Na portalu SBplus10, koji donosi vijesti iz Brodsko-posavske županije, 30.08.2020. objavljen je članak kojim je predstavljena Romska crkva Riječ Života u Slavonskome Brodu, te njezini pastori Darko i Blanka Glešić. Prenosimo članak u cijelosti.

Pastor Darko i supruga mu Blanka, u Slavonski su Brod iz Zagreba doselili otvorena srca i uma. U iskrenom su nam razgovoru ispričali i opisali kako već četiri godine uspješno žive i rade s romskom zajednicom.

SLAVONSKI BROD – Mada mnogima nepoznata, Romska crkva Kršćanskog centra Riječ Života, djeluje i u Slavonskom Brodu. Vjersku zajednicu ima u poznatom Romskom naselju Josip Rimac koje je, koliko god to neki željeli ispraviti, prilično izolirano, a njegovi su stanovnici getoizirani, o čemu smo više pisali OVDJE.

Ipak, ljudi poput pastora Darka Glešića i njegove supruge Blanke takvu vrstu podjele – prema boji kože, nacionalnosti ili porijeklu – ne rade. Sa slavonskobrodskim Romima žive i rade već duge četiri godine nakon što su se doselili iz Zagreba i postali dio njihove svakodnevice. Danas oko sebe okupljaju na desetke vjernika i djeluju u malenom, ali ljubavlju “okupanom” privatnom prostoru u Radićevoj ulici.

 

Početak Romske crkve u Slavonskom Brodu

Savez crkava „Riječ Života” je vjerska zajednica u Republici Hrvatskoj koja je sa svojim djelovanjem započela u Zagrebu 1993. godine, a danas broji petnaest kršćanskih centara i misijskih postaja širom Hrvatske. Radi se o crkvi reformacijske baštine koja kao vrhovni autoritet priznaje Bibliju. Utemeljitelj i pastor crkve je Damir Šićko Alić.

– Dio smo saveza crkava Riječ života. Puni naziv nam je Romska crkva Kršćanskog centra Riječ života. U savezu smo evanđeoske crkve. To je karizmatska crkva u smislu darova i karizme. Znači, mi vjerujemo u ono što je Gospodin rekao i snažno slijedimo biblijske principe. To učimo i poučavamo ljude. Radimo i s djecom, moja supruga je odgojiteljica i vjeroučiteljica. U našoj crkvi nema puno članova, ali oni koji dolaze, oni su vjerni već 16 godina. Početci ove crkve dogodili su se prije 17 godina. Nastali su na taj način da je brat Čedo Todorović u Zagrebu sreo moju majku koja je dijelila materijale, evangelizirala, govorila radosnu vijest Isusa Krista. Počeo je razgovor s njom o vjeri i potrebama Roma u Slavonskom Brodu. Ona je ovdje snažno molila za jednu bolesnu romsku djevojčicu i dojmila se ovdašnjih ljudi. Oni su imali vjeru, slijedili je i živjeli. Bez obzira na njihovo stanje, getoiziranost, veliki broj neobrazovanih, radilo se tu o ljudskom srcu. I supruga i ja smo došli ovdje jer vjerujemo u nešto drugačije. Vjerujemo da se radi o ljudskom srcu, a ne o nacijama i općenitim podjelama. Bogu su svi isti, ali ipak je na neki način bliži onima koji su odbačeni, na dnu društva, koji se smatraju grešnicima i, na neki način otpadnicima. Njima je ponuđena specifična vjera. – za SBplus priču je počeo pastor Darko Glešić.

Unutar lokalnih crkvi Saveza organizirani su rad s djecom i mladima, kućni prijateljski timovi te evangelizacijske aktivnosti. Naglašen je i humanitarni rad, ali i savjetovanje – bilo da se radi o izgradnji zdravih obiteljskih odnosa, borbi s ovisnostima ili nečem drugom.

– Najprije smo bili u evanđeoskoj crkvi Riječ života u gradu i tu je bilo većinskog i manjinskog stanovništva. Međutim, kada bismo radili zajednička okupljanja na njima bi bilo više Roma ili bi oni u cijelosti prevladavali. Želimo da postane notorno poznato da postoje ljudi – bili oni Romi ili drugi – koji ljube Božje principe, ljube bližnjega svoga, moral,… Danas ih u našoj vjerskoj zajednici ima četrdesetak. Službe ljeti znamo održati i pod šatorom u centru naselja te se u to uključe i drugi članovi naše zajednice i saveza crkava iz drugih gradova. Sveprisutni smo. Imamo i krštenja starijih Roma. Želimo da ih vjeri privuče Isus Krist. Oni su sami počeli tražiti izlaz, oslobođenje. To traži svako ljudsko srce jer smo rođeni u grijehu. – pojašnjava karizmatični pastor.

Privikavanje na život u Slavonskom Brodu, Glešićima također nije teško palo.

– Beskompromisno propovijedamo kako smo činili i prije nego što smo došli ovdje; ja tridesetak, supruga 25 godina. Otkad smo se predali vjeri, počeli smo vjerovati da Bog ima drugačiju sudbinu za nas u kojoj trebamo govoriti o tomu što je njegovo dobro za čovjeka općenito. Nas je ovome privukla Božja ljubav. Nemamo drugih riječi za to, koliko god zvučalo kao klišej. – kazuju.

 

Rad s djecom – najljepši, ali i prepun izazova

Pastorica Blanka svakodnevno radi sa skupinama romske djece. Njih dvadesetak rado provodi dane okružen ljubavlju koju im pruža, ali i različitim organiziranim programima – od glazbenih radionica do kampiranja.

– Rad s romskom djecom velika je radost. Došla sam iz Zagreba gdje nisam imala puno iskustva s Romima. Tamo je situacija drugačija, dolazili su pojedinačno u te zajednice, a ovdje su većina. Naša iskustva, znanje, školovanje, iskustva iz vlastite obitelji – sve je to palo u vodu. No, ljubav prema osobi počela je otvarati oči na drugačiji način. Više nitko od nas ne gleda čija je boja kože svjetlija ili tamnija, stigme su pale u našem zajedničkom odnosu, ljubavi, pažnji. Neka djeca sama dolaze ovdje, uz privolu roditelja koji nisu aktivni članovi naše vjerske zajednice. Očigledno su našli nešto što ih privlači. Jesu li to ljubav, pažnja, osjećaj da ih vidimo i čujemo, kompenzacija nečega što ne dobiju doma – nebitno je, ali na taj način možemo im dijeliti nešto više. Prije je bio problem jer smo u Zagrebu i drugim sredinama dolazili sa svim znanjem, željama i mogućnostima u vjerske zajednice, ali ništa od toga ne bi padalo na plodno tlo. Bez temelja, sve se raspadalo. Temelj kojeg čine prihvaćanje i zajedništvo nešto je na čemu možemo graditi dalje, a to romska djeca omogućuju. Nastojala sam s romskom djecom biti na ‘vi’, imati odnos učiteljica-učenik, ali to jednostavno ne ide. Zastaju i svraćaju u prolazu, na povratku iz škole, vodimo ih na kampiranje, ponekad prespavaju. U ta 24 sata uče od nas, gledaju naš odnos, uče na našem primjeru. Lepeza razgovora s njima vrlo je široka. – kazala je iskreno Blanka.

Početak je ipak, kao i u svakom slučaju, bio težak.

– Bilo je kaotično raditi u samom početku. Pripremala sam se u Zagrebu s oduševljenjem za glumu, čitanje, crtanje u brodskom Romskom naselju, ali to je sve imalo kratki vijek trajanja. Završilo bi gađanjem kamenjem ako smo na otvorenom, svađama, deranjem, ljutnjom. Na kraju smo igrali samo Memoriju, no ni to nije išlo jer bi u nekom trenu eskaliralo. Ostajala sam tada u čudu. Trebalo mi je vrijeme da se priviknem, da shvatim kako nije bitno koliko ću im ja toga uspjeti ispričati i pojasniti, nego da je bitno biti tu i voljeti ih. Na taj način je iz ljubavi, pažnje, strpljivosti sve i krenulo. Djeca su to osjetila i na čudesan način primaju poruke. Danas sami dolaze, sami mole, sami znaju svoj red, sami slažu igračke. To nije došlo preko noći, a isto tako je došlo na prirodan način. Ja sam se mijenjala da bi se promjena mogla dogoditi kod njih. Mnogi ljudi bi probleme koje vide željeli riješiti na svoj način, ali to se brzo raspadne jer Romi to ne žive. Potrebna im je baza na kojoj se gradi sve ostalo. – kazala je Blanka, rekavši kako se dobrobit njezina rada s romskom djecom već vidi. Oni danas vjeruju u sebe više nego ranije, a neki od njih vide se i ‘na fakultetu’ zbog njezina ohrabrenja.

 

Bračni život pastora kao uzor

S obzirom na kulturološku različitost, puno je međusobnog učenja pa dugogodišnja ljubav njihovih vjerskih učitelja služi kao jedan od modela poželjnog ponašanja i odnosa u budućnosti sve djece – pa tako i romske.

– Važan je taj primjer koji im dajemo svojim životima. Ono što oni vide u našem međusobnom supružničkom odnosu i životu s nama. Nemamo toliki utjecaj da ih discipliniramo u nekim osnovnim stvarima, ali je jako važno da imaju primjer i uzor kako živjeti. Bitno je da, bez obzira na to kakav će biti njihov ‘romski’ životni put, vjeruju u dobru budućnost i imaju nadu. Primjer na koji se mogu ugledati, sigurno će roditi dobrim stvarima. Zbog toga se previše ne bavimo razlikama u mentalitetu, stilu života, kulturi. – kazuje pastor.

Odustajanje od vjerskog obogaćivanja života slavonskobrodskih Roma u ovom trenutku nije mogućnost. Cilj je širenje vjere i ‘odgajanje’ novih duhovnih učitelja baš iz te zajednice.

– Mi ovo gledamo kao pilot-projekt. Možda ćemo cijeli svoj život raditi i graditi, a da ne vidimo rezultate, stvari o kojima vam danas s oduševljenjem pričamo. No, ne idemo dalje dok ne postignemo viziju naše Romske crkve; evangelizaciju Roma, opremanje vjernih za djelo službe (želimo da Romi sami postanu pastori i đakoni crkve), uspostavljanja brige o materijalnom, duhovnom i društvenom dobru onih koji vjeruju i uvođenje službenika u njihovu vlastitu viziju Romske crkve. – kazali su.

 

“Šeću gradom i u suzama mole za gradonačelnika, župana,…”

Molitvene šetnje gradom o kojima su nam pričali posebno su neobičan primjer iz vjerskog života ovih ljudi.

– Održavamo molitvene šetnje naseljem i gradom. Molimo za prodor božje riječi u domove i kuće. Bez obzira na to što je puno Roma nepismeno i njihova je literatura opskurna, Riječ Božja do njih može doći i govorom. To je najbolja integracija. Svaki drugi tjedan sat vremena molimo kroz grad za doticaj ljudi s Duhom Svetim, molimo i za prosperitet grada i mudrost onih koji ih vode. Nerijetko ljudi za to mole u suzama. Ponekad molimo i poimence, za gradonačelnika, župana. Ne za smjenu onih koji su na vlasti, nego za njihovu dobrotu i mudrost. Srcem, umom i duhom uključeni su u to. Želimo da Riječ trči kroz naselja i srca ljudi kojima je to potrebno da saznaju. Bog je rekao: „Samo ih voli.”. Zamislite koliko je Bog zainteresiran za romski narod kada želi da budu njegova djeca. I mi ne želimo da se oni izjašnjavaju prema vjerskoj zajednici kojoj pripadaju, nego kao ‘Božja djeca’. Volimo reći ‘Bog i Hrvati’, no božja riječ skuplja prašinu na policama mnogih ljudi. To je ogroman problem. – zaključuje pastor Darko.

 

I dalje je teško pronaći one voljne za rad s Romima

No, iako su sami otvoreni umom i srcem prema subraći Romima i dalje nailaze na prepreke kada su u pitanju drugi ljudi koji ne teže zajedništvu i ljubavi poput njih.

– Romi se nalaze u svim drugim narodima. To je prokletstvo, a Bog želi blagoslov; da imaju jedan jezik, imaju jednu zastavu, da budu jedna nacija. Isto tako, Hrvati ne žele gledati da njihovi mladi postaju Irci, Englezi, Nijemci,… Sukladno tomu, želimo da i Romi imaju svoju granicu, a jedino kako je to moguće je duhovno. – govori Darko.

Koliko je teško pronaći suradnike za rad s Romima, govori i sljedeći primjer.

– Imamo svojevrsnu glazbenu školu, udaraljke i gitare. U dobroj volji pitali smo profesore glazbe i još tri osobe koji se bave glazbom s ovog našeg područja neka se uključe u podučavanje Roma i nitko od njih nije htio surađivati s nama, raditi s romskom djecom. Čim čuju da se radi o njima, ljudi se povuku. Ipak, u nama ne postoji gorčina u tom smislu jer, kada smo ušli u ovo, očekivali smo neke stvari. Imamo vjeru, ali više vjerujemo u Boga, nego u ljude, tako da nam takve stvari nisu strane, nisu nas zatekle. No, to će se mijenjati. Rome potičemo na rad kako bi imali od čega živjeti. S djecom radimo potpuno besplatno. Oni su disciplinirani i talentirani, posebno u plesu i glazbi. Postoji ono u čemu oni mogu biti izvrsni, samo ih treba poticati. Nama su potrebni stručni radnici jer mi u tome nismo stručni. Kucali smo na neka vrata, nisu nam otvorena, no borimo se i vjerujemo u promjene. – iskren je i uporan bračni par Glešić.

Na naše upite o financiranju, brojkama, podršci koju imaju od Grada i Županije, bračni je par Glešić odgovorio opet osvrtanjem na duhovno, a ne materijalno blago. Jednom rečenicom – s malo novca i bez sredstava koja dolaze iz tih izvora, nastoje učiniti puno toga dobroga.

– Naš život je ovdje. Sve radimo jer vjerujemo. Ne očekujemo da netko razmišlja o brojkama, ali bez vjere u bolje, nema napretka. I roditelj čije dijete izgleda beznadno kada je u pitanju budućnost, vjeruje u njega, vjeruje da će ipak nešto biti od te osobe. Bez vjere se bavimo brojkama, programima, prebrojavanjem članova,… Mi gledamo plodove svog rada i radujemo se tome. Sjeme koje se nalazi u ljudima razvija se i donosi plodove – od blagoslova do materijalnih sredstava. – zaključuju, a razgovor završavaju posebnom molitvom blagoslova za ekipu portala SBplus.

Čak i oni koji ne vjeruju u ono što propovijedaju ovi dragi ljudi, od njih bi mogli puno naučiti o prihvaćanju, zajedništvu, ljubavi i toleranciji – svemu što je preduvjet da Brođani iz Romskog naselja jednog dana u punom smislu te riječi postanu ravnopravni sa svojim sugrađanima. Dakako, to podrazumijeva napore s obje strane, no i jedni i drugi najprije moraju usvojiti upravo navedene vrijednosti.

Krštenje kao svečani čin u romskoj zajednici: Sredinom kolovoza 2020. godine u prostorijama Romske Crkve K.C. Riječ Života koje smo i sami posjetili, obavljeno je krštenje u vodi. Sestra Mira Todorović taj je dan čekala s velikim nestrpljenjem, a nakon kratke poruke pastora Darka o krštenju u vodi, rekla je da svoj život u potpunosti predaje svom Spasitelju Isusu Kristu. Nakon krštenja u vodi, pastorica Blanka Glešić je za sve prisutne pripremila igru iznenađenja – balončiće s biblijskim stihom ohrabrenja te je nakon toga uslijedilo druženje uz domjenak i slavljeničku glazbu. Kako bismo barem nakratko “provirili” u njihov svijet, vjerska zajednica portalu SBplus ustupila je snimku.

 

Autorica: Željka Gavranović

Foto: Željka Gavranović

Preuzeto od: SBplus10