Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinaki doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. (Izeke 6:6-11)

Zamislite svog savjetnika koji vam govori ove riječi. Sjedite u uredu sa osobom za koju smatrate da vam može pomoći, iznosite svoje životne probleme i odjednom kao grom iz vedra neba osoba za koju ste mislili da je rješenje za sve vaše probleme kaže ove riječi. U današnje vrijeme mnogi bi pregrizli jezik izbjegavajući bilo kakav oblik svađe, ali se više ne bi pojavili na razgovoru sa savjetnikom. U ovo vrijeme kada moramo birati riječi pazeći da ne povrijedimo nečije osjećaje, da se ne bi osjećali odbačeno i prozvano, ove riječi iz najčitanije knjige zapada još su uvijek aktualne i istinite. Danas možda ne bi lijenčinu bilo pametno nazvati tim nazivom, jer riskiramo osudu sa svih strana. Možda bi dobili epitet okrutnih legalista, koji ne razumiju Božju milost i dobrotu. No, bilo kako bilo onaj koji želi slijediti Biblijski nauk treba prihvatiti ove riječi svim srcem. Zašto? Pa razmislite ako Bog stvarno voli ljude i želi im pomoći dati će im potreban savjet, ne onaj koji će samo zagolicati uši i potapšati po ramenu, već onaj koji će osobu izazvati, izvući iz sigurne zone osrednjosti i neučinkovitosti prema blagoslovu. Ja sam iskusio Boga koji blagoslivlja. I mogao bih napisati knjigu svjedočanstava o mnogim blagoslovima koji su me sustigli. No, tema ovog teksta je kako biti slobodan od lijenosti. Lijenčina ne može biti blagoslovljen, takva osoba je izvan toka blagoslova koje je Bog pripravio za njega ili nju.

U ovome tekstu ćemo se pozabaviti pravim stvarima koje upotrijebljene na krivi način ne donose rezultate. Probat ćemo staviti sjekiru na korijenje životnih stabala koje ne donose rod. I pokušat ćemo definirati pojedine pojmove na jednostavan način kako bi čitač lakše razumio poruku. Ovaj se tekst neće nužno baviti teoretskom neprimjenjivom teologijom i predajom, već praktičnom primjenom Božje mudrosti iz Riječi Božje-Biblije. No, prije svega želim zahvaliti Bogu što mi je dao ovakav uvid kroz vlastito iskustvo, koje sam stekao analizirajući svoj život, ali i savjetujući druge. Primijetio sam da je uistinu zabavno mijenjati se, usklađivati se sa Biblijskim istinama. To je poput utakmice u koju nitko ne ulazi sa namjerom da izgubi već naprotiv, da pobijedi, da dobije vijenac, nagradu koju ta pobjeda osigurava.

Negdje sam čuo ovu rečenicu: BOG NIKADA NE GUBI SVOJE BITKE!

Ako On nikada ne gubi, zašto onda njegova djeca to jest mi imamo mnogo poraza. Poseban naglasak želim staviti na prosperitet i financije.

Budući da je ovo priručnik za lijenčine svjestan sam da tekst treba biti kratak i jasan jer inače neće imati nikakvog efekta. Stoga molim vas koji volite debele i dubokoumne tekstove da mi odmah na početku oprostite, što neću ispuniti svaki detalj o kojem bi možda vi voljeli čitati. Možda nekom drugom prilikom. Također ću pokušati nagovoriti neke „bivše lijenčine“ da mi daju neka svjedočanstva kako bi još bolje mogli razumjeti određene stvari. Početi ću od sebe sa jednim događajem koji mi je pomogao shvatiti da čovjek mora unaprijed planirati, a ne samo razmišljati o svojim željama i snovima. Naime, od dana kada sam prihvatio Isusa Krista kao svog Gospodara, u svom srcu sam imao jednu želju-poticaj; biti propovjednik. No, shvatio sam da prilike ne dolaze kada ih ja očekujem i na onaj način kako sam si ja zamislio. Moj duhovni život mogao bih opisati kao dinamičan, ali pomalo monoton, uobičajen. Svakodnevnica mi je bila važnija od svrhe i budućnosti. Živio sam takvim životom i prije spasenja. Od danas do sutra. U školi sam bio „kampanjac“. Za vas koji ne znate što je to; pokušati ću ukratko objasniti. To je onaj učenik koji uči dan prije ispita i to na način da pregledava knjigu ili bilješke sa stavom „ja to sve znam, čini mi se poznato, ma proći ću ja“. Možete si misliti koje sam uspjehe imao. Tamo gdje sam mogao šarmirati, uspio sam. Gdje sam mogao prepisati-čak sam i to radio. No, gdje nije bilo izbora negativna ocjena bila je neizbježna. Taj sam princip na neki način prenio i u svoj kršćanski život. Mislio sam da će se sve to nekako samo složiti. Da će netko prepoznati moje poslanje i dati mi čast da propovijedam. U međuvremenu nisam se mnogo trudio usavršavati, pripremati se i raditi na sebi. I tako jednom smo bili gosti u crkvi „Maranatha“ u Splitu. Moja supruga i ja smo bili na „posudbi glazbenika“. PastoricaKayĐuraković nas je predstavila crkvi, toplo i srdačno nas pozdravila i zamolila nas da pozdravimo crkvu. Mi smo se ustali, kratko se predstavili i krenuli na svoja mjesta. No, odjednom pastor Kay mi je uputila značajan pogled i naglas rekla: „Pero, podijeli riječ sa nama!“ Ja sam ostao sleđen, u tome momentu u mojoj glavi je odzvanjalo „Eto ti šanse, a ti nisi spreman“. Budući da stvarno nisam bio spreman rekao sam iskreno da ću podijeliti riječ neki drugi puta, pristojno se zahvalio i blesavo se nasmijao. No, pastor Kay mi je rekla: „Uvijek moraš biti spreman.“ Nije me korila ili osramotila, nastavila je dalje sa svojom propovijedi, ali ja sam naučio lekciju.

 

UVIJEK MORAŠ BITI SPREMAN.

To je ujedno prva lekcija ovog vodiča.

Lijenčina se ne priprema na vrijeme, ona smatra da je to nepotrebno i gubljenje vremena. Takva osoba ima stotinu i jedan izgovor. Ona ne može vidjeti unaprijed, jer je zaslijepljena trenutnom letargijom. Čak i ako mu se dogodi da počne razmišljati o bilo kakvoj pripremi on kaže JOŠ MALO ću pričekati pa ću učiniti. Poput mene, iako sam u stvari imao vremena se pripremiti, i želju u srcu, ja nisam učinio ništa po pitanju moje želje za propovijedanjem. To je ostala samo želja. Kasnije se to radikalno promijenilo, ali ovaj opisani događaj je bio okidač za pozitivne promjene u meni.

Zanimljivo je da ljudi često ne razumiju veoma bitan parametar svoga života, a to je vrijeme pripreme. Ono vrijeme u kojem najviše radiš, a od toga imaš najmanje koristi. To izgleda kao da se gubi vrijeme. No, ustvari mi se pripremamo za budućnost. Nakon tog iskustva počeo sam zapisivati svoje misli u bilježnicu i studioznije proučavati Bibliju. Nešto sam naučio. Čak i danas kada imam stotine propovijedi u „zalihi“ još ih uvijek spremam poput hrčka.

Nadalje, lijenčina misli da će opet u nekoj budućnosti dobiti šansu, on olako prelazi preko promašenih momenata života. No, kao što nam gornji stihovi govore, kada se skupi poveći broj tih još malo tada dolazi i naplata koja je negativna. Mnogi se probude prekasno i počnu odjednom biti revni ili čak prerevni, misleći da će ubrzati neke procese. No, život je poput polja, što zasadimo na njemu to ćemo i žeti. Ako nije ništa zasađeno imamo pustopoljinu punu divljeg raslinja. Što nam otvara novu paradigmu lijenčine.

Tko može primiti blagoslov od čovjeka koji sam nije blagoslovljen?

Odgovor je jasan. No, kako onda lijenčina može misliti o sebi nešto posebno. Lijenčina ima predivne naizgled super duhovne izgovore. Reći ću vam jednu istinu o izgovorima: IMA IH I NAJSIROMAŠNIJI ČOVJEK! Štoviše primijetio sam da su oni bogatiji izgovorima ustvari najsiromašniji ljudi, sve što imaju su izgovori. Jedan je moj prijatelj rekao da su izgovori poput mobitela-svi ih imaju! Postoje razni izgovori: proročki (Bog mi je rekao da ne radim), superduhovni (ne mogu se pronaći u tom poslu, jednostavno nije dovoljno duhovan za mene), okrivljavanja (on je kriv za to što ja nemam….), kukavički ( ja se bojim….) itd. Zanimljivo je da lijenčina zna jako dobro identificirati problem (Lijenčina veli: “Lav je vani, nasred trga poginuo bih.”Izreke 22:13), no ne čini ništa da ga riješi. On očekuje da netko drugi riješi taj problem. Što bi se dotični ustvari trebao zapitati? Kako riješiti taj problem. Vidite superduhovni odgovori znaju tako dobro sakriti pravu istinu.

Isus je rekao „Sve je moguće onome koji vjeruje!“ (Marko 9:23), ako si vjernik onda će ti upravo tvoja vjera dati način da riješiš problem. Sjećam se jednom dok sam radio u jednoj firmi kao voditelj kako sam naišao na neki problem. Nisam se odmah snašao pa sam nazvao direktoricu u namjeri da njoj prebacim brigu. Kada sam joj objasnio situaciju, njen je odgovor bio: „Pero, probleme rješavati!“ i poklopila mi je slušalicu. U tome momentu sam bio suočen sa izborom, uključiti vjeru i pokušati riješiti ili se naljutiti na nju i dati sto razloga da ne riješim problem. Ta me rečenica naučila pameti. Vidite ta osoba nije bila vjernik, štoviše bila je na lošem glasu, ali me ipak naučila važnu lekciju. Poput našeg uvodnog stiha Bog mi je dao primjer kroz tu osobu. Ako želiš napredovati biti ćeš spreman učiti od svakog.

Siromaštvo i neimaština često dolaze po malo, a lijenost im otvara vrata.

Psalam 90:12 kaže: „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce“. Kako bi izbjegli neimaštinu i oskudicu mi trebamo razumjeti vremena u kojima živimo. Priroda nas može tome jako mnogo naučiti. Kada je vrijeme sijanja, zemljoradnik ne očekuje žetvu. No, ako nije sijao u vrijeme sjetve ni u vrijeme žetve neće biti plodova. Jedan moj prijatelj često ima jako zanimljiva svjedočanstva o neobičnim Božjim provizijama. Zadnju, štoviše ovu situaciju mi je ispričao nekoliko sati prije nego što sam započeo ovo pisati. Ova dogodovština ide ovako: Prije tjedan dana pozvao sam ga da ide sa mnom služiti u našu misijsku crkvu. Budući da je to poprilično nova crkva koja u ovo vrijeme prolazi kroz različite turbulentne događaje nije bio baš ohrabren ići sa mnom. No, unatoč tim argumentima, osjetio je snažan poticaj Duha Svetog da mora ići. Krenuo je nevoljko, gotovo je cijelim putem šutio. Kad smo došli tamo čekao nas je izrazito mali broj ljudi. No, u toj grupici bio je par iz Mađarske koji su nabasali na našu crkvu. Moj je prijatelj jako dobar govornik engleskog jezika pa se ponudio prevoditi propovijed. Iako je učinio to preko volje, Bog mu je iskazao naklonost. Taj par mu je ponudio posao i partnerstvo u poslu, i mogućnost da služi u području gdje ga srce vuče. Zanimljivo zar ne? Sada je trenutno u razgovorima i upoznavanju sa njima. Što će se iz svega izroditi samo Bog zna. No, Gospodin mu je dao lekciju koliko je bitno biti na mjestu na kojem treba biti. On je stotine puta sa mnom bio tamo, no, ovaj puta nešto se novo otvorilo za njega. To je uistinu čudesno. Postoje ljudi koji će reći da je ovo čista slučajnost. No, taj susret ima previše podudaranja sa željama srca i potrebama da bi to bila neka slučajnost. Da je na primjer negirao taj poticaj, najvjerojatnije ne bi nikada sreo te ljude. Katkada smo i mi takvi, kažemo da smo pokušali sve i jednostavno si dozvolimo luksuz lijenosti. Da je dozvolio tijelu da mu regulira njegovo djelovanje nikada ne bi vidio ovo čudesno Božje djelovanje. Sada se prisjećam jednog događaja iz Evanđelja:

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.”Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. (Luka 5:4-6)

Ovaj nas događaj uči da unatoč svojim iskustvima trebamo biti poslušni Gospodinu i Njegovoj riječi. On zna bolje i vidi bolje! Ponekada nas naša iskustva više zaslijepe nego nauče nečemu. Bog je nadnaravan i čudesan, on iz nevidljivog svijeta vlada u ovom vidljivom svijetu, on kontrolira okolnosti. No, mi nismo šahovske figure koje će primiti za glavu i premjestiti tamo gdje hoće. On, nas želi voditi! A na nama je da se DAMO VODITI!

Njegovo se vodstvo sastoji od nekoliko elemenata: povjerenje, poduka, slijeđenje i primanje blagoslova kao nagrada. Ako izostavimo koji element postoji velika mogućnost da promašimo blagoslov. Bog ne blagoslivlja gotovane. On od gotovana čini da postanu aktivni i blagoslovljeni ljudi.

Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje. (Izreke 10:4)

Onaj koji radi lijenom rukom postaje siromašan, a ruka marljivog čovjeka obogaćuje (ASV)

Uobičajen pogled na lijenčinu je da ne želi raditi. No, Biblija nam daje još jedan uvid. Ako radiš po principima lijenosti rad ti se ne računa.

U današnjem jeziku mogli bi prevesti:

ZABUŠANTI POSTAJU SIROMAŠNI!

Tko je zabušant? Onaj koji obavlja svoj posao nemarno, radi ga površno i slabo. Mnogi ljudi misle da je raditi dovoljno. No, to nije točno, jako je bitno kako radimo svoje poslove. Sjećam se jednog keramičara koji je postavljao pločice u jednom dijelu kuće u kojoj smo živjeli. Dok smo ga nadgledali radio je odlično, no, kada smo se odmakli on je taj dio odradio jako loše. Tako da sada na jednom dijelu hodnika imamo jako dobro postavljene pločice, a na drugom dijelu se neke klimaju. Tog čovjeka ne bi nikome preporučio, a ne bi ga i više nikad zvao da mi radi. Koliko takvih ljudi ima. Marljiv i predan radnik je uvijek tražen, a lijenčina je uvijek višak. Neki ljudi rade dobro samo onda kad imaju dobar motiv ili kada su pod nadzorom. Čest motiv je na primjer plaća. Čuo sam jednu priču koja je navodno istinita. Neki je čovjek kupio auto jedne marke koja se proizvodi u susjednoj zemlji koja je poprilično siromašna. Kada je prvi puta otvorio prozor, čitav je upao u unutrašnjost vrata. Otišao je na servis da poprave to, kada su skinuli tapecirani dio vrata kako bi došli do upalog prozora unutra se nalazila poruka: KAKVA PLATA-TAKVA VRATA. Nije ni čudo da zemlja ima reputaciju: ŠTO JUŽNIJE TO TUŽNIJE.

Vidite mi trebamo naučiti vrednovati zadatak koji nam je postavljen. Jer kako vrednujemo zadatak tako će biti kvalitetan i naš rad. Biblija nas uči da trebamo raditi kao da Gospodinu radimo. Koliko kršćana sam susreo koji su imali reputaciju loših radnika. Istovremeno ti su ljudi molili u crkvi za probuđenje i super duhovne stvari. Mislim da si je Gospodin mislio: „Kada ti postaneš kvalitetan radnik, tvoja će djela svjedočiti više od tvojih riječi!“ Bez obzira na plaću ili poslodavca postoji duhovna dimenzija našeg rada. Mi pred Bogom živimo. On gleda kako mi radimo i živimo, i sukladno tome mi primamo promociju ili ostajemo u osrednjosti. Postoje mnogi nadareni ljudi koji ne rade na razvijanju svog dara već su zadovoljni sa onime što su postigli misleći da su učinili nešto veliko. Sjećam se kada sam jednu sestru ohrabrio da se još više približi Bogu, da se počne mijenjati u područjima u kojima je slaba. Ona mi je odgovorila: „Ja sam se dovoljno mijenjala sada neka se drugi mijenjaju.“ Na žalost ona nije nikada ušla u puninu svog poziva u Gospodinu, štoviše pala je na nižu razinu. Mi trebamo naučiti da nikada ne procjenjujemo odrađen posao po sebi, već po standardu Kraljevstva Božjeg.

Isus je rekao: Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'” (Luka 17:10)

Kada pristupamo poslu u mentalitetu Božjeg sluge, ma kakav to posao bio mi ćemo se truditi učiniti ono što smo dužni prema Gospodinu. Nećemo gledati što je tko dužan nama. Primijetio sam također da ljudi sa mentalitetom lijenčine imaju jako mnogo „dužnika“. U svojim očima su veliki, dok ostali i nemaju baš takvo mišljenje o njima. Isus je ispričao priču o nemilosrdnom dužniku. Onome koji je bio dužan recimo milijune kuna, kada ga je gospodar pozvao na red, tražio je milost i dobio ju je. Nakon toga susreo je osobu koja mu je recimo bila dužna dvije stotine kuna, počeo ju je maltrertirati. Kada je gospodar čuo što je ovaj kojemu je bilo mnogo oprošteno učinio svome dužniku, ponovno je aktivirao svoje potraživanje i utamničio nemilosrdnog dužnika.

To nas dovodi do nove točke:

 

LIJENČINA ŽELI NA BRZINU NAGOMILATI BOGATSTVO.

U Mudrim izrekama 13:11 piše da naglo stečeno bogatstvo isčezava, a da onaj koji sabire pomalo biva bogat. Drugim riječima pravo se bogatstvo sabire trudom i predanim radom. Mi ne možemo očekivati veliku nagradu za malo truda, to je nepošteno prema svima onima koji su uložili mnogo vremena u svoju edukaciju ili razvijanje posla. Kada bi to bilo moguće tad bi nam i Bog savjetovao da se na brzinu obogatimo i to je to. Čak i kada su Izraelci ušli u vinograde koje nisu sadili i u kuće koje nisu gradili, to nije bilo zato što je Bog napravio iznimku, već samo plaća za gotovo 400 godina ropskog rada bez plaće u Egiptu. Dakle lijenčino na posao!

„Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju“ (Mudre izreke 26:16)

Jedna od karakteristika lijenih ljudi je da oni samo pričaju o nekim poslovima koji donose velike zarade, ali nikada ne vide roda od toga. U svojim je očima jako mudar, sam sebe je prevario kako ne bi morao truditi se oko svoga života. Kada te sedmoro različitih ljudi, čiji životi svjedoče o mudrosti opomenu na krivo djelovanje u istoj situaciji počni razmišljati da nisi možda u krivu.

Na kraju želim ohrabriti sve one koje je uhvatio „ljeningitis“. Okanite se puka maštanja, i izgovaranja, primite se posla i vidjet ćete rezultate. Biti ćete zadovoljniji i sretniji u svome životu.

 

Autor: Petar Fabijanić