U prvoj crkvi u kojoj sam ušao prihvativši Isusa bila je žena krajnje iznakažena, izobličena do te mjere da nije bilo lako gledati je. Sjedila je redovito u prvom redu. Slavila je Boga na predivan način, radosna, sretna, slobodna, pružajući ruke Njemu. Bilo mi je milina kada bi nam se pogledi sreli, jer ona je u svojim očima imala samo odraz Njega. Ruke su joj bile deformirane, hod klimav, ali ona je bila u Bogu i Bog u njoj.
Ne, nisam se zaljubio i nisam je zaprosio. Zaprosio sam jednu prištičavu i bucmastu djevojku za koju vjerujem i danas da je od Boga žena za mene.
Zašto pišem o ovim stvarima?
Upoznati Krista u mladoj dobi velika je prednost. Svi mi koji smo to propustili, voljeli bismo da nam se to dogodilo ranije. U međuvremenu smo se dobrano uprljali, ili bar gubili, jer mladim se ljudima sve događa brzo i u velikim potezima, sa dugoročnim posljedicama. Tko ima mlade ima budućnost ovog svijeta. Nažalost, većina mladih je u vlasti Zloga i on će preko njih vladati u ovome svijetu.
S druge strane oni koju se spasili u mladosti, ili još kao djeca uz roditelje (kakva privilegija, pa mnogi od nas su se godinama još borili upravo i ponajprije s roditeljskim nerazumijevanjem) kao da se u nekim stvarima nisu niti obratili. Vjerujem da živjeti u svijetu, u tim godinama nije lako. Zlo krozu medije izgrađuje stavove u mislima mladih bili oni spašeni ili ne, između ostaloga podižući u njima utvrde predrasuda o tome kakav bi njihov izabranik trebao fizički izgledati. Često je to mješavina nesigurnosti u vlastitu atraktivnost pomiješan sa idealima ljepote tog partnera, pri čemu bi upravo ta tuđa ljepota trebala pokriti vlastiti nedostatak.
Umjesto da mladi koji su spašeni čuvaju svoje oči, uši, srca …čini mi se da usprkos spasenju i vjeri u Isusa i dalje potpadaju pod njihov utjecaj i traže prije svega fizičku ljepotu. Bog nigdje u Bibliji nije obećao kršćanima da će upravo njima namijeniti fizički najatraktivnije zemljane i zemljanke.
Ako je netko ulazak u Kraljevstvo Božje shvatio kao ulogu u komisiji na natječaju ljepote – ne znam koji Novi Zavjet čita. U čijem je to prijevodu? Vlastitom?
Doista, kršćani sebi štošta sami prevode iz Bibilje i u tome se potiču i potvrđuju. Nije to slučaj samo s mladima i mladima u Kristu. Mojsije, nije li za njega Bog rekao da je najskromniji čovjek na svijetu? Nije li David bio nestašno dijete, dok je najljepši, stasit, atraktivan bio Šaul. Židovi su izabrali Šaula, a ne izabireš li i ti danas upravo tako?
Dok Bog gleda srce, a ne bedra (Psalam 147:10) previše se mladih danas okreće za tjelesnim atributima, kao da nisu Njegova djeca.
Nemojte mi reći da samo u mom prijevodu Biblije stoje ovi stihovi:
Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. (1. Petrova 1:14)
A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. (Matej 5:28)
Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. (Galaćanima 5:24)
Postoji i posebna ne-proklamirana teologija koja to podržava, a sve pod motom: Bog će ostvariti baš svaku “želju srca” svoga djeteta.
Ne vjerujem da je Bog dužan ostvarivati želje naših srca koje su tako prizemne, samo zato što su to naše želje, a mi djeca Božja. Očistimo svoja srca, živimo po unutrašnjem čovjeku i prepoznajmo se po nutarnjem čovjeku. Prepoznajmo se u Kristu.
Kad smo već kod toga… očistimo i svoje oči da nam ne magle pogled na braću, sestre i one iz svijeta, zbog njihova izgleda. Vjerujmo Bogu da će nam na put staviti upravo onoga za kojega će nam dati i ljubavi, razumijevanja da s njim budemo jedno.
Bog nam želi osobu “skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha”, jer “to je pred Bogom dragocjeno” (1. Petrova 3:4)
Može li se išta s time mjeriti? Ja ne znam što bih bolje i ljepše mogao nekome poželjeti. Bog koji voli, također i kori svoju djecu. Pročistimo se da ne budemo ukoreni zbog svoje lakomislenosti i svjetovnosti, da bismo na koncu mogli stati pred Njega i održati se. Samo “oni čista srca će Boga gledati!” (Matej 5:8)
Autor: K. C.
