Povrijeđenost je poput automatskog oružja. Jednom kada povučete okidač, nastavlja pucati.
Ako se ne identificira te kod osobe ne dođe do pokajanja, duh uvrijeđenosti nastavit će uzrokovati kaos i uništavati odnose među ljudima i crkvama i uzrokovat će podjele, razdore, svađe i bol. Što mi kao kršćani možemo učiniti kako bismo iskorijenili ovaj problem koji uništava mir i jedinstvo u našim crkvama?
Moramo preispitati same sebe, ispitujući pojavljuje li se uvrijeđenost kod nas osobno i kada. Ako se osoba odmah povlači kada drugi govore istinu u njezin život ili daju savjete te odmah misle da je druga osoba u krivu, to bi moglo upućivati na povredu i uvrijeđenost.
Najvažnije je procijeniti situaciju sam i pokušati otkriti zašto se osoba brzo povlači od korekcije ili savjeta i prijedloga drugih ljudi. Često će njihova osnovna misao biti “Oni to govore jer su protiv mene”. Misli slične ovima vode na nezdrav i kontraproduktivan put emocionalne patnje. Uvredljivost je smrtonosno oružje koje ubija odnose i stvara gorčinu.
Uvredljivost je povezana s ponosom i kontrolom. Ovo troje u kombinaciji smrtonosan su trio.
Ljudi u čijim se životima manifestiraju ove tri stvari rijetko prime oslobođenje bez da ulože ozbiljno velike količine vremena na ponižavanje vlastitog tijela, dopuštajući Bogu da božanski intervenira te da oni sami prime ukor i uvid ljudi koji posjeduju proročku mudrost. Ponos nam govori da smo mi uvijek u pravu i ne možemo imati povredu u našim životima. Ponos na s sprječava da identificiramo uvrjedljivost u našem životu.
Kako bismo maknuli uvrijeđenost iz vlastitog života i pomogli drugima da učine isto, potrebno je identificirati osobine povrede:
Povlaštenost: Osoba koja zadržava uvredu osjeća da su joj drugi dužni učiniti stvari. Oni cijene ono što imaju u sebi i smatraju da su naporno radili za to te zaslužuju biti na istaknutom mjestu. Istina je da se osjećaju da su zaslužili nešto što im nije pruženo. Oni smatraju da su određene stvari njihova obveza i odgovornost, čak iako tomu nije tako. Kada se osjećaju kao da im neka pozicija ili stvar pripadaju, a ne prime je, uvrijede se i osjećaju odbačenima.
Ponos: Ponosni se ljudi oslanjaju na sebe, a ne na Boga. Kada ponos napadne, ne dopušta nam da vidimo potpunu sliku. Lucifer je bio ponosan i to je uzrokovalo njegov pad. Kada se ljudi uvrijede, uvreda je ukorijenjena u ponosu. Ponos uzrokuje naš pad, koliko god ljudi koji imaju uvredu u svojem životu pokušavali previdjeti činjenicu da su oni krivi za svoj pad i pokušali okriviti druge. Neki ljudi ne mogu podnijeti misao da bi mogli biti u krivu te se osjećaju posramljenima i nedostojnima. Kada druga osoba ponudi usmjerenje ili korekciju ponosnoj i uvrijeđenoj osobi, često se to interpretira kao da misle da je ta osoba ponovno pogriješila i ne može ništa učiniti kako valja.
Nepravednost: Ljudi s uvredom često smatraju da su crkveni voditelji bili nepravedni prema njima. Česta zamjerka koju čujem je “nisu cijenili moj dar”. Ljudi se povrijede i grade ljutnju i gorčinu kada se njihov dar ne koristi u crkvi. Ono što ljudi ne razumiju jest da u dobro strukturiranim crkvama postoji red i da su ti ljudi vrlo vjerojatno htjeli da ih se koristi i cijeni prije njihova vremena.
Poštovanje: Svijet nas je naučio da zahtijevamo poštovanje, no Biblija nas uči da se ponizimo i služimo u ljubavi. Kada smo uvrijeđeni, ono što nas svijet uči toliko vrišti u našim ušima da više i ne možemo čuti Gospodinov tihi glas koji nam govori da služimo u poniznosti.
Kontrola: Uvredljivi ljudi često žele kontrolirati situaciju. Kada ne mogu kontrolirati situaciju ili stvari ne mogu biti onakve kakvima oni žele da budu, oni odu iz crkve. Da su ostali pod snažnim vodstvom koje nije toleriralo njihovo sebično ponašanje, mogli su primiti iscjeljenje za kojim su čeznuli, a da nisu ni znali da ga trebaju.
Postoje pastori i voditelji koji su spremni podnositi uvredljive ljude kako bi ih uveli u oslobođenje i izrazili njihove darove. Nažalost, uvrijeđeni ljudi misle da su svi drugi u krivu i da su oni jedini u pravu. Zbog toga, kada pravi ljudi dođu u njihov život ili im ih Bog pošalje, oni ih često ne prihvate jer ne znaju primiti bezuvjetnu ljubav, korekciju i poduku.
Ljudi s uvrijeđenošću postaju nepoučljivi u svojoj želji da budu poštovani, uzdignuti, povlašteni. Ne mogu prihvatiti činjenicu da će ova situacija ili ova crkva biti drugačija od posljednjeg susreta kojeg su doživjeli. Još uvijek pokušavaju dokazati sebe i ne mogu vjerovati da bi netko mogao imati više znanja ili mogao donijeti rast u njihov duhovni život. Često bi se radije raspravljali nego pokušali donijeti i održati mir i poniznost.
Kako pomoći ljudima koji su uhvaćeni u zamku povrede i uvrijeđenosti? Moramo ih bezuvjetno voljeti i slušati ih. Ljudi s povredama žele da ih se poštuje i sluša. Možemo napredovati u Očevoj ljubavi tako što ćemo im popustiti, poslušati ih, ponuditi im Duhom nadahnute savjete i pružiti im priliku da zacijele.
Kako to postići? Postavite zdrave granice, ali pokažite im da Vi posjedujete drugačije kvalitete. Pružite im milost i milosrđe koje je Isus Krist Vama dao. Priđite im nježno, ali čvrsto. Želimo ljude voditi i dovesti do mjesta mira, ljubavi, oproštenja i nade.
Dobar mentor i voditelj govorit će istinu u ljubavi i dati osobi praktične primjere i upute kako izaći iz prošlih povreda i rana. Umjesto da im uvijek date odgovor, uputite ih na pitanje, dajući savjete o onome o čemu bi mogli razmišljati ili za što bi se mogli moliti i tražiti Duha za razboritost. Radeći s njima, a ne protiv njih, možete ih uvesti u mjesto na kojemu će primiti točno ono što traže – ljubav i vrijednost – te će ih Bog moći koristiti.
Izvor: Charisma Magazine
Autorica: Kathy DeGraw
Prevela: Ivona Bilušić
