“Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni druge.” (Rimljanima 13:8a)
Bio sam razgovarao s jednim svojim prijateljem o toj nesvakidašnjoj temi – ovisnosti. On je bio dugogodišnji ovisnik o heroinu i nekim drugim, lakšim drogama. Sada, bio je prilično dugo slobodan od bilo koje vrste ovisnosti. Radio je sa mnom na istom radnom mjestu. Vodili smo vrlo otvoren, iskren razgovor. Počeli smo razgovarati o financijama, o upravljanju novcem. Rekao mi je: “Ja moram zarađivati više. Puno više od ovoga što sada zarađujem. Ja imam silne dugove, a moram ih vraćati” (radilo se o dugu od nekoliko stotina tisuća kuna).
I nadodao je: “Ti nemaš pojma što to znači. Ti nikada nisi bio dužan takvu svotu.” I bio je u pravu. Zato sam ga pitao: “Pa kako si došao do takvog duga?” “Peglao sam kartice. I nisam u tome bio sam” -rekao je. “Ipak”, – ponovio sam – “to je strahovito visok iznos za jedan dug u Hrvatskoj. Zašto?” “Pa, drogirao sam se… Novac mi je trebao za drogu” – rekao mi je, već pomalo iznerviran mojim pitanjima. Ipak, postavio sam mu još jedno pitanje: “Zašto si se drogirao?” “Koje pitanje – promrmljao je – Pa, bilo mi je lijepo.” I ja sam tad konačno mogao shvatiti:
Meni nije bilo toliko lijepo. Zato sam zahvalan Bogu što nisam u takvom dužničkom ropstvu. Bog je otplatio svu cijenu moje ovisnosti o đavlu i njegovim djelima. A kada govorimo u dugovima, ipak postoji jedna cijena koju MI moramo platiti. I nikada nije mala. To je cijena PORAVNANJA NAŠIH PUTEVA. Zašto? Zato što je to neizrecivo važno ako želimo živjeti jedan zdrav duhovan život. Na samome početku Ivanovog evanđelja, Pismo nas uči; Ivan krstitelj upozorava: “Poravnajte put Gospodinu!” (Ivan 2:23) U Bibliji postoji mnogo primjera, ali mi na pamet pada jedna osoba koja je ovo jako dobro razumjela – Zakej.
“Tada je Zakej ustao i rekao Gospodinu: EVO, GOSPODINE, POLOVICU SVOJEGA IMANJA DAJEM SIROMASIMA; I AKO SAM NEKOGA U ČEMU PREVARIO, VRAĆAM ČETVEROSTRUKO” (Luka 19:8).
Nato mu je Isus rekao: “Danas je došlo spasenje ovoj kući. Jer je i on Abrahamov sin”. Jeste primijetili? “Na TO mu je Isus rekao…” Ili – “nato” – što znači – nakon toga što je Zakej izjavio. Na čin njegovog priznanja da je varao i otimao; da je tako stekao imetak koji mu i nije bio stvarno potreban za život; dok se, uokolo njega nalaze mnogi koji jedva imaju za preživljavanje – “siromasi”. Vjerujem da je Gospodin povjerovao Zakejevim riječima. Inače ne bi javno rekao: “Došlo je spasenje ovoj (Zakejevoj) kući. I on je (Zakej) sin Abrahamov”. Zakej je primio potvrdu da uistinu jeste Abrahamov potomak. Dakle, onaj koji ima pravo na Abrahamovu baštinu. Ali je ta potvrda došla u njegov život tek pošto je poravnao svoje puteve.
Izmirio se, u svome srcu, s Bogom – Ugostio je Njegovog sina u svome domu; Ali je i donio odluku da PORAVNA RAČUNE SA LJUDIMA. Neke naše dugove, vjerojatno nećemo moći u cijelosti vratiti dokle živimo na ovoj zemlji. Ipak, trebamo zauzeti odvažan, hrabar stav: “Gospodine, ne mogu ti ničim uzvratiti za Tvoje silno spasenje moje duše; za moj dug koji si izbrisao. Ali, zahvalan sam Ti. Zato ću se, svim svojim snagama, truditi da vratim dugove svima kojima sam ostao nešto dužan”. Ovakav stav srca ozdravlja; i poravnat će put Gospodinu do tvoga doma.
Budite blagoslovljeni.
Autor: Darko Glešić
