Ron Smith, čovjek koji je intervjuirao Pata Gelsingera za njegov prvi posao u Intelu prije više od dvadeset godina, još uvijek čuva izvještaj koji je napisao o tom drskom osamnaestogodišnjaku: “Pametan, arogantan, agresivan – dobro će se uklopiti..” Iako su te kvalitete u početku lansirale Patovu karijeru u Intelu, najvećem proizvođaču mikroprocesora za kompjutere na svijetu, one su ga također zamalo dokrajčile kad je gotovo dosegao sam vrh.
Znao sam što želim raditi
“Kad sam prvi put dotaknuo kompjuter, znao sam da se time želim baviti,” kaže Pat.
Kad mu je Intel ponudio posao ravno s fakulteta, Pat je objeručke prihvatio tu šansu. Bio je razočaran kad je otkrio da kao tehničar uglavnom obavlja poslove prikupljanja podataka za inženjere.
“Jedino što sam htio u svojoj karijeri, kad sam tek počeo raditi za Intel, bilo je da budem inženjer koji će govoriti tehničaru što da radi, a ne da bude obrnuto.“
Pat je planirao postići taj cilj kroz obrazovanje. Dva mjeseca nakon što je počeo raditi za Intel, započeo je i s radom na stjecanju diplome, pored toga što je imao punovremeno zaposlenje. Planirao je s vremenom steći diplomu magistra, kao i doktora.
Teška pitanja
Ipak, Patovi planovi za osvajanje Intela pomalo su se promijenili kad je susreo svoju buduću suprugu, Lindu. Patovi osjećaji prema Lindi, koja je bila predana kršćanka, uzrokovali su to da je počeo sam sebi postavljati neka teška pitanja u pogledu svog stila života. Iako je tvrdio da je vjernik, njegov je stil života govorio drugačije. Pat je shvatio da je vrijeme da se uozbilji u pogledu svoje vjere i 1980. svoj je život predao Gospodinu. Ali, čak i prije nego što su on i Linda razgovarali o braku, njoj je dijagnosticiran progresivna bolest reproduktivnog sustava. Ako ne bude imala djece uskoro, neće ih uopće moći imati. Kad je ona to rekla Patu, on je bio potpuno shrvan, ali je odlučio vjerovati da je Božja volja da on započne s osnivanjem obitelji. Stoga je pored svog zaposlenja i obrazovanja odmah počeo raditi na tome. Linda je, što je bilo uistinu čudo, s vremenom rodila četvero djece.
Kako je Patova obitelj rasla, tako je napredovao i u karijeri. Čak je uspio dovršiti magisterij na Stanfordu, gdje su mu ponudili da dovrši i doktorski studij. Ne želeći propustiti tu priliku, Pat je dao otkaz u Intelu, ali ga oni nisu htjeli tako lako pustiti. Obećali su mu da će mu se stvarno isplatiti ako ostane u kompaniji. Držali su se svoje riječi i Pat je postao direktor za dizajn 486 kompjuterskog čipa i u dobi od 32 godine imenovan je najmlađim dopredsjednikom u povijesti Intela.
Poziv na buđenje
Patova nova zaduženja uključivala su i upravljanje odjelom za komunikaciju putem videokonferencija i Interneta, ali se, nakon četiri godine razvoja, pokazalo se da je ovaj projekt promašaj. To je za Pata značilo poziv na buđenje.
“Cijelo se vrijeme moliš: „Zašto Bože? Što sam krivo napravio“ Jasno je da se boriš s vlastitim ponosom.”
Pat sada gleda na to iskustvo kao na način na koji je Bog iz njegovog života uklonio jedan dio tog ponosa, što mu je omogućilo da radi na nekim drugim aspektima karaktera koji su ga sprječavali da ima onoliko utjecaja za kraljevstvo Božje koliko je mogao imati.
Danas, kao jedan od najutjecajnijih ljudi u Intelu, Pat kaže da je njegova prva prava prekretnica u životu bila kad je u dobi od 18 godina svoj život predao Kristu.
“Bilo je to kao da je Bog posegnu, iščupao me s puta na kojem sam bio i stavio me na novi put na kojem me može koristiti na učinkovit i silan način.”
