Odrasla sam u rimokatoličkoj obitelji vjernoj svim tradicionalnim običajima… U potrazi za Bogom i ispunjenjem obilazila sam sveta mjesta ne bi li me to na neki način više produhovilo. Međutim, početkom rata, kada sam imala 14 godina, na ispovijedi za Uskrs, svećenik me doslovno izbacio iz ispovjedaonice.
Proglasio me grešnicom jer sam mu postavila par suvislih pitanja nakon što mi je zabranio da viđam jednog vršnjaka, koji je ”srbin” i za kojeg sam se morala ”prisegnuti” da ga više neću vidjeti, bez obzira što sjedimo u istom razredu. Rekla sam mu da se ne želim prisegnuti jer se Bogu ne smije lagati i dobila sam ‘izgon’ iz crkve.
Unatoč tom razočarenju znala sam da Isus nikada ne bi tako postupio i da tu nešto ne štima. Nastavila sam potragu za Bogom koju mi ta crkva nije zadovoljila. Moj život je išao u svakom smjeru, glavno da je suprotno od crkve. Prije svega otišla sam u kriminal i buntovnost koja me je odvela u razne krive religije: prakticiranje reikija, TM-a i New agea koji se prodavao na svakom koraku. Navukla sam prokletstvo na sebe i obitelj u svim životnim područjima, od financija, ljubavi, zdravlja, povrijeđenosti, manjka samopoštovanja…
Tad sam mislila da mogu uspjeti jedino ako otvrdnem svoje srce i ”gazim preko leševa”, što sam i učinila. Osnovala sam jednu bandu s kojom sam harala i krala ”po narudžbi”.
Krali smo, umirujući naše savijesti međusobnim uvjeravanjem kako radimo dobro i pomažemo siromašnima (puno ukradene hrane i odjeće darovali smo ljudima u potrebi i sl.) i izvlačimo lovu od ljudi koji žele za male novce nositi markice. U kritičnim situacijama, da ne bi ”pali” (bili razotkriveni i uhićeni) koristili smo mnoge ”New age” tehnike zaštite, neke znakove itd. Ja bih često pitala demona kojim putem treba ići da ne padnemo. Bila sam uvjerena kako je to pozitivna energija ili bog koji me štiti.
U to sam vjerovala sve dok jednog dana zaista nisam skoro ”pala”. Tada je zbilja zagustilo! Policija mi je bila za petama. Ostatak mafije me ostavio na cjedilu te sam bježala prema jednoj šumi. Ugasila sam svjetla na autu i vozila kroz gusto drveće kako bi sakrila trag. Sam Bog me kroz to proveo. Ostavila sam auto i počela bježati u suprotnom pravcu. Policija je išla prema autu, a ja kontra njih. Prikrila sam trag (na kratko) i sakrila se pod jedan most. Tamo sam počela moliti Gospodina da me spasi. Obećavala sam mu da zauzvrat više nikad neću krasti.
Odjednom sam začula jedan glas kako mi se obraća u sred tog kaosa. Pitao me, koliko sam već puta to rekla i zar nisam svjesna koliko me puta spasio, a da nakon toga ništa nisam promijenila. Više me je bilo strah tog glasa nego policije koja mi je bila sve bliže i bliže. Toliko da sam već vidjela snopove svijetla uperene prema meni i lavež pasa. Zanimljiviji mi je bio ovaj dijalog koji sam na nadnaravni način vodila, znala sam da je to netko tko brine za mene, osjetila sam ukor ali i puno ljubavi, znala sam da je Nekom stalo do mene i da ne želi da idem tim putem. Ali sam još uvijek igrala na svoju ”snalažljivost i improvizaciju” da ću se izvući.
Ali nije palilo, murija mi je bila tako blizu da sam vidjela čizmu koja je protrčala za psom kraj mene. Srce mi je sve jače kucalo brzo i glasno sam disala tresući se od straha ko prut. Nisam znala čega me je više strah, murije i toga da ću ”pasti” ili tog Glasa koji mi ruje po svijesti. Uzela sam zraka i prestala disati kako me ne bi po tome otkrili tim sekundama koje su bile kao vječnost, zamolila sam Boga da mi oprosti, da se kajem i da više stvarno neću raditi ništa ćime bi ga povrijedila. Srećom sam imala dobru pozadinu o strahu Gospodnjem od djetinjstva.
Znala sam da je to Bog, nije bilo sumnje. Nadnaravni mir je sišao na mene, bila sam sva znojna. Oko mene vise ništa nije postojalo, za onom čizmom koju sam vidjela otišli su automobili i nastala je tišina. Ostali smo samo Bog i ja, njegova milost i ljubav izlijevala se na mene. Znala sam da mi je oprostio, Govorio mi je da ima druge planove za mene; budućnost u svijetlu… Nisam baš kužila o čemu priča, ali mi je ipak nešto bilo poznato iz Novog zavjeta, kojeg sam nekad čitala. Uostalom, bilo mi je tako dobro, da mi nije padalo na pamet izaći iz tog prisustva. Ipak sam na koncu, ustala s tog mjesta, ostavila auto, uzela prvi vlak i vratila se u Hrvatsku. Bio je to početak novog života u kojem sam još intenzivnije tražila Boga, ali i zajednicu o kakvoj mi je Gospodin pričao.
Poslao mi je ubrzo ljude koji su mi govorili o Božjoj Riječi i onome što trebamo činiti za Njega. Srce mi je bilo puno Njegovih obećanja i žarko sam Ga željela služiti. Krstila sam se, prošla više puta temeljna biblijska učenja u više zemalja – gdje god bih se našla. Bog mi je poslao kršćane i odveo me u zajednice…Tako je jedan pastor iz Columbije prepoznao moj dar i poslao me u Nizozemsku na YWAM učenje DTS-a za misionare, da radim za Gospodina.
Nisam vise kriminalka ali i dalje kradem, 🙂 duše od đavla, za Krista!!!! Hahahahaaaa
To mi je najveći gušt, to mi daje život i radost! Moj žar gori bez prestanka dok god služim Gospodinu. Uvijek nekom služiš! Odluči kome: đavlu ili Bogu!
Ja sam izabrala Boga i od tad moj život je… avantura!!!!
PROBAJ!
Autor: K. K.
