Sjećam se kada sam tek počela čitati Bibliju, ili još bolje, kada je Riječ Božja postala moja hrana, vrlo brzo naišla sam na događaj u Evanđelju po Luki 7:36-50 koji govori o Isusovom posjetu domu jednog farizeja i javne grešnice (vjerojatno bludnice) koja se odjednom pojavila u tom prizoru. Priča govori o tome kako je za vrijeme blagovanja, žena prišla Isusu i suzama mu počela oblijevati noge, otirati ih svojom kosom i mazati ih pomašću.
Isusova reakcija je bila totalno neočekivana i antireligiozna: on je nije ni odgurnuo, niti održao moralnu lekciju, niti se prema njoj ophodio s visoka; naprotiv, u tom njezinom djelu on je prepoznao raskajano srce, ljubav prema Njemu i vjeru da je On može očistiti od grijeha (redci 47-50).
Za mene priču su zaokružile Isusove riječi u 47-om retku: “Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje ljubi.” (Prije toga rekao je svom domaćinu kako ovaj nije “ni prstom mrdnuo” da mu pokaže čast, dobrodošlicu i privrženost.)
Čitajući o tom događaju, odjednom sam se ražalostila. O sebi sam mislila da zbog relativno kratkog vremena provedenog svjetovnim životom bez Krista, nisam dostigla rang “velike grešnice”. Sebe sam smatrala prilično “dobrom osobom” i sjećam se da mi je dugo trebalo da shvatim zašto ja uopće trebam Spasitelja – od čega On to mene treba spasiti i koje velike grijehe mi On to treba oprostiti?! Ražalostila sam se jer sam mislila: “Eto, budući da nisam bila neka velika grešnica, nikad neću moći biti toliko predana, toliko privržena i toliko ljubiti Isusa kao lopovi, prevaranti, ubojice, bludnici, lažovi, vračari kojima je oprostio. Ah, da sam barem bila kao ta javna grešnica, tada bih mogla svim bićem biti predana i voljeti Isusa…”
No, naše misli nisu kao što su Božje misli kako nam kaže prorok Izaija. Rastući u svom poznavanju Gospodina kroz Njegovu Riječ i Duha naišla sam na stihove koji govore da su “SVI SAGRIJEŠILI i lišeni se Božje slave” (Rimljanima 3:23), kao i da je “plaća grijeha smrt” (Rimljanima 6:23). U spomenu grijeha nije se navodilo o kojima se specifično radi, jesu li veliki ili mali, kako ih mi ljudi znamo stupnjevati. I konačno: “Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, POSTAJE KRIVAC ZA SVE. Jer onaj koji je rekao: ‘Ne čini preljuba!’ Rekao je i: ‘Ne ubij! Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ prijestupnik Zakona.'”
Odjednom mi je bilo jasno: Bez Kristova djela otkupljenja, ja sam bila na putu u vječnu propast jednako kao i neki ubojica, silovatelj ili pljačkaš…
Uistinu, svakome od nas iskazana je velika milost. Da je samo oproštenje i vječni život sve što smo primili od Boga – imali bi toliko toga za zahvaljivanje. Toliko razloga da cijeli svoj život posvetimo za Božju slavu i ispunjenje Njegove volje i nauma. Nije čudno kad se Isus obraća crkvi u Efezu govori: “Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio. Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela…” (Otkrivenje 2:4,5) Sjetimo se gdje smo bili! Sjetimo se iz čega nas je Gospodin izbavio! U našem hodu s Bogom, naš neprijatelj đavao stavlja nam pred oči razne ponude ne bi li nas odvratio od naše ljubavi – od Gospodina Isusa. Ponude kao što su varavo bogatstvo, ali i napadi tjeskobnih briga, životnih pritisaka i POVREDA koje uzrokuju tvrdoću i hladnoću naših srca prema Spasitelju i onima koje On ljubi: našim bližnjima.
Kada osvještavamo i prisjećamo se koliko mnogo nam je oprošteno (“Dug koji nismo mogli vratiti” Matej 18:25), onda nam nije problem oprostiti drugima. Znam da u teoriji to zvuči lako, ali MOGUĆE JE – inače nam Bog to nikada ne bi zapovjedio: “Mjesto toga, budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! OPRAŠTAJTE JEDAN DRUGOME, KAO ŠTO JE I BOG VAMA OPROSTIO U KRISTU!” (Efežanima 4:32)
Volimo Isusa, služimo Mu svim bićem, iskazujmo ljubav svojim bližnjima posebno onima koji po vjeri pripadaju istoj obitelji i prepoznat će nas ovaj svijet po ljubavi koju imamo za Krista i Njegove izabrane i poželjet će biti dio Njegovog Kraljevstva.
Autorica: Paola Starčić
