Imala sam težak život s puno nedaća. Suprug mi je bio alkoholičar i zbog toga se psihički razbolio. Bilo je jako teško živjeti s njim. Nakon toliko godina zajedničkog života i ja sam se psihički razboljela. Po noći bih znala otvoriti prozor i vikati Bogu da mi pomogne, da me spasi. Nisam više mogla. U tri sata u noći bih znala vikati, susjedi u ulici bi me čuli. Znali bi me pitati što mi je, jesam li bolesna. U blizini moje kuće bila je rimokatolička crkva. Kada sam bila u nevoljama, u papučama bih trčala u crkvu i molila se svecima. No pomoći nije bilo. Nema pomoći od onog kamena i kipova…
Mom je sinu jedan poznanik svjedočio o Kristu kao živom Spasitelju. On je povjerovao poruci Radosne Vijesti i prihvatio Isusa u svoj život. Kada je došao kući, sav sretan počeo mi je govoriti što mu se dogodilo. Tada sam se nalazila u tako teškoj situaciji da sam odmah prihvatila što mi je govorio i rekla: “I ja to hoću!”
Sutradan je bilo bogoslužje u jednoj kršćanskoj zajednici i sin me pozvao: “Majko, ideš li sa mnom?” Rekla sam da želim. Kad smo došli u crkvu, osjetila sam Boga, osjetila sam Božju prisutnost kao nikad do tada. Znala sam da je Bog bio taj koji me tamo dočekao. Cijela ta dva sata koliko je služba trajala, ja sam proplakala. Kad smo se vraćali iz crkve, rekla sam svom sinu: “Sine, ja jedva čekam da dođem kući i kleknem pored svog kreveta i kažem Isusu sve svoje grijehe.” Otkud je to meni odjednom tako došlo nakon toliko godina? Nakon što sam svoje grijehe rekla Isusu, sutradan sam se probudila tako zdrava, tako normalna, taj osjećaj kao da me netko izveo iz onog starog i stavio u novi život. Ne znam kako bih to opisala. Moj novi život u Kristu je počeo i svi su mogli vidjeti promjenu koja se dogodila u mom životu.
Nakon nekoliko predivnih godina s Kristom, počela sam primjećivati teškoće u disanju i povremeno bih osjetila neku slabost. Otišla sam liječniku. Uputio me na snimanje pluća i nakon pregledanih nalaza dijagnosticirao karcinom na plućima. Rekao mi je da moram na operaciju. Najprije sam u sebi razmišljala, a potom i rekla liječnicima: “Imam Boga i ja ću prije Njemu otići, pa ako ne dobijem iscjeljenje onda ću doći k vama, a vi ćete raditi ono što vi znate.”
Više od četrdeset puta bila sam na snimanju pluća i na drugim pretragama. Sve to vrijeme molila sam se Bogu i očekivala da On učini nešto – da me ozdravi kako ne bih morala na operaciju. Kada su mi liječnici rekli da je karcinom počeo rasti i da ne mogu više čekati, nazvala sam pastora. U to vrijeme već sam bila na bolovanju i uglavnom sam boravila kod kuće, prestala sam dolaziti na crkvene sastanke. Kad sam ga nazvala objasnila sam mu kakva je situacija i što su mi liječnici rekli. Pitala sam ga hoće li me posjetiti i pomoliti se za mene pa da me Bog ozdravi. Nisam htjela “ići na rezanje”. Pastor me pitao: “Sestro, je l’ vjerujete Vi u to?” Odgovorila sam mu: “Vjerujem, zato Vas zovem.” Pastor je došao zajedno s još jednim gostujućim propovjednikom i sestrom iz crkve. Pomolili su se za mene i pomazali me uljem. U tom trenutku nisam ništa osjetila u smislu da je tada nešto otišlo od mene. Ali u sebi sam rekla: “Vjerovat ću ovoj molitvi, Bože. Ja ne želim ići na operaciju. Vjerujem Tebi i vjerovat ću što se Tvoj sluga pomolio da ćeš Ti tako učiniti.” I taj dan ja sam zahvaljivala Bogu. I drugi dan. Treći dan poslije ručka prala sam suđe i pjevala i slavila Gospodina, zahvaljivala Mu za svoje iscjeljenje. Tad sam odjednom osjetila kao da je netko rukom posegnuo u područje stomaka na strani gdje se nalazio karcinom – kao da ga je netko uzeo i iščupao van iz mene. Zamislila sam kao da je neka jabuka bila unutra i netko ju je uzeo. Još jače sam zahvaljivala Gospodinu i rekla: “To je to!” Odmah sljedeći dan sam otišla svojoj liječnici i rekla joj da bih ponovno htjela na snimanje, na što mi je ona odgovorila: “Toliko ste puta bili na snimanju. Vi ste sada za operaciju, a ne još jedno snimanje! Uostalom nije zdravo ići toliko puta na snimanje.” Ja sam joj rekla: “Dajte mi uputnicu za snimanje jer znam da me je Isus iscijelio!”
No liječnica mi je nije htjela dati, pa sam otišla k drugoj liječnici koja nije znala ništa o tome. Njoj sam rekla da se ne osjećam baš dobro, da sam bila kod jedne liječnice prije i da bih htjela otići na snimanje. Nisam joj ništa puno govorila.
Odmah mi je dala uputnicu. Kad su slike bile gotove, u sobi se skupio velik broj liječnika da vide nemoguće… Moja slika je sada bila potpuno čista, a pored nje je bila ona otprije i rendgen i snimanje i sve što sam trebala obaviti prije operacije. Glavni liječnik je rekao: “Ovo je nemoguće! Pa, zar smo mi pogriješili?” Ja sam mu odvratila: “Niste Vi pogriješili, nego je Isus došao i maknuo to!” Dvojica drugih liječnika su me upitala: “Vi, gospođo, vjerujete u Boga jako?” Odgovorila sam: “Vjerujem jer sam Ga molila. Znate, ja vam idem u jednu crkvu – ne znam jeste li čuli za nju– zove se Riječ Života. To vam je najveća crkva u Hrvatskoj! Zvala sam pastora, on je došao kod mene kući, pomolio se i mene je Isus iscijelio. Ja sam osjetila da je On to maknuo! Sad sam došla k vama da me vi ponovo pregledate i potvrdite da ja više ne moram na operaciju.” Još trojica liječnika su mi rekli: “Baš je dobro da Vi toliko vjerujete!” Još su me jednom uputili u Dom zdravlja da prođem razne pretrage: “puhanje”, “disanje”… Zadržala sam se sigurno pola dana dok sam obavila sve što je bilo potrebno. Kad me je primila jedna starija liječnica i uzela nalaze koje sam dobila, rekla mi je: “Vidite, gospođo, to je neka zabuna. Vaša su pluća potpuno zdrava! Čista k’o u novorođene bebe!” Na što sam ja rekla: “Slava Bogu, to je Isus učinio! Samo je On to, gospođo doktor, mogao učiniti!” Ona me je pogledala i rekla mi: “Gospođo, da niste toliko stara, sada bih pozvala Hitnu da Vas odvezu u Vrapče.” Ja sam joj odgovorila: “I tamo ima ljudi koji trebaju čuti o Isusu i biti iscijeljeni kao ja!” Tako sam radosna otišla od nje, skakutala sam po putu. I rekla sam Bogu: “Nikada neću prestati govoriti svima da si Ti jedini Bog i da si Ti Iscjelitelj!”
Od tada, a prošlo je sedamnaest godina, ja sam potpuno zdrava. Znam kako je biti zarobljen. Ovo čudo što je učinio za mene, Bog danas čini i drugima. Putujem i služim drugim ljudima poruku o Božjoj iscjeljujućoj ljubavi kako bi primili oslobođenje.
Autorica: Agica; iz knjige “Svjedočanstva o Božjoj dobroti“
