Ovo je vizija (otkrivenje). Bio sam usred velike dvorane za sastanke (crkve), i zidovi i strop su bili pokriveni draguljima i ornamentima, a prozori su bili od obojanog stakla (tipična katedrala ili crkva).
I.
Dvorana je bila puna ljudi, bogatih i siromašnih, bolesnih i bogalja, nijemih i slijepih; ali svi su na sebi imali lance i ruke su im bile privezane lisičinama, i nitko nije bio slobodan (slika današnje crkve, ljudi su u crkvi ali nisu slobodni). Ispred dvorane bila je platforma (bina), s propovjedaonicom na jednoj strani i velikim kavezom na drugoj, s ogromnom zelenom zmijom u njemu. Iznad mjesta s kojeg je službenik propovijedao visio je veliki mač horizontalno obješen o dvije niti; na bini je bilo nekoliko službenika, 8 ili 10, obučenih u svećeničku odjeću, koji su sjedili jedan pored drugoga, jedan malo iznad drugoga. Ljudi u crkvi su gledali te službenike, a oni su gledali crkvu. Kratko vrijeme je trajala tišina, sve dok se nije oglasio gromoviti glas s propovjedaonice, kao da je došao direktno od Boga, koji je govorio: Tko će objaviti cijeli Božji naum?
Prvi od službenika na podiju ustao je s Biblijom u ruci, i čim je to učinio, stara zelena zmija se sikćući odmotala i krenula prema njemu sa iskrom u očima i upadljivim otrovnim zubima; i čovjek Božji, lažno tako zvan, potonuo je natrag u svoje sjedalo i odložio Bibliju ispod stolice. I kad je zmija ispružila svoju glavu i dotaknula mač, rekla je tom čovjeku: Svakoga tko se pokori Božjem glasu ubit ću ovim mačem. I opet je kratko vrijeme trajala tišina. Onda se opet začuo Glas s propovjedaonice: Tko će objaviti cijeli Božji naum? Onda je ustao drugi čovjek u svećeničkoj odjeći, kao da će zakoračiti naprijed, i ponovo se zmija odmotala prema njemu, i on se sa strahom povukao natrag, sjeo i stavio svoju Bibliju ispod stolice (skrivajući Riječ). Zmija je opet dotaknula mač i na isti način rekla: Ubit ću te ako se pokoriš Božjem glasu. I po treći put, s propovjedaonice je zagrmio Glas, i treći čovjek je ustao i odmah sjeo natrag kao i dvojica prije njega. Iznova i iznova javljao se Glas sve dok svaki od svećenika nije imao priliku oduprijeti se zmiji, ali sve ih je obuzeo strah kao prvu trojicu. I zmija se oholo nasmijala.
Tad se opet javio Glas s propovjedaonice, govoreći: O, kad bi bilo čovjeka, o kad bi bilo čovjeka; o kad bi bilo čovjeka koji bi objavio cjelokupni Božji naum, da bi ovi ljudi u lancima mogli biti slobodni! Zar nema takvog čovjeka? Tad se pojavio čovjek malog rasta (što znači da je bio nitko u očima svijeta), popeo se na binu i stao ispod mača, podigao svoje oči prema nebu i rekao: U tvoje ruke, Bože, predajem svoj duh. Tad je otvorio Bibliju i počeo čitati. Nije ništa niti dodavao niti oduzimao; čitao je Riječ i govorio kao čovjek s autoritetom. Kad je završio, stara zmija se izvinula do oštrice mača i prerezala jednu od niti koje su držale mač na mjestu; mač je poletio dolje i promašio čovjeka, prošao pored njegove glave; zato što je bio čovjek „malog rasta“; i težina mača je učinila da i druga nit pukne, tako da je mač pao i probio srca onih službenika koji su bili poredani pribivši ih za zid. Jaki vrisak očaja oglasio se s propovjedaonice; ali još jači uzvik radosti je došao od ljudi koji su sjedili u crkvi jer su svima spali lanci i bili su oslobođeni! (Po riječi su bili oslobođeni).
II.
Kad je vizija nestala, vidio sam drugu viziju Spasitelja u oblaku, točno iznad moje glave. On je govorio: Sine moj, poslušaj značenje ovih stvari. Dvorana za sastanke koju si vidio je sekularizirana (posvjetovnjena) crkva, koja ima formu pobožnosti, ali negira njezinu silu. Oni su svi pokriveni draguljima ovosvjetskih radosti, i nema kraja njihovom srebru i zlatu. Ljudi koje si vidio su oni za koje sam Ja umro, ali Moji ljudi su uništeni zbog nedostatka znanja; imaju oči, ali ne vide; imaju uši, ali ne mogu čuti. Oni su zaista u okovima i moraju biti oslobođeni! Pozornica koju si vidio, na kojoj su sjedili službenici, su predrasude koje imaju svoj izvor u samom paklu. Propovjedaonica je prijestolje Božje; a zmija stari Lucifer osobno. Mač koji si vidio je Riječ Božja; a niti na kojima je visio označavaju moć Riječi da daje život ili moć Riječi da oduzme život.
Život je bio dan malom čovjeku, i život je oduzet od svećenika koji nisu propovijedali Moju Riječ! Službenici koje si vidio su muškarci i žene iz svake crkve koji se pretvaraju da me poznaju, ali uče Moj narod stvarima koje nisu zapisane u Knjizi života; njihov ponos i predrasude i njihov svjetovni duh ih prisiljavaju da se pokoravaju Sotoni, koji je lažac i otac laži; i svaki od svećenika se trudi da prestigne drugog u eleganciji, u napisanim člancima ili knjigama, argumentaciji i sličnim stvarima; ali oni razmatraju samo „slovo“ Riječi, a promiče im „duh“ Riječi. A doći će dan i već je na dohvat ruke, kad će svi oni biti uništeni kao i ovi. Nakon što sam razmislio o toj strašnoj sceni, Gospodin mi je ponovo progovorio i rekao: Sjećaš li se Mojih riječi u Jeremijinom proroštvu, u 23. poglavlju, i Mojih riječi u proroštvu Ezekiela, u 34. poglavlju? Isus je rekao: Pročitaj.
I ja sam otvorio svoju Bibliju i pročitao: Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – riječ je Jahvina (Jer. 23:1). U proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima… (Jer. 23:14). Isus je rekao: U posljednjim vremenima ćeš to razumjeti. Jao pastirima koji napasaju sami sebe, zar ne bi trebali napasati stado (Ezek. 34:2)! Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite (Ezek. 34:4). Uništit ću pretile i jake pastire; i nahranit ću ih sudom (Ezek. 34:16, King James Version). Tada mi je Gospodin rekao da ovi lažni pastiri nipošto neće pobjeći kad mač padne na njih. Ali Moje ovce moraju biti upozorene, moraju biti oslobođene! I ponovo je rekao: Sjećaš li se Mojih riječi u Jeremijinom proroštvu u zadnjem dijelu 25. poglavlja? Pročitaj!
I ja sam pročitao ove riječi: U onaj dan bit će pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga (Jer. 25:33). Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani (Jer. 25:34). Onda mi je rekao: Ovi dani će doći brzo, pastiri će kukati, zaista, i bit će plač i škrgut zubi; kad mač padne bit će zauvijek prekasno. Čovjek kojeg si vidio, koji je bio niskog rasta, je svaki muškarac i žena koji će se poniziti i biti poslušan ili poslušna čak i do smrti na križu, stavljajući svoje pouzdanje u Boga, krečući se naprijed i objavljujući cjelokupni Božji nauk! O, kad bih bar mogao naći takvog čovjeka, možeš li mi reći gdje mogu naći takvog čovjeka? S takvim čovjekom mogao bih protresti cijelo nebo i zemlju, kaže GOSPODIN.
Ova vizija dana je L. Vere Elliottu u kasnim 1970-im god.
