“Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje” (Izreke 17:17)
Mnogima je poznato da se mi kršćani, oslovljavamo sa: pastore, proroče,…
Ipak, u tim odnosima: prorok – brat, pastor – učitelj, …; rijetko se kad nađe vremena za odnos prijateljstva. A, da; I svi se međusobno nazivamo braćom i sestrama. Inače, znam i za neke druge organizacije gdje osobe također koriste taj termin – brat, a da nisu u krvnom srodstvu.
Nas, kršćane, u osnovi, osim naziva, trebala bi karakterizirati i vjernost i povjerenje u međusobnim odnosima. Izreke 17:17, nude nam ključ 1. razine takvog odnosa.
Ako u našem srcu postoji težnja za istinskim, bratskim odnosom, upišimo se u 1. razred te duhovne škole i naučimo se biti prijatelj.
Kako izgleda ta školska godina? Bit će puna avantura. Svaki se pojedinačni uspjeh dijeli nesebično.
A kada prođu ta i dođu ona druga vremena – vrijeme NEVOLJA; boli, gubitka, neuspjeha, slabosti… Imati ćeš dokaz – pečat na svom srcu – da si nešto više od prijatelja. Potvrdu koja dolazi odozgo – od oca svijetla, na kojoj je zapisano: “BOŽJI PRIJATELJ”.
Autor: Darko Glešić
