“Dođu u zaselak, kojemu je ime Getsemanij, i reče Isus svojim učenicima: ‘Sjednite ovdje dok se pomolim.’ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Poče se tresti i strašiti te im reče: ‘Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!’ Ode malo dalje, pade na zemlju te je molio da ga mine, ako je moguće, taj čas.” (Marko 14:32-35)
“…međutim ga spopade žalost i tjeskoba.” (Matej 26:37b)
Ponekad te mogu obuzeti osjećaji nesigurnosti, nelagode, straha; možda čak i tjeskobe. Navale na nas neke kušnje kojih nismo bili iskusili niti dok smo živjeli kao bezbožnici. …I pitamo se: “Što mi se to događa?” Sjetimo se našeg Gospodina; dok je u Getsemanskom vrtu stajao pred Ocem u molitvi; s lica su mu kapale guste kapi znoja pomiješane krvlju, zbog agonije u kojoj se nalazio. Pismo kaže da se našao u tjeskobi. Tjeskoba je najintenzivniji oblik straha i tuge. Njegov stav, u tom trenutku, nije bio – pobjeći negdje, što dalje od te situacije, od stvarnih, pogubnih događaja. Pobjeći od svojih, jer posramljen, nije htio da vide njegove osjećaje. Ne. On se suočio s budućnošću “i još je žarče molio.” Nakon te agonije, On je ustao, došao do svojih učenika i odvažno im progovorio: “Ustanite! Idimo, evo izdajica je moj blizu.”
Isus je, sam, u osobnoj borbi pobijedio strah od smrti. Čujem neke kršćane kako govore: “Mi ništa od svega toga ne moramo prolaziti. Isus je kroz to prošao kako mi ne bismo morali.” Da. Možda nikada u svom životu nećeš morati iskusiti toliku tjeskobu. Uostalom, Gospodin neće dati da budeš kušan iznad onoga što zaista možeš podnijeti. Ali, ako se nađeš u takvoj situaciji, sjeti se – Velike pobjede, proizlaze samo iz velikih bitaka.
Ako se pak, nikada u svome kršćanskom životu, nisi suočio/suočila sa strahom na ispravan način, već si pobjegao/pobjegla iz bitke, u stvari si ostao/ostala poražen/a. Piše: “Pade na zemlju te je molio …” I tri puta je ponovio istu molitvu. Netko je zapisao taj događaj u cijelosti. I ne samo ove Isusove riječi: “…Sin se čovječji izručuje grješnicima.” već i ono što je prethodilo tomu – Njegovu patnju, strah, žalost, agoniju i tjeskobu. Možemo se, također, boriti protiv đavlovih napada straha, citirajući Pismo: “Bog mi nije dao duh straha da bih se ponovo bojao; već Duha ljubavi, snage i čiste misli.” i “…savršena ljubav izgoni svaki strah; …” (1. Ivanova 4:18) i dr.
Ali, ako je Gospodinova volja za tebe da piješ kalež tjeskobe; uzmi poslušno u svoje ruke to borbeno oružje kojim se i tvoj Gospodin borio – iskrenu, ustrajnu, žarku molitvu pred Bogom, svojim Ocem. To će rezultirati time da ćeš naučiti vještinu ratovanja; izvojevat ćeš pobjedu nad svojim pitanjem: “Zašto mi se ovo događa?”, većim povjerenjem i stabilnijom vjerom u našega Gospodina Isusa; postići ćeš SAVRŠENU ljubav; moći ćeš s pouzdanjem izjaviti: “PA NEKA PADAJU I TISUĆE PORED MENE, DESECI TISUĆA S MOJE DESNE, MENI SE NEĆE PRIMAĆI. JER GOSPODINA SAM ODABRAO SEBI ZA ZAŠTITU.”
Autor: Darko Glešić
