Istina boli. Tijekom druženja s jednim mojim prijateljem prije nekog vremena, rekao mi je kako misli da se bojim predanja. Moja prva reakcija bila je braniti se protiv ovog navoda. Ne bojim se predanja, samo sam samostalna! No, poslije sam se zamislila u vezi njegovog komentara.
Evo me ovdje…slobodna žena u svojim ranim dvadesetima. Završila sam svoje fakultetsko obrazovanje, koje sam posve sama financirala. Radim u struci. Živim u kući koju sam unajmila s par cimera. Da, društvo bi me možda okarakteriziralo kao uspješnu, samostalnu ženu; no što se krije iza te fasade samostalnosti i neovisnosti?
Što više razmišljam, to se više slažem sa svojim prijateljem. Imam velik strah od predanja! Pa što je to što me toliko plaši kod predanja nekomu ili nečemu?
Predanje stavlja moju slobodu na kocku. Prošlo sam ljeto razmišljala o tome da odustanem od svog sigurnog posla u struci kako bih provela ljetovanje surfajući na oregonskoj obali. Bez obzira na novac ili prednosti koje taj posao nudi, osjećala sam da možda propuštam avanturu života time što sam vezana za svoj posao. Za razliku od generacije prije mene, ideja da radim na istom mjestu sljedećih 30 godina uopće me ne privlači.
Moj odabir za stanovanje je unajmljivanje kuće sa svojim cimerima. Iako vidim logiku u otplaćivanju hipoteke prije radije nego kasnije, ne mogu se zamisliti zavezanu za isto mjesto sljedećih 25 do 30 godina. Nisam sigurna što mi život nosi i želim biti spremna preseliti se ukoliko se ukaže prilika.
Predanje znači da moram odabrati. Iako sam u ranim dvadesetima, još uvijek nisam imala ozbiljnog dečka. Jedna od mojih prijateljica se udaje za par mjeseci. Iako sam presretna radi njezine sreće, dio mene sumnja u to da ona zna da je to najbolji odabir za nju. Za razliku od moje prijateljice, ja sam za neobavezno hodanje. Kada dođem u situaciju da trebam posvetiti vrijeme i pažnju jednom muškarcu, počnem paničariti. Najviše me plaši to što ću možda krivo odabrati i biti povrijeđena. Vidjela sam mnoge svoje prijatelje kako su se posvetili nekoj vezi, a zatim su samo iskusili prevaru i kasnije odbacivanje. U budućnosti, htjela bih biti u vezi punoj odanosti i posvećenja, ali dok ne pronađem muškarca za kojeg ću biti spremna riskirati svoje srce, odlučujem ostati sama.
Predanje znači da ne mogu misliti samo na sebe. Prije sam volontirala u jednom dječjem klubu petkom navečer. Nema sumnje da je moje vodstvo pozitivno utjecalo na živote djece, no nakon nekoliko mjeseci sam odustala. Odustala sam jer nisam bila spremna odreći se petaka navečer kako bih provodila vrijeme s djecom. Umjesto toga, odlučila sam provoditi petke navečer izlazeći van sa svojim prijateljima, što se činilo mnogo zabavnije od igranja graničara sa sedmašima.
Kao i milijuni drugih ljudi na svijetu, divim se predanosti Majke Tereze koja je žrtvovala cijeli svoj život kako bi služila drugima. Uvijek kažem da i ja to želim, no ustvari, teško mi je donijeti odluku odreći se nekih stvari ili aktivnosti u kojima uživam.
Otkrivanje moje tajne želje za predanjem. Unatoč mojim naporima da ostanem nepovezana i „nepredana“ nikomu i ničemu, moram priznati da duboko u svojoj duši čeznem za sigurnošću i pripadnošću – od kojih se niti jedno ne može postići bez predanja.
Iako se ne želim vezati za posao ili kuću, svejedno želim znati odakle će mi doći sljedeća plaća ili gdje ću živjeti sljedeći mjesec. Koliko god da se bojim predanja u vezi, uistinu čeznem biti s nekim tko će biti 100% predan našoj vezi. Mislim da nam je svima urođena ta želja za sigurnošću.
Pa u čemu je onda stvar? Kada razmišljam o svojim strahovima od vezanja i predanja, sve se svodi na jednu stvar: uistinu voljeti i biti voljen, jer to znači da se otvaram mogućnosti povrede.
Znam da nikoga ne mogu stvarno voljeti ako nisam ranjiva – bio to muškarac, moji prijatelji, obitelj ili djeca iz kluba gdje sam volontirala.
Kada volim, ne mogu više misliti samo na sebe. Moram biti spremna uložiti svoje vrijeme i energiju u naš odnos i uvijek živjeti s mogućnošću da osoba koju volim može uništiti moje povjerenje.
Predanje zahtjeva vjernost nekomu ili nečemu čak i kad su stvari teške, čak i ako se onaj kojeg volim ne odnosi prema meni kako bi možda trebao ili ako ne vidim rezultate svojeg truda. Predanje znači da nastavljam jer volim i jer vjerujem u naš odnos.
U potrazi za primjerima vezanja i predanja. Iskreno, ne mogu pronaći puno dobrih primjera predanja u našoj kulturi. Da, mogu se sjetiti nekoliko imena poznatih ličnosti posvećenih uspjehu u karijeri ili svom snu. No, ove su ambicije često pomiješane s nečistim motivima pohlepe, ponosa i zavisti. Imamo li uopće primjere pravih nesebičnih, altruističnih ljudi koji su živjeli posvećen i predan život?
Jedina osoba koja mi pada na pamet je Isus Krist. Iako je živio prije 2000 godina, ovaj je čovjek, koji je živio samo 33 godine, ostavio ogroman utjecaj na cijeli svijet, sve dosad. Neki kažu da nije moguće živjeti poput Isusa ili slijediti njegov primjer. U pravu su. Nemoguće je živjeti i voljeti kako je On volio. Nemoguće je kopirati ono što je On radio. Ali ja znam da je moguće imati Isusa u svom životu jer imam osoban odnos s Njime svaki dan.
Zašto imati Isusa u svom životu? Isus me polako mijenja i uči me živjeti, ponašati se, misliti, osjećati i reagirati na bolji način. Ako želim znati kako voljeti, pogledam Isusa – On je znao kako voljeti druge ljude. Nije ulazio u odnose misleći: „Oh, bolje da budem oprezan, ova bi me osoba mogla povrijediti.“ Umjesto toga, On je izabrao voljeti cijelo čovječanstvo dubokom, strastvenom ljubavlju koja ga je, na kraju, odvela u smrt.
On je najbolji primjer predanja – Bio je nesebično predan, ljubeći druge, uključujući i mene i tebe. Isus se odrekao svoje slobode i, nesebičnim činom, došao na Zemlju i umro radi krivih stvari koje smo mi učinili. Za mene je nevjerojatno da bi netko bio 100% predan meni prije no što sam ja uopće znala za Njega. I unatoč mom strahu od predanja, mogu biti mirna i uvjerena u to da me Bog potpuno voli. I mogu stremiti tome da slijedim Njegov primjer i volim druge ljude.
