Posao je mnogo više od načina zarade novca. Uz to što na poslu provedemo više od jedne trećine našeg života, to je odraz naše kreativnosti i vjernosti Bogu u korištenju onih talenata kojima nas je On blagoslovio. U prispodobi o povjerenim talentima, Bog nam govori kako on gleda na marljiva radnika – „Tada mu reče gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!’ (Matej 25:23)
Hrvatska je, što se posla tiče, zemlja velikih suprotnosti. Naša je stopa nezaposlenosti 15,1%, što je u usporedbi sa nekim razvijenim zemljama (Švedska – 6,4%) dosta visoko. Prema Državnom zavodu za statistiku na granici apsolutnog siromaštva nalazi se oko 780,000 Hrvata. I po zahvalama koje ljudi daju Bogu u našoj crkvi, vidljivo je da su istinski blagoslovljeni oni koji imaju posla i zarađuju za svoj život – Bogu hvala!.
Istovremeno, mene iznenađuje kako mnogo ljudi olako shvaćaju posao koji rade. Mnogi moji vršnjaci traže poslove gdje se malo ili ništa ne radi, kako bi bili odmorni za „pravi život“. Mnogi se sablažnjavaju prekovremenog rada, a mnogi su slobodni uzimati česte pauze za razgovor i druženje sa kolegama na poslu. Budući je uglavnom riječ o neobraćenima, to nas ne bi trebalo čuditi.
U svom poslu posjećujem mnoge firme, obavljam kontrolu njihova poslovanja. U jednoj državnoj firmi koju sam kontrolirao, cijela soba gospođa u računovodstvu, zadnjih desetak minuta pred kraj radnog vremena u tišini sjedi, svaka sa pripremljenom torbicom u krilu, i sve nepomično gledaju na veliki sat na zidu. Kada kazaljka dođe na željeno mjesto, sve, poput kakvog stampeda, navale prema liftu. Opet „svijet“, reći ćete.
Ipak, posao ne shvaćaju olako samo nevjerni, već i mnogi kršćani. Ja sam čuo za jednog brata koji se odlučio moliti Boga da dobije otkaz, jer je mislio da previše radi. Mnogi se kršćani osijećaju „duhovniji“ ako se uvijek iznova svađaju sa svojim obvezama u svijetu.
Što On kaže – kako bi mi trebali raditi? Nije li Isus potlačenim Židovima rekao „ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.“ (Matej 5:41)? Čak je i Isus imao svoj „svjetovni“ posao – bio je drvodjelac. Ja sam uvjeren da su Njegovi klijenti bili zadovoljni, a On predan i marljiv kao i u svim ostalim segmentima svoga života.
Bog nam dalje govori: „Štogod da tvoja ruka nađe učiniti, čini to sa svom svojom snagom; jer nema posla, niti sredstva, niti spoznaje, niti mudrosti u grobu, u koji ideš.“ (KJV engleski prijevod – Propovjednik 9:10)
„Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!“ (1. Korinćanima 10:31)
„Svaki će primiti svoju plaću prema svome trudu.“ (1. Korinćanima 4:8)
Sam Bog je bio jako marljiv kada je stvarao svijet, a nas je stvorio sebi na sliku – da budemo marljivi poput Njega, i kreativni u darovima koje nam nesebično daje. On kaže kako „lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.“ (Izreke 10:4) Mudre izreke još na mnogo mjesta govore o plodovima marljivosti (12:24, 12:27, 13:4, 14:23, 21:5 i 21:25).
Stoga bi bilo dobro da preispitamo naš odnos sa poslom. Istina je da posao postoji radi nas, a ne mi radi njega, ali zar nije korisno upitati se kako i zašto nešto radimo, jesmo li zadovoljni time i da li je naš poslodavac zadovoljan našim radom? Koliko često smo nezadovoljni radnim zadacima i koliko često se žalimo, bunimo, da li ima i naše krivnje u tome? Da li smo lijeni i neodgovorni ponekad? Da li bi, da za nas drugi tako rade, istu plaću njima, laka srca, isplatili? Da li mi, kao kršćani, svjedočimo našim radom ljudima, ili smo poput nevjernih, dio stampeda prema liftu? Do kakvih god odgovora došli svatko treba znati, plaća koju zaradimo na prečestim pauzama, u ekskurzijama na Internetu, nedovršenim radnim zadacima i obavljanjem privatnih stvari na poslu – jeste krađa!
Način na koji radimo naše poslove je snažno svjedočanstvo nespašenim ljudima oko nas, i kao takvi, naši poslovi određuju i stav našeg srca. Velik dio poziva kojeg Bog ima za nas je naš ispravan odnos prema radu i poslodavcu. Nije slučajno što u njemačkom jeziku riječ ‘Beruf’, koja označava ‘zanimanje’, je vjerskog karaktera i u doslovnom prijevodu znači ‘poziv’ (op.a. od Boga).
Istina, ja poznajem i ljude koji su poslu prepustili svoje živote, i rade po cijele dane i noći. Od posla su napravili idole, kojima služe svim svojim srcem, na zlo vlastitim obiteljima. Novac je bezvrijedan i zao ako mu služimo. Međutim, puno je više onih koji do novca žele doći linijom najmanjeg otpora i za takve je ovaj članak. Neka vas Bog blagoslovi spoznajom istinske vrijednosti dobro obavljenog posla, zahvalnošću što ste sposobni raditi i imate tu mogućnost!
Kada pitam kolege na poslu kako su, vrlo često kažu da previše rade. Uglavnom je njihov odgovor popraćen i kakvom izmorenom grimasom. Ja im u pravilu kažem da bi trebali biti radosni što se ne boje gladi, jer „ako tko neće da radi, neka i ne jede!“ (2. Solunjanima 3:10)
Autor: I. B.
