Da bismo živjeli vjerom ispunjen i Duhom vođen kršćanski život, naš temelj mora biti u štovanju našeg Spasitelja, Isusa Krista. Postoje mnoge metode, planovi i stilovi štovanja koji se razlikuju u različitim kulturama i na različitim zemljopisnim područjima.

Gospodin uživa u raznovrsnosti iskrenog slavljenja i obožavanja kad se ono izražava kroz Njegov Duh i u Istini. Štovanje treba biti način života, s mnogim izražajnim aspektima.

Neki voditelji slavljenja tvrde kako je neki određeni stil slavljenja ili obožavanja jedini ispravan način štovanja Gospodina, ali to je ograničen pogled na Njegovo neiscrpno bogatstvo. Glazba i pjesma jesu načini kojima možemo dati slavu Božjem imenu, ali Riječ kaže da, između ostalog, Boga možemo štovati gozbom (Ps 22: 29), žrtvama i prinosima (Iz 19: 21).

Neovisno o metodi, čin štovanja mora biti u duhu i istini – iz naše razumske svjesnosti i u skladu s ostatkom našeg života (Ivan 4: 24). Ne moramo biti veliki pjevači ili glazbenici da bismo slavili Boga, ali moramo imati osobni odnos s Njim i moramo živjeti s istinom o Njegovoj veličini koja se odražava kroz ono što postajemo i kroz sve što radimo.

U životu sam bila pod teretom mnogih nezdravih etiketiranja, ali sad u sebi imam čežnju da me Kralj neba etiketira, zajedno s Marijom iz Betanije, kao „ekstravagantnu štovateljicu” (Ivan 12: 3).

Ekstravagantno štovanje ne može se postići na prečac. Pokušala sam prečacem ući u obožavanje Boga i pokušala sam činiti stvari na svoj način, ali sam naposljetku završila u frustraciji i daleko od svoga cilja.

Štovanje uključuje potpuno davanje sebe Gospodinu. To nije ni ritualna aktivnost, niti glazbena emocija. Ono odražava nesebičnu Kristovu velikodušnost.

Štovanje je pokret naših srca, naših misli i naše volje prema Božjem srcu, mislima i volji. Da bi ekstravagantno štovanje stavio ili stavila u praksu, moraš zaista biti iskren kad kažeš: „Ja polažem svoj život.”

 

Žrtva štovanja ugodna je Bogu

U Starom zavjetu, Noa je bio ekstravagantni štovatelj. Knjiga postanka 8: 2-21 govori o tome kako Noa nakon poplave gradi Bogu žrtvenik te mu na njemu prinosi žrtve paljenice.

Noa je netom svjedočio potopu svega čovječanstva, gdje nitko nije bio pošteđen osim njega i njegove obitelji. Ipak je i dalje bio poslušan Božjoj uputi da prinese žrtvu slavljenja kad su ponovno došli na suhu zemlju.

Kad je Bog omirisao ugodni miris Noine žrtve, dao nam je zavjetno obećanje da nikad više neće uništiti sva živa stvorenja, zbog jednog čovjeka koji je ponudio exstravagantno, više nego li velikodušno štovanje, u poslušnosti Božjoj zapovijedi. Noa je preživio ekstremne okolnosti, ali je i dalje slavio Boga usred njih.

Isto tako, kad je Bog kušao Abrahama, rekao je: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati” (Post 22: 2).

Abraham je podigao žrtvenik, svezao sina i polegao ga na njega. Ali kad je uzeo nož da ubije svoga voljenog dječaka, „anđeo Gospodnji zovne ga s neba i poviče: ‘Abrahame! Abrahame!’

‘Evo me!’ odgovori on.

‘Ne spuštaj ruku na dječaka’, reče, ‘niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svoga sina, jedinca svoga’” (stihovi 11-12).

Abraham je bio neumjeren u svome činu štovanja. Bio je spreman dati Gospodinu ono što je najviše volio.

David je želio ponuditi Gospodinu žrtvu da zaustavi kugu na Božjem narodu. Stoga je tražio od Ornana da mu proda mjesto na svome gumnu da sagradi žrtvenik (1 Ljet 21: 18-22).

Ornan je želio dati mjesto i stoku potrebne za Davidovu žrtvu bez naplate. Ali David je rekao: „Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Gospodinu što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene” (stihovi 23-24).

Kad su Pavao i Sila bili u zatvoru, iako su bili išibani zbog propovijedanja evanđelja i imali noge u kladama, molili su se i pjesmom slavili Boga. Odjednom, dok su obožavali Gospodina, snažan potres otvorio je zatvorska vrata.

Misleći da su mu zatvorenici pobjegli, tamničar je bio toliko van sebe da se htio ubiti, ali su ga Pavao i Sila zaustavili te ga poveli u spasenje prije nego li su bili pušteni. Bog ih je nadnaravno izbavio iz tog zatvora (Djela 16: 23-39).

Kroz cijelu Bibliju, kad god bi netko iskazao ekstravagantno štovanje, Bog je uzvraćao ekstravagantnim blagoslovom. Što štovanje čini ekstravagantnim? Mora nas nešto koštati.

Štovanje (slavljenje i obožavanje) je čin vjere u poslušnosti, čak i onda kad nam okolnosti nameću strah. To je također život ispunjen ekstravagantnom ljubavlju prema Bogu. Štovanje, ljubav i poslušnost usko su povezani.

Kad najprije tražiš kraljevstvo Božje i poslušan si Božjem Duhu, Bog te poziva u dublje poznavanje Sebe. Prva je zapovijed: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim” (Ivan 14: 21-24; Mt 22: 37).

David je molio: „Usmjeri srce moje da se boji imena Tvojega” (Ps 86: 11). Neka ovo bude tvoja molitva dok svojim životom vatreno služiš Gospodinu. To će izazvati izlijevanje nebeskog blagoslova na tvoj život.

 

Ljubav izražava štovanje

Da bi bio štovatelj moraš biti zaljubljen u Boga, Tvorca ljubavi, i prihvatiti ljubav koju On ima za tebe. Bog ti je dao svoju Riječ kao živo ljubavno pismo u kojemu je sadržano sve što će ti ikad biti potrebno da te provede kroz ovaj život i preko toga.

Njegova je ljubav na djelu u nama ispunjajući nas do sve punine Božje. Kad bismo razumjeli makar djelić ljubavi koju Krist ima za nas, naša bi srca bila puna ekstravagantnog štovanja prema Njemu koji nas toliko ljubi.

Mnoge pjesme koje sam napisala da pokažu moju ljubav prema Bogu ni blizu ne izražavaju ono što pokušavam izreći, ali svoju ljubav prema Bogu mogu pokazati tako da živim svoj dio Velikog poslanja i donosim Tvorca ljubavi našem planetu koji je gladan ljubavi. Mogu odlučiti voljeti druge onako kao što On voli.

Kad sam bila spašena plakala sam i plakala u Božjoj prisutnosti. Suze zahvalnosti samo su tekle dok je On obnavljao moje srce i ispunio me Svojom bezuvjetnom ljubavlju. Sad jedino želim pjevati o Njegovoj predivnoj, iscjeljujućoj ljubavi zauvijek.

Jedan od najvećih životnih izazova za dušu i za um je da jednostavno prihvatiš Božju ljubav prema tebi kao dar. To je najveći apsolut u tvome životu.

Ivan 3; 16 kaže: „Jer Bog je tako silno ljubio svijet i smatrao ga toliko vrijednim da je dao Svoga jedinorođenog Sina” (Amplified Bible). Zato što je Njegova ljubav u našim srcima, mi imamo snagu ljubiti druge (1 Ivanova 4: 7-13).

Ljubav prema drugima čin je štovanja prema Tvorcu ljubavi, ali dok kroz osobno iskustvo ne spoznaš tko Bog jest, nikad nećeš upoznati dubinu Njegove ljubavi prema tebi. A dok ne znaš da si voljen, nikad ne možeš voljeti druge kao što voliš samoga sebe (Mt 22: 39).

 

Spoznaj svoju vrijednost u Božjim očima

Mnogi se ljudi, uključujući i mene, bore s osjećajem nesigurnosti, neprikladnosti i uplašenosti. Teško je kad u svoje vrijeme štovanja unosiš teret inferiornosti.

Štovanje je vrijeme kad se fokusiramo na ono tko Bog jest. To je vrijeme kad uživamo u prekrasnom autoritetu i pomazanju koje On stavlja na Svoj narod koji dolazi u Njegovu prisutnost sa slavljenjem. Ponekad nas neprijatelj zaista nastoji spriječiti da slobodno slavimo, ali ponekad nama jednostavno nedostaje discipline u misaonom životu.

Ako čitamo Riječ i čuvamo Božju istinu u svojim srcima, usredotočit ćemo se na Njegovu veličinu i na vrijednost koju nam On daje. Bog vidi svaki naš nedostatak kroz krv Kristovu. Zbog Isusa nas naš nebeski Otac vidi onako kao što vidi Svoga Sina – kao lijepe i savršene.

Bog nas gleda onako kao što roditelji s ljubavlju gledaju svoju djecu. Moje tri kćeri mogu biti nestašne, ali kad god ih gledam ja mislim kako su savršene.

Iskreno, mislim da su prekrasne. To je roditeljsko srce. Koliko više Bog gleda u nas i govori: „Oni su moja dragocjena i ljubljena djeca.”

Kad shvaćaš tko si u Kristu, u tvoju dušu ulazi spokoj koji ne može supostojati s napetošću i borbom. Baš kao što tama ne može supostojati sa svjetlom, napeta borba za odobravanjem ne supostoji s pouzdanjem u Njegovu milost. Tvoj identitet u Kristu, važniji je od onoga što radiš.

Bila sam djevojka koja „nije predodređena za uspjeh”, ali moja se budućnost nikad nije oslanjala na tuđe mišljenje o mojim sposobnostima.

Ja sam svjedočanstvo Božje milosti. Najmanje što možemo učiniti je dati Bogu svoj život i pustiti Ga da nam pokaže velike stvari koje On može učiniti kroz naša predana srca i ruke.

Stvoreni smo s božanskom svrhom da imamo Isusa za središte svoga postojanja. Stvoreni smo da bismo Ga štovali u svemu što radimo (Heb 10: 19-23).

Kroz štovanje mi stavljamo Krista za glavni ugaoni kamen našeg života, a sila kojoj imamo pristup u Njegovoj je prisutnosti stvarna. On čezne za nama da Mu priđemo bliže.

Bog je očistio naša srca i učinio ih nevinima tako da možemo stajati u Njegovoj prisutnosti i stalno slaviti našeg moćnog Gospodina – možemo pjevati, pljeskati, slaviti i natapati se u Njegovoj prisutnosti, preplavljeni Njegovom milošću.

 

Daj Mu svoje srce

Jedna stvar koja nas može spriječiti u istinskom štovanju je osjećaj da Bogu nemamo što dati. Osjećaj da u rukama nemamo ništa što možemo uložiti u odnos s Bogom može nas spriječiti da odvažno zaronimo u štovanje.

Bog kaže: „Meni ne treba tvoj talent. Meni ne treba tvoj dar. Ne želim ništa što možeš učiniti. Želim samo tebe i tvoje srce.”

Bog ne želi ono što ćeš postati ili što bi ti volio biti. On želi sve što ti jesi danas.

Kad Ga obožavamo, On je uzvišen, a naši problemi postaju neznatni u Njegovoj prisutnosti. Sve vezano uz nas – dobro, loše i ružno – umanjuje se dok smo usredotočeni na Njega.

Predaj se Bogu u obožavanju. Neka te eksplozija vjere tjera da slaviš Njegovo ime. Pokloni Mu svoju pažnju da Ga time blagosloviš. Kroz svoje štovanje, ljubav i poslušnost, blagoslovit ćeš Boga, jer On gleda mimo svih životnih okolnosti ravno u tvoje srce.

 

Darlene Zschech članica je Hillsong Church tima za slavljenje od 1986. i koproducentica vrlo uspješnih albuma za Hillsong Music Australia.