“JER STE JOŠ TJELESNI. ZAR NISTE TJELESNI, TO JEST, ZAR NE ŽIVITE ČISTO PO LJUDSKU, KAD MEĐU VAMA POSTOJI ZAVIST I SVAĐA? ZAR NISTE SAMO LJUDI, KAD JEDAN OD VAS GOVORI: JA SAM PAVLOV; A DRUGI: JA SAM APOLONOV? PA ŠTO JE APOLON? ŠTO LI JE PAVAO? SLUGE KOJE SU VAS PRIVELE K VJERI, A SVAKI JE OD NJIH SLUGA ONAKO KAKO MU JE GOSPODIN DAO.” (1. Korinćanima 3:3-5)
Pavle nam, u ovom tekstu, postavlja pitanje o kojem nismo baš uvijek spremni dublje razmišljati. Govori o tjelesnosti; a to toliko smeta našoj “duhovnosti”; “Tjelesni ste, a ne duhovni”. Vaše svađe, vaša zavist, rascijepi među vama, pokazuju vašu duhovnu razinu. U tekstu prije, kaže: “NEZRELI STE. BEBE STE.”
Isticali su pripadnost čovjeku. Zaboravljajući svoju pripadnost /prije svega/ Isusu Kristu. U 5. stihu, Pavle objašnjava kome uistinu pripadaju i zašto; gdje leži njihov stvarni identitet:”Pa što je Apolon? Što li je Pavao?…” Drugim riječima kaže – ako je crkva kojoj pripadate velika, to nije zato što smo ja ili Apolon veliki ljudi (Božji službenici). Jer, “Bog je taj koji daje rast.). Identitet službenika je: “Suradnik Božji.” A vaš: “Božja građevina.”
Aktualno pitanje je – vidim li ja što Bog čini među kršćanima – Njegov rast; ili pridajem veću pažnju Njegovim službenicima. Moć razlikovanja ljudskog od Božjeg utjecaja, čini nas zrelim kršćanima. Ovo ne isključuje dužno poštovanje i iskazivanje časti Božjim slugama. Promatrajući (prije svega i kako nas Pismo uči): “plodove u njihovom životu” i cijeneći ih “zbog Djela koje oni čine.”
Dakle, “niti na onog koji sadi ni na onog koji zalijeva” (7. st.). ne treba biti fokus našeg srca. Jer Bog je taj koji daje (ili ne daje) da raste.
I “onaj koji sadi i onaj koji zalijeva, jednako su važni”. Razlika među njima će se očitovati u nagradi koju će svaki od njih primiti za uložen trud. Pavle, na drugom mjestu, kaže kako se “trudio više od svih…”. Ali ne preporučuje i ne uzdiže samoga sebe, već “Božju milost”, koja mu je omogućila trud.
u 10. st. Pavle piše o sebi kao “mudrom graditelju”. A vjerujem da je mislio, prije svega, na onu mudrost koja dolazi “odozgo”; za koju Jakov kaže da je “prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga,…” (Jak 3:17), a ne na svoje sposobnosti i inteligenciju. I također, opominje: “Nitko ne može postaviti drugog temelja od onog koji je već postavljen, a to je Isus Krist.” Poneki službenici (i ne mislim da je iz zlobe, već iz nezrelosti), nastoje postaviti “neki novi temelj”, izgraditi nešto autentično, još neviđeno, spektakularno i svoje. A često to rade u “tuđem dvorištu”. I dok traje milost našega Gospodina, moći će se zaustaviti, preispitati, pokajati za ponos i aroganciju i vratiti na početke – u Prvu ljubav i surađivati u izgradnji Kristove crkve. Na što smo svi pozvani.
A ako nadograđuješ: “sijenom, slamom, drvetom, …” – materijalima oko kojih se nećeš puno namučiti – nikad se nećeš previše oznojiti; jer su materijali male mase podatni za obradu; pomisli na “onaj dan” (3:13), u koji će se otkriti (pred Bogom i ljudima) kakvim materijalima si gradio. Sva Djela; svaka građevina, bit će testirani vatrom. Ako tvoja građevina izgori, ne znači da ćeš i ti izgorjeti. Ali sigurno, nećeš dobiti uporabnu dozvolu. Ima li tvoja građevina uporabnu dozvolu ili je ilegalna?
Možda se trudiš graditi na čvrstom temelju – na Isusu Kristu, surađujući s Bogom; a tvoja kuća ne čini ti se sada tako dojmljiva, nema ih previše koji bi zastali i zagledali se u nju; Pogledaj dobro na čemu stojiš i ohrabri se. Doći će onaj dan – dan u koji će sam Gospodin potvrditi djelo tvojih ruku i trud tvoje duše.
Autor: Darko Glešić
