Kršćanski centar “Riječ Života”, Osijek u Osijeku djeluje već oko pet i pol godina. Sadašnji osječki pastori, Slavko i Marica Tutić, zbog poslovnih su se razloga sa svojom brojnom obitelji preselili iz Zagreba (gdje su bili aktivni članovi crkve “Riječ Života”), u Osijek.
Rođeni Baranjci, brzo su se prilagodili na novo mjesto stanovanja u rodnom kraju. Ipak, nešto im je jako nedostajalo. Nedostajala im je Crkva kakvu su imali u Zagrebu, u kojoj su naučili svoje “prve korake” u hodu sa Gospodinom. Ne da nije bilo drugih biblijski utemeljenih Crkava i braće i sestarâ u Osijeku, ali nekako “to nije bilo to” što su oni tražili i trebali. Nisu imali sigurnost u srcu da se trebaju ugraditi u neku od postojećih Crkavâ u gradu, premda su o tome ozbiljno razmišljali.
I dok su tako tražili volju Božju po pitanju Crkve u koju bi se ugradili, živeći autentično svoj kršćanski život, postali su “živi magnet” za ljude koji su živjeli u njihovoj blizini. Ljudi su vidjeli da su oni “nekako drugačiji” i rado su se družili s njima. To je posebno bio slučaj s mladim ljudima koji su živjeli zarobljeni različitim ovisnostima i u tome pokušavali pronaći radost, ispunjenje i mir. Družeći se sa Slavkom i Maricom, koji su im nerijetko bili kao drugi roditelji, ti mladi ljudi vidjeli su da spomenuti par niti pije, niti puši, niti bludniči, niti se drogira – a imaju i radost i ispunjenje i mir (!), za kojima su oni toliko čeznuli, a koje nisu nikako mogli naći živeći onako kako su živjeli. Kada su im Tutići otkrili tajnu – Krista, zbog kojega imaju sve to što imaju, ti mladi ljudi su predavali svoje živote Kristu i krenuli uskim i strmim putem koji vodi u Život. Slava Bogu!
Tako je, otprilike u travnju 2001. godine, spontano nastala Crkva u stanu obitelji Tutić. Kako se broj nanovo rođenih kršćana i ostalih zainteresiranih jako povećavao, stan više nije bio dovoljno velik, pa su u studenome iste godine iznajmili svoj prvi javni prostor. To se smatra službenim početkom KC “Riječ Života”, Osijek. Kako to već biva sa više nego pobjednicima u Kristu, Božje djelo je toliko napredovalo, da su se nekoliko puta morali seliti u veći prostor (koji je, milošću Božjom, redovito bivao i ljepši!). Sada je Crkva u svom četvrtom prostoru koji je i najbolji do sada! Ipak… Pogađate? Pa, naravno! I sada nam opet treba veći prostor, jer za trenutnih 60-70 članova koji očito ne žele ostati na istom broju, nego neprestano evangeliziraju i dovode Kristu nove ljude, prostor postaje pretijesan! Blažene muke! Zbog tih “problema”, ovih će se danâ srušiti zid koji je odvajao glavnu crkvenu prostoriju od dječjeg prostora. Tako ćemo dobiti jednu gotovo dvostruko veću prostoriju od prethodne za crkvenu dvoranu, a za djecu će se iznajmiti odgovarajući prostor u blizini.
U Crkvi kvalitetno funkcioniraju pomoćne službe kao što su redari, tim za slavljenje, tehnička služba (mix-pult), štand sa knjigama itd., a organiziran je i rad sa djecom (za vrijeme službe i izvan toga) te sa mladima (najčešće vikendom). Također je u začetku rad sa tinejdžerima kao specifičnom dobnom skupinom. Da si barem malo predočite atmosferu koja je kod nas, stavili smo vam nekoliko naših “fotki” snimljenih na jednoj našoj službi!
Autor: T. V.
