“Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.” (Ivan 15:9-14)
Ponekad se pitam zašto Isus naglašava pojedine riječi. Ja bi vjerojatno naglasio nešto drugo, ali naš Učitelj, Primjer i Gospodin znao je što govori. Naglasak ovih redaka je na riječi OSTANITE! Ostanite u mojoj ljubavi. Ostanite na mjestu vršenja mojih zapovijedi. Ostanite na mjestu bratske ljubavi i zajedništva. Vjerujem da Isus naglašava ovo zbog jedne stvari, jer poznaje naša srca dublje nego što i mi sami poznajemo sebe. Zapitajte se, jeste li ikada imali o nekome jako dobro mišljenje, voljeli ga i onda odjednom kao da se ta pozitivna emocija povukla i sada više ne osjećate isto prema toj osobi?! Zašto je tome tako? Jer svijet sa svojim požudama prolazi. Naše emocije su područje u kojima možemo biti lako izmanipulirani. To je područje u kojem mudrovanja i oholost mogu napraviti mnogo zbrke. No, Isus nas ne potiče da ostanemo u logičnoj, zemaljskoj ljubavi, On ističe da je to Njegova ljubav. Ta je ljubav utemeljena na Njegovoj Riječi. Nemoguće je ispuniti ovaj zahtjev, ako u nama nema Kristove Riječi. On nije rekao ako budemo čuvali Njegove zapovijedi da ćemo time pokazati ljubav. Ono što je Isus naglasio je POSTOJANOST – u znanjima Božje Riječi. Kada dolaze kušnje u naš život, one dolaze testirati Riječ u nama, našu postojanost, utemeljenost u Njoj. Jedna od velikih kušnji koja dolazi na mnoge je test ljubavi.
Što ćeš učiniti kada prestaneš imati pozitivan osjećaj prema braći i sestrama, crkvi…?!
Moraš se zapitati ovo pitanje ako želiš ostati postojan i vjeran Bogu.
Tvoja ljubav ne smije biti poput rose, koja se isparava pod sunčevim zrakama. Tvoja ljubav prema braći/Tijelu Kristovom, treba ostati postojana u svim životnim sezonama – onim boljim, kako i u onim lošijim. U danima kada ti se drugi ispružaju, i kada ti se čini da nitko ne mari.
Argumenti ili logike koje nam daju naše emocije u trenucima testova mogu biti pod raznim utjecajima: prvenstveno đavla, koji koristi povrede i rane u nama kako bi “dokazao svoje teze”, zatim, tu su također neriješene situacije, ali i sposobnosti komuniciranja s drugima.
U tim trenucima ključno je imati u sebi potrebnu Riječ, Božji argument kojim ćemo se boriti i nadvladati. Jedna od stvari koju vidimo da Pismo itekako naglašava je da je Isus naš zastupnik, branitelj/odvjetnik; onaj koji govori za nas. Dok istovremeno đavao – naš protivnik koristi mnoge stvari da nas optuži. U kontekstu međusobnih odnosa također je tako. Bog nije Bog nejedinstva. On je Bog Tijela – tijelo je cjelina! On uvijek radi na tome da ostanemo u zajedništvo, da tijelo Kristovo ostane cjelina. Đavao suprotno tome, kontinuirano radi da razdvoji ono što je Bog spojio. On koristi sve moguće argumente, koje može! Čovjek se treba zapitati: “Kako ćemo prepoznati, je li neki argument, koji se čak čini i pobožan ustvari zamka od đavla?” Po tome što ćemo ga testirati s dva “reagensa”.
Prvi je princip ili načelo Riječi Božje koje se temelji na Božjem karakteru. Pismo nam otkriva Božji karakter. Na primjer: kada te neprijatelj napadne bolešću, ti možeš reći da te Bog uči kroz ovu kušnju. No, slaže li se to u potpunosti s Božjim karakterom? On je rekao Mojsiju: “Ja sam Jahve koji daje zdravlje”. Bog istovremeno ne želi davati bolest i zdravlje, prvenstveno jer nas ljubi i želi nam u svemu dobar uspjeh i zdravlje, ali također jer On sam u sebi nije zbunjen. Dakle iako se naš argument čini poprilično “duhovnim”, Bog nas ne podučava tako da na nas “baci” bolest. Isus naglašava da je postojanost življenja na temelju načela Božje riječi “recept” za postojanu ljubav. U kontekstu odnosa i crkve, Bog nas poziva na zajedništvo, da ne propuštamo zajedničke sastanke, i da se predamo u služenje jedni drugima u lokalnoj crkvi.
Drugi je princip život u svjetlu. Kada đavao napada odnose i međusobnu ljubav, on ima plan – odvojiti pojedinca iz stada kako bi ga tako izdvojenog uništio. Kada se izdvojimo iz kruga braće i sestara, zajednice u koju nas je Bog doveo, i oko sebe okupimo one koje smo si sami odabrali mi smo u velikoj neprilici. Mi odabiremo živjeti na veoma rizičan način. Ako više volimo istomišljenike od onih ljudi koje nam je Bog poslao u život, na najboljem smo putu da promašimo blagoslove koje nam je Bog pripremio. Život u svjetlu je život u zajedništvu s onima koji pripadaju duhovnoj obitelji koju Bog gradi i oblikuje. Na tome mjestu postoji sigurnost i oproštenje, i snaga Kristove očišćujuće krvi ima djelotvornost da i nas očisti (1. Ivanova 1:7). Tama nema snage tamo gdje je svjetlo.
Kada se nalazimo pod ovakvom kušnjom, tada đavao često opali s jednim snažnim argumentom-sebičnošću. U takvim smo trenucima više usmjereni na sebe i naše “samoodržanje”. Kako bi znali dočekati ovu zamku, mi se trebamo pripremiti da svoje živote predamo za svoje bližnje. U kontekstu naše kulture to ne mora nužno značiti predati sebe u smrt jer ne živimo u tim vremenima, ali sigurno znači da se trebamo odreći sebičnosti. Sebičnost je destruktivni element kojim đavao udara po zajedništvu. Položi svoju sebičnost – koju će đavao argumentirati kao potrebu, i vjeruj Gospodinu da je on uvijek izvor ispunjenja svake tvoje potrebe.
U trenucima kada je naša ljubav kušana mi trebamo ostati postojani u ovim načelima, jer naše emocije, zatim zaključci koje donesemo na temelju tih emocija i postupci koji to sve prate mogu nas odvesti u probleme.
U današnjoj crkvi vidim nedostatak postojanosti u ljubavi. Mnogo se govori o ljubavi, ali mnogi nisu prošli test ljubavi prema Bogu koji je ustvari test zajedništva s braćom i sestrama.
Postoji nekoliko razloga pritiska koji osjećaš, ja ću navesti samo dva:
Đavao se pokrenuo kako bi uništio tvoj poziv i službu u Gospodinu, on jako dobro zna da je to mjesto na kojem te Bog želi blagosloviti i ispuniti svojom radošću koja je ustvari snaga.
Drugi razlog zašto te đavao napada je zato što želi napasti i druge. Naš život je primjer drugima. Loši primjeri donose sablazan – navode na grijeh one koji nas promatraju. Loš primjer ili postupak može osloboditi lančanu reakciju. Ljudi će reći: “Ako može on/ona zašto ne bi mogao/la i ja? Isus je rekao: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze….” (Luka 17:1)
Nemoj biti baš ti oružje koje će đavao upotrijebiti da uništi nekog drugoga.
Kada Isus naglašava neke stvari, potrebno je obratiti pažnju na njih, nemoj dozvoliti da te đavao prevari. Ako prolaziš kroz takvu sezonu, ostani u Kristovoj ljubavi, ostani postojan/na u Njegovoj nauci, ostani postojan u predanosti življenja u svjetlu i kad dođe pravo vrijeme Istina će donijeti slobodu od svega što te trenutno pritišće.
Autor: Petar Fabijanić
