Ludost je činiti jednu te istu stvar očekujući da ćemo dobiti različiti rezultat. Bog se ne mijenja. Novo vino treba ići u novi mijeh.
Ako želimo dobre rezultate, pogledajmo kakve imamo metode. Loša metoda ne može proizvesti dobar rezultat.
Tijekom svog kršćanskog života primijetio sam kako ljudi žive stihijski, a pritom očekuju nekakve posebne blagoslove. Što bi značilo živjeti stihijski? U doslovnom prijevodu to bi značilo živjeti po silama prirode. Onako kako nam se nametne ili kroz situacije, okolinu itd.
Na primjer, poznajem ljude (a katkada sam i sam takav bio) koji su spremni učiniti kompromis sa svijetom, primjerice u poslovnom području, možda obiteljskom itd., kako ne bi imali borbe i probleme koje pravi, predani vjernici katkada imaju. Sjećam se jednom jednog mladića koji je imao veoma veliki pritisak okoline, zato što dolazi u crkvu. Mi smo ga ohrabrivali i molili sa njime, no na kraju je ipak učinio ono što mu je okolina nametala, vratio se u organiziranu religiju. Kada se vratio, u jednom telefonskom razgovoru mi je rekao da sada osjeća mir koji nije prije osjećao. Nažalost, ja sam znao da je taj mir samo privid. To se ustvari zove primirje. Ako popustimo u jednome, mi ćemo lakše popustiti u drugome i tako dalje.
Danas postoje crkve (pogotovo u SAD-u) koje se zovu „seeker sensitive“ crkve, a koje su u svoje evangelizacijske programe uključile različite metode sekularne zabave kako bi privukle što veći broj ljudi u crkvu. Koriste čak rock glazbu tijekom slavljenja, i to na način da postojeće rock hitove izvode mijenjajući im tekstove kako bi mladi bolje mogli reagirati. Također uvode i različite druge oblike zabave kao što su na primjer borilačke vještine itd. Sve sa svrhom kako bi skinuli sa crkve etiketu radikalnosti i postavili novu etiketu dostupnosti.
U SAD-u je taj pokret veoma popularan i mnoge megacrkve rade na taj način. Nedavno su u jednoj takvoj megacrkvi imali istraživanje i došli su do jako ozbiljnih zaključaka, a to je da imaju gomilu neobraćenih ljudi i da su metode koje koriste krive kada se usporede sa Riječju Božjom. Sve zbog toga što rast u broju nisu uspjeli pretočiti u rast u zrelosti i duhovnoj spoznaji. Mnogi vjernici su duhovno plitki i još uvijek neupotrebljivi. Isus je rekao da slobodu donosi jedino RADIKALNO STAJANJE U ISTINI (Ivan 8:31). Kako bi osoba mogla radikalno stajati u Istini i donijeti pravi rod za Boga, ona treba nekoliko stvari postaviti u svome životu:
1. Drži se Riječi
Kada je Isus dao tu izjavu mnogi su se osjećali prozvanima, ali On je nastavio dalje: Ivan 8:32-38.
Kako bi mogli uistinu biti oni koji će u svome životu donositi rod za Kraljevstvo Božje, mi trebamo Riječ Božju u nama. Riječ je Božja živa i djelotvorna, ako je pustimo da učini promjene u nama, moći ćemo živjeti na Bogu ugodan način. Djelotvornost Riječi očituje se u našem vršenju onoga što je zapisano. Mnogi ljudi ne vide djelotvornost Riječi u svome životu kako bi ju željeli vidjeti jer nisu stavili u akciju ono što je napisano. Božja nas Riječ uvijek potiče na promjenu, starih običaja k novima, onima koji su Bogu ugodni: Efežanima 4:28.
2. Drži se Duha
Matej 25:1-12; 26:41 – mnogi vjernici tijekom svog kršćanskog života zaspu u ključnim momentima i propuste Božje djelovanje. Pritisci kroz koje ljudi prolaze znaju biti veliki, oni žele skrenuti našu pozornost sa bitnoga k nebitnome. U ključnim momentima, bez obzira koliko bilo teško, mi trebamo znati čuti glas Duha Svetoga.
Postoje dani ili čak mjeseci kada nam je teže osjetiti Božju prisutnost. No, to ne znači da je Bog otišao (jedino ako smo svjesno počinili grijeh koji je povrijedio Duha Svetoga – u tom slučaju prepoznaj to i pokaj se).
Jedan kršćanski mistik opisao je ovu situaciju kao „tamnu noć duše“, mjesto u kojem si sam, možda uplašen ili nesiguran. No, Bog te nije napustio, već te na neki način čisti. On izoštrava tvoju duhovnu osjetljivost. Poput slijepca čiji nedostatak vida zamjenjuje sluh ili dodir. Mi se trebamo naučiti na Njegov glas, čak i kada je uobičajeni tok zajedništva s njime izmijenjen. Mnogi vjernici padaju u grijeh kada se ne osjećaju ispunjeni ili kada ne osjećaju Duha Svetoga u svojoj blizini. No On je tu, sasvim blizu, jer je rekao da nas nikada neće napustiti. U Getsemanskom vrtu Isus je osjetio tu tamnu noć. Ali iako nije osjećao, On se nastavio predavati volji Očevoj, moleći: „Neka bude volja tvoja…“
Iako je tamna noć, neka tvoja svjetiljka stalno svijetli jer čovječji je duh Gospodnja svjetiljka. Kada se tvoja duševna osjetila pogase, tvoj duh još uvijek bdije. Zajedništvo s Bogom u trenucima kada ne osjećamo ništa u nama nadolijeva ulja i kada se osjećaji ponovno vrate, vatra je još jača.
Mi ne trebamo biti senzacionalisti, oni koji traže samo doživljaje, mi trebamo kontinuirano tražiti život Božji. Pavao moli za crkvu u Efezu da bude ojačana po Duhu Svetome kako bi uvijek bili pravi stan za Krista. Mi trebamo tu snagu, naučimo se bdjeti i moliti.
Bdjeti znači biti uvijek svjestan, držati se budnim čak i kada nam se spava. Poput stražara u noći, naša je dužnost stražariti nada našim životima. Duh Sveti katkada govori u neuobičajeno vrijeme i kroz neuobičajene ljude. Ako ne bdijemo, kako ćemo to prepoznati?! Moliti znači imati pogled kontinuirano uprt u nebo. Naš molitveni život treba biti redovit. Molitve trebaju biti prošnje, zahvaljivanja, ali i razmišljanja. Koliko razmišljamo pred Bogom. Dozvoljavamo li Njemu da pogleda u naše misli i da se nastani čak i u tamnoj noći duše. Kako će nam doći anđeo da nas ohrabri ako ne molimo i ne izlijemo svoje srce pred Njega. Bdijenje i molitva podrazumijeva čekanje i vjeru da je Bog uvijek u kontroli nad svime.
Katkada ljudi ove stvari pripisuju pasivnosti, no pasivnost nema veze s tim. Pasivni ljudi ne mole i ne bdiju, oni spavaju! Mi ne možemo prevladati tijelo ako ne bdijemo i ne molimo, jer kada to činimo mi duhu dajemo mjesta da se uzdigne nad tijelo. Tijelo je slabo i ako mu popustimo, vratit ćemo se u poziciju gdje je sigurno i ugodno našem tijelu. Ako živimo po tijelu mi ne možemo ugoditi Bogu, jer tijelo ne želi ugađati Bogu. Upravo je zato jako bitno da naš duh bude aktivan u bdijenju i molitvi, kako bi preuzeo kontrolu.
3. Prisutnost ili pozicija?!
Matej 25:14-30 – naš život i služba Bogu su testirani onda kada gospodara nema. Koliko smo svjesni naše odgovornosti pred Bogom? Naš život, obitelj, dar, služba, sve su to stvari nad kojim nas je Bog postavio da upravljamo. Upravljamo li njima kao da je Isus pored nas? Služimo li Bogu samo onda kada nas svi vide ili mu služimo i kada nikog nema oko nas? U ovoj usporedbi Isus govori o veselju gospodara nad slugom. Bog želi da mi sa Njime provedemo vječnost, u radosti! No, mi biramo. Kakav je tvoj pristup službi? Imaš li želju da tvoj Gospodar Isus bude radostan?
Zanimljivo je da kada je Bog radostan i zadovoljan sa nama, tada radost Gospodnja postaje naša snaga. Mi smo ispunjeni novom snagom. Jesmo li spremni služiti svojim životima Gospodinu, kako bi bili zauvijek u Njegovoj prisutnosti? Za mene osobno nema ljepšeg momenta od onog kada osjetim Njegovu prisutnost u mojem razgovoru sa djecom, u intimi mojeg doma sa suprugom, u služenju drugima… Mnogi ljudi su u zabludi jer misle da samo „velika“ djela mogu fascinirati Boga i učiniti ga radosnim. No, iako Bog želi da svi činimo velike poduhvate, On se raduje kada mi prvenstveno činimo Njegovu volju u našim životima: Matej 3:13-16; Luka 4:14. Kada vršim Njegovu volju, ja mogu očekivati Njegovu prisutnost. Zašto se prisutnost oslobađa kada slavimo? Jer je to Njegova volja za nas (Izaija 43:21). Mnogi ljudi susreću Gospodnju prisutnost ne samo kada su „jako duhovni“ već kada stoje u savršenoj volji Božjoj.
Božja prisutnost može biti jako bitan znak da se nalazimo u Njegovoj volji. Katkada nam Bog kaže što želi da učinimo i onda se udalji. Tada je na nama da se pokrenemo, jer On će se uvijek vratiti da provjeri jesmo li vjerni. Ako smo „odradili“, ulazimo u njegovu radost. Radost je proizvod ispravnih odluka!
Izaija 14:12-15; Ezekiel 28:11-17 – ako smo nezadovoljni onime što imamo, pogledajmo kako je završio anđeo koji je uvijek boravio pred Bogom, slaveći ga i obožavajući. Iako je imao veliku privilegiju, njegova je požuda bila imati višu poziciju. U tome momentu kada se usudio, izgubio je prisutnost. Poziciju poglavice zlih duhova je dobio, ali nikada više nije dobio priliku vidjeti slavu Svemogućega. Vjerujem da ga je taj nedostatak još više izopačio. Sjetite se izgubljenog sina koji je odabrao poziciju iznad odnosa. Na kraju se ipak vraća.
Nažalost, mi katkada dozvolimo da nas čežnja za pozicijom odvede od prisutnosti Božje. Naši plodovi više nisu isti. Pogledajmo W. Houston, počela je služiti Bogu glasom koji je dobila, no netko joj je ponudio više. Dobila je naizgled bolju poziciju, ali je čeznula za prisutnošću što ju je na kraju i uništilo. Nije li Adamov pad bio izazvan pozivom na veću poziciju: „…bit ćete kao bogovi…“, rekla je zmija. I sudbina im se zauvijek promijenila.
Nedavno me Gospodin pitao što bih učinio kada više ne bi bio pastor. Odmah sam počeo kalkulirati, no moj odgovor zaustavila je jedna impresija. Ja ti želim uvijek služiti, neka bude volja Tvoja, bez obzira na titulu ili poziciju. Moj je identitet Isus.
Da zaključimo. Donijeti rod za Kraljevstvo ne može bilo tko, već samo ona osoba koja je spremna biti zasađena u Krista, pustiti korijenje u Njegovu Riječ, biti zalijevana Duhom Svetim kroz bdijenje i molitvu i čeznuti ispuniti Njegovu volju bez obzira na svoje želje!
Autor: Petar Fabijanić
