Nije teško primijetiti znakove posljednjih vremena. Barem ne onima koji imaju oči da vide. Jedan od znakova je način razonode današnjeg čovjeka. Kad su filmovi prestali biti dovoljno „stvarnima“ u percepciji ljudi, pojavila se kategorija zvana Reality Show (Stvarna Predstava). Koncept je jednostavan, jer ogoljene od kulture, kvalitete, morala, jedina potrebna karakteristika tih emisija je da su „stvarne.“
Big brother je označio početak nove ere. Slijedile su raznorazne emisije koje su iz potpuno običnih ljudi pokušavale stvoriti zvijezde – doslovce iz ničega čineći nešto. Potom su se pojavile Farme, TV-odgojitelji djece, čistaći super-prljavih kuća, ljudi koji su majmuniranjem nasmijavali gledatelje, te raznorazne emisije dokumentarnog karaktera što su gubile svoju dokumentarnu objektivnost i iskreno težile tek senzacionalizmu. Ja sam vjerovao da je šlag na tu vrlo pokvarenu tortu bila emisija „Mijenjam ženu,“ koja je zaživjela i kod Hrvata, jer mi nevjerojatno zvuči što su sve ljudi spremni dati u razmjenu za sitan novac i instant-slavu.
Međutim, nedavno je završilo snimanje emisije koja dodatno pomiče granice „čovjekove stvarnosti“. U Njemačkoj je jedna poznata TV kuća snimila emisiju pod imenom „Odrastao na probu,“ u kojoj su izabrana 4 mlada para sa problemima u svojim vezama, te su im u ruke povjerene iznajmljene bebe. Bit emisije je da poprati promjenu odnosa unutar problematičnih tinejđerskih veza dodajući element brige o malom djetetu.
Strašno. Tko bi uopće htio posuditi svoje dijete nekome tko je sam premlad da shvati funkcioniranje normalne bračne veze, gdje je jedino osiguranje od ozljede djeteta zaštitar koji čeka s druge strane studijskih vrata u slučaju da netko od sudionika podivlja? Mnogi, kako stvari stoje, jer za 700 do 1,000 eura po emisiji mnogi su Nijemci ponudili svoju djecu na iznajmljivanje.
Unatoč prosvjedima raznih skupina za zaštitu prava djece, sud u Njemačkoj je dosudio u korist TV kuće, jer je emisija već bila snimljena. Nije odmoglo ni to što je u pripremnoj fazi, dok su u snimanju koristili lutke, jedan od sudionika uspio ugušiti svoju bebu-lutku, jer nije primijetio da ju je u snu zgnječio. Sve to je tek poslužilo kao dobar marketing za emisiju kojoj će se neki užasavati, neki smijati, te na žalost mnogi gledati i shvatiti kao razonodu.
Da više ljudi koji put okrene na program što emitira duhovnu stvarnost i pozadinu ljudske razonode danas, vjerujem da bi se zaprepastili. Od ispravnog humora ljudi su prebjegli ruganju, od nečije brige su napravili razbibrigu, a natječu se dokazati kako ništa nije sveto, ni obitelj, ni žene koje mijenjaju, ni djecu koju su voljni dati drugoj djeci.
I tu, u dubini naše zastranjenosti, je prekrasna istina – Bog je unatoč svemu toliko ljubio i ljubi nas da je dao svog Jedinog Sina, kako nitko tko u Njega povjeruje ne bi propao (Ivan 6:13). Vjerujem da nas Bog sve promatra kao u nekom velikom Reality Show-u, vjerujem da nam se i smije i plače nad nama, a više od toga vjerujem da nas sve doziva da mu se okrenemo, i iza kulisa ovog svjetovnog studija prihvatimo nešto što je mnogo veće i trajnije od čovječje instant-slave i prazne razonode kojima prečesto težimo.
Autor: I. B.
