Jeste li znali da se blagdan Svih svetih originalno obilježavao u svibnju? Na 1. studenog pomaknut je s nakanom da se smanji važnost poganske proslave Noć vještica koji se održavao noć prije 1. studenog. Religijske vođe uvidjeli su kako je Noć vještica previše popularan festival da bi ga se jednostavno ukinulo, te su smatrali da će prebacivanjem kršćanskog blagdana na isti datum, poganski praznik polako izumrijeti. Iako se to desilo 835. godine, ni 1170 godina nije pomoglo da Noć vještica i dalje ne plijeni pažnju…
Sam blagdan Svih svetih, koji je spomen-dan svetaca i mučenika, datira iz doba rane crkve kada su kršćani obilježavali dan smrti mučenika sjećajući se njihovih žrtava. U doba Dioklecijanovih progona broj mučenika se toliko povećao da više nije bilo moguće odati poštovanje svakome pojedinačno na dan njihove smrti, te su odabrali jedan dan u godini sjećajući se svih onih koji su bili sveti. U 10. stoljeću benediktinci su uveli i Dušni dan, koji se obilježava 2. studenog, za spomen ostalih vjernih mrtvih koji nisu bili sveci. Iako u crkvenom kalendaru dan Svih svetih i Dušni dan slijede jedan iza drugog, među narodom se dan 1. studenog povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve.
Takav čin sjećanja pokojnih i odavanja poštovanja bližnjima, djelo koje jest puno ljubavi i dobrih namjera, je od 13. stoljeća dobilo novu, iskrivljenu dimenziju. Naime, tada je katolička crkva prvi puta na koncilima propagirala ideju čišćenja izabranih kroz čistilište, te se vjerne počelo ohrabrivati da kroz molitve i mise pomognu preminulima prijeći iz čistilišta u raj. Paljenjem svijeća za pokojne, molitvama za umrle duše i plaćanjem misa zadušnica, bližnji i dan danas pokušavaju olakšati put dušama koje su umrle. Ideja da živi mogu djelima pomoći preminulima kako bi ovi ušli u nebesku radost, zapravo najviše pomaže živima utješiti se nakon gubitka bliske osobe, ali to nije pokrepljeno Biblijom.
Pojam čistilišta je ljudska, teološka tvorevina koja ne postoji u Riječi Božjoj, a njezino postojanje samo odvraća ljude od istine i umanjuje osobnu odgovornost svake osobe za njezino spasenje. Propagiranje čistilišta skreće nas s pravog puta jer umanjuje važnost odgovornog života koji će nas odvesti u raj, a ne u pakao, jer između njih ničega zapravo nema. Svršetak puta nije negdje između, na raskršću, u čistilištu; već pred Sucem: „I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud.“ (Hebrejima 9:27)
Kad ne možemo misama zadušnicama, kako možemo pomoći drugima? Osobi možemo pomoći samo dok je živa, da se odluči za Istinu i da joj pomognemo živjeti Istinu. Bog je predvidio spasenje: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“ (Rimljanima 10:9); i posvećenje, koje je svakodnevan proces odlučivanja za ono što je Božje, a ne zemaljsko: “Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak je – život vječni.“ (Rimljanima 6:22).
Svima koji se prisjećaju pokojnih na ove dane, uz izraze sućuti, treba reći
i istinu. Naime, život je jedan i Bog ne želi da ga provedemo u zabludama i žaljenju za propuštenim u našim i tuđim životima.
Autor: I. Š.
