će prava Božja milost proizvesti sveti život i vjerujem da oni to iskreno misle. Jedan takav autor ističe na početku svoje knjige: „Mi ne propagiramo nemoralnost, jer ako doista vjerujemo u Boga i ako ga volimo to će pratiti odgovarajuća djela (jer vjera bez djela je mrtva)“. Apsolutno!
Postoje mnoga svjedočanstva na koja ovi učitelji mogu ukazati, dokazati kako su tisuće vjernika pronašli slobodu i oslobođenje kroz prihvaćanje poruke milosti. Prethodnih godina ti vjernici živjeli su pod teretom osude, misleći ako samo malo više rade Bog će ih možda prihvatiti, osjećajući se kao da nikad nisu dovoljno dobri. Tada su okusili Božju predivnu milost i bili su promijenjeni.
To je predivan vijest, i veselim se tim svjedočanstvima. U stvari, to je poruka milosti u koju ja vjerujem i propovijedam također.
Nažalost, danas postoje mnoge priče vjernih koji su jako povrijeđeni tom porukom. U stvari, od kad je objavljen moj članak „Confronting the Errors of Hyper-Grace“ prošli tjedan, nisam mogao pratiti sve strašne priče koje sam primao.
Ovo je tipična priča, od Jessice: „Iz prve ruke doživjela sam promijene koje dolaze u ljudske živote kad prihvate tu poruku. Uključila sam se u malu grupu prije tri godine koja je postala od grupe koja je imala redovite molitvene sastanke i življenje u posvećenju u zajedništvu s drugima do „molitva je djelo i priječi milost i „grijeh dozvoljava milosti da djeluje“ Svo naše vrijeme za molitvu i proučavanje zamijenilo je vrijeme za noćne igre i igre u baru za svjedočenje gdje su mnogi od naših ljudi bili fasade i to sve u ime milosti.
„Moje srce je toliko bilo slomljeno za moje drage prijatelje s kojima sam bila bliska. Kao grupa, oni su prihvatili grijeh kao ne samo prihvatljiv, nego i opravdan i poželjan. Potpuno sam bila odbačena i izrugivana za moj stav ostajanja u svetosti. Oni me više uopće ne zovu imenom – zovu me „Farizej“. Nažalost, morala sam se potpuno odvojiti od ljubljenih i provodim svoj život u molitvi za njih.“
Netko je napisao:
„Imala sam osobu koju sam voljela i koja je bila vatreni sljedbenik milosti, a počela je lagati i varati u svom poslu…Bio je drugačija osoba prije nego što je počeo slijediti samo milost. …Nije bio pohlepan, u stvari bio je nesebičan, ponizan i osoba od integriteta. Isto tako ne mogu mu spomenuti činjenicu da je lagao i zadržavao informacije kako bi potaknuo ljude da ulože… Zašto? Jer kaže da nema osude u Kristu. I zato mu nitko ne može spomenuti taj dio njegovog ponašanja…ili će ga čut.“
Voditelj slavljenja mi je pisao, opisujući mi što se događa između poznatih voditelja slavljenja koje poznaje, gdje je „opijanje, i partijanje neobuzdano. Potpuno opravdano jer su oni pod milošću, a ne pod legalizmom.“
Naravno, moji prijatelji koji podržavaju samo milost protestiraju: „To nije plod naše poruke. Naša poruka proizvodi ljubav za Isusa i sveto življenje. Ti ljudi očito ne razumiju što smo mi poučavali.“
Ali to nije tako jednostavno, jer inače ne bi me pastori i vjernici iz cijele zemlje (i drugih zemalja) kontaktirali dan i noć kako bi razgovarali o destruktivnim efektima poruke samo milost.
Bez sumnje, moji kolege koji propovijedaju samo milost otkrili su neke predivne istine koju donose slobodu i transformaciju, i svi mi trebamo prigrliti te istine. Nažalost, poruka samo milost (u kontrastu s Pavlovom porukom preobilne milosti) je neizbalansirana i vrlo sklona reakcijama, k stvarnoj šteti mnogih vjernika.
Evo tri velike stvari (od mnogo drugih) koje se moraju prozvati:
1) Učitelji koji poučavaju samo milost (i oni koji ih slijede) DENIGRATE one koji se razilaze s njima, prozivaju ih legalističkim Farizejima, etiketirajući ih manipulatorima i tiranima koji propovijedaju lažno Evanđelje, i ponekad tvrde da vođe koji ne propovijedaju samo milost rade to radi monetarne dobiti (upravljanje grijehom je lukrativan; od uglednih vođa koji propovijedaju samo milost postoji beskrajan niz izraza kao što su ovi) To je destruktivno i uzrokuje podjele i treba prestati. (Kao zabilješka, upotrebljavam izraz samo milost da bih opisao, ne da bi vrijeđao, a neki čak unutar tog pokreta kažu: „Da, mi vjerujemo u samo milost!“)
2) U njihovom žaru da uzdignu Božju milost, učitelji koji poučavaju samo milost često govore ekstremne tvrdnje koje vode vjerne da misle da oni nisu odgovorni za svoje grijehe. Ipak, ako smo doista stalno savršeno sveti u Božjim očima, mi zapravo ne griješimo. Naša tijela to čine! To je opasno i ne biblijski.
3) Učitelji koji poučavaju samo milost često tvrde da se Isusova riječ ne primjenjuje na nas. Umjesto toga, oni se svađaju, Isusova učenja su bila za Židove pod zakonom prije nego što je nastao novi savez, kad je Pavao donio poruku milosti. Ako ta lažna tvrdnja ne podiže crvenu zastavu upozorenja, ništa neće. Jednostavno rečeno, bilo koje učenje koje minimalizira (ili ignorira) Isusova učenja treba odbaciti.
Apeliram na vas, moja braćo i sestre koji ste vođe u kampovima koji promoviraju samo milost (ili u vašem gledanju, koji propovijedate poruku milosti) da donesete te stvari pred Gospodina i napravite neke ozbiljne promjene u smjeru vašeg kretanja prije nego što životuži budu uništeni. Mnogima su pomogle istine koje ste poučavali, ali mnogim drugima nanesena je šteta vašim greškama, i ne možete se veseliti u dobrom bez uzimanja odgovornosti za loše.
Ne trebamo više horor priča.
Autor: Michael Brown
