Moje ime je Marko Juriček. Imam 25 godina. Rođen sam u Zagrebu 1980. nakon Krista. Vjerujem da svi oni, koji su osobno sreli uskrslog Gospodina, razumiju što znači nakon Krista i zašto smo tada počeli brojati godine od početka.
Roditelji su mi se razveli kada mi je bilo 4 godine. Veći dio vremena proveo sam sa očuhom i majkom. Često sam se selio. Četiri puta sam mijenjao osnovnu školu, pa dugo vremena nisam imao stalne prijatelje. U srednjoj školi sam našao društvo, počeo izlaziti van i zabavljati se kao i većina mladih danas. Uz konstantno opijanje, jedno vrijeme sam snifao ljepilo i bio vandal. S time sam prekinuo zahvaljujući policiji. Na fakultetu sam uz ovisnost o alkoholu, postao ovisan i o marihuani. Kako sam moralno sve više propadao, nakon nekoliko neuspjelih veza, počeo sam tražiti ispunjenje u “slobodnom” seksu. To je prouzrokovalo gubitak poštovanja prema sebi i prema suprotnom spolu. Zbog savjesti koja me je optuživala, upadao sam sve više u depresiju.
U 21. godini postao sam svjestan da oko mene postoji nekakav duhovni svijet. U potrazi za smislom života i mirom koji mi je toliko nedostajao, počeo sam istraživati istočnjačke religije i discipline. One su mi izgledale vrlo duhovno naspram zapadnjačkog materijalizma, One su mi izgledale vrlo duhovno naspram zapadnjačkog materijalizma i onog sto mi je državna religija predstavljala kao kršćanstvo.
Zanimljivo je da sam na tom putu “samospoznaje i otkrivanja vlastitih potencijala” morao izdvajati “neduhovno” velike svote novca. Proučavao sam literaturu, išao na razne tečajeve, inicijacije i predavanja. Izgubljen i prazan, hvatao sam sve što mi je dolazilo pod ruku. Od budizma, zen budizma, preko hinduizma i raznih vrsta joge, do New Age-a, hare krišne i transcendentalne meditacije. Mislio sam da će mi pomoći tečajevi oslobađanja od stresa i tehnike disanja i pročišćavanja. No trajnije zadovoljstvo i mir nisam pronalazio. Na kraju sam krenuo i na nekakva psihijatrijske New Age tretmane.
I dalje su me zarobljavale moje ovisnosti, a u uzaludnim pokušajima da ih se oslobodim, tonuo sam sve dublje u perverznost i depresiju. I tada, dok me mješavina svega toga vukla ravno i sigurno u ludilo, Bog je u moj život donio svjetlo svoje Radosne vijesti – Evanđelja. Unatoč svoj svojoj izgubljenosti i jadu, nisam se lako mirio sa činjenicom da da se trebam poniziti pred svojim Stvoriteljem i prihvatiti Njegovog sina koji je zbog mojih grijeha bio razapet.
U tim ključnim danima, uz konstantno svjedočenje mojih sustanara u studentskom domu, sretao sam ljude na ulici koji su mi govorili o Božjoj ljubavi i svetosti. I prilikom autostopiranja vozači su mi svjedočili o Božjem postojanju i Njegovom planu spasenja za sve ljude. Jednu takvu osobu sam ustopirao dva puta za redom.
Zahvalan sam Bogu na njegovoj milosti i strpljivosti, te što je u moj život poslao sve te ljude, a osobito na mom sadašnjem bratu u Kristu, Tomislavu, koji nije odustajao od svog svjedočanstva za Isusa. Nakon brojnih i dugih razgovora i pozivanja na Božju Riječ – Bibliju, konačno sam kapitulirao pred Bogom. Priznao sam mu svoju grešnost i nemoć da živim drugačije. Pozvao sam Isusa da uđe u moje srce i bude moj Gospodin i Spasitelj.
Ono što nije mogla učiniti niti jedna religija, ni Buda, ni Krišna, ni sav novac, vrijeme ni psihijatri, a još manje moja snaga ili intelekt, Isus je učinio s lakoćom. Sve staro je nestalo, sve novo je nastalo! Nov život, nov početak! Mir koji sam toliko tražio, mir koji nadilazi svaki razum, ispunio je moje srce. Ovisnosti: alkohol, marihuana, pornografija, masturbacija, perverzije i depresija, jednostavno su morali pokleknuti pred Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara.
Otada je prošlo devetnaest mjeseci. Moja radost je sve veća i veća, a moj život smisleniji i ispunjeniji. Slijedim Isusa, proučavam Sveto pismo i imam zajedništvo sa braćom i sestrama. Gospodin me pomalo, ali sigurno, iscjeljuje od svih povreda koje sam doživio i uvodi red u moj život. Nedavno sam uspješno završio fakultet i uskoro ću početi raditi.
Bog je stvaran u mom životu. On me vodi i uči iz dana u dan. Doživio sam i kontinuirano doživljavam lijepe i nove stvari s Njim. Od uslišanih molitvi i malih svakodnevnih stvari, do onih nadnaravnih i silnih: znakova i čudesa, iscjeljenja i oslobođenja.
Konačno znam odgovor na pitanje koje me stalno pratilo: tko sam, kamo idem i koji je smisao moga života. Sada znam: ja sam novo stvorenje u Kristu Isusu, pozvan da proslavim svoga Stvoritelja i da provedem vječnost sa Njim, ondje gdje više neće biti ni suza, ni boli, ni smrti.
SLAVA ISUSU!
Autor: Marko Juriček
