Jedna od devet crkava Tree of Life (Drvo života), koje sam u posljednjih deset godina započeo u Ujedinjenom Kraljevstvu, doživjela je, kako sam krivo mislio, crkveni rascjep. Podigli smo crkvu do četrdeset ljudi, koja je i dalje napredovala. Svjedočili smo iscjeljenjima od raka, iscjeljenju slomljenih kostiju usred službe, jedna je osoba ustala iz invalidskih kolica. Događala su se brojna spasenja. Bilo je to mjesto puno slave.
Tada je jedan od starješina počeo zlobno lagati o meni. Jednom sam poveo svog sina Joela u crkvu da vodi slavljenje. Tamo smo zatekli svega šestero ljudi. Svi su bili članovi iste obitelji. Joel me upitao što da radimo. Odgovorio sam mu da se ponaša kao da u crkvi ima stotinu ljudi. Tako je i učinio zajedno sa mnom, slavili smo Gospodina a potom sam propovijedao kao da je crkva prepuna. Bilo je odlično.
Na završetku mi je netko ispričao laži koje su kružile o meni, koje sam opovrgnuo. Osoba je izjavila da u te laži nije vjerovala, a čak i da je, da bi svejedno došla u crkvu jer ju je Bog tamo uputio.
Bio sam impresioniran tim nivoom zrelosti. Otišli smo kući i nisam bio siguran što dalje učiniti. Stoga sam nazvao Davea Duella. On je, prije odlaska u slavu, bio moj duhovni otac i čovjek pun Božje mudrosti. Kad sam ga nazvao kući, bio je u inozemstvu gdje je propovijedao. No javila se njegova supruga Bonnie, koja se ponudila saslušati i pomoći.
Rekao sam joj da smo upravo imali rascjep crkve. „Vrlo mi je žao to čuti, uvijek sam mislila da ste ti i Amanda tako dobar par, te da imate skladan brak“, odgovorila je. Bio sam zbunjen, što sam joj i kazao, objašnjavajući da je naš brak dobro. Bonnie se nasmijala i rekla: „Mislila sam da si rekao da imate rascjep crkve. Ako se ti i Amanda niste rastali, nije se dogodio rascjep crkve, već je samo nekoliko ljudi u isto vrijeme otišlo.“
To me uvijek ohrabrivalo. Crkve se ne dijele. Odlaskom nekoga u buntovnosti neće nastati još jedna crkva Tree of Life. Dogodi se da ljudi odu. Ne uzimam to osobno.
Tokom vremena shvatio sam da kada netko napusti crkvu, to čini ili na poticaj Duha ili na poticaj tijela. U oko 75% slučajeva ljudi su vođeni tijelom. To se slaže s usporedbom u Marku 4, gdje samo jedan od četvero ljudi donosi plod. Ako napustiš crkvu vođen tijelom, trebat će ti godine da možeš donijeti plodove, ako ćeš ih ikada donijeti. To je prava tragedija.
Tri su znaka da je netko napustio crkvu vođen tijelom. Prvi je da je otišao naglo. Odjednom više nije tamo. Iznenađuje kako se brzo to dogodilo. Ako je netko uistinu pozvan od Boga na novo područje i u novu crkvu, tad položimo ruke na njega, kažemo ljudima da odlazi, blagoslovimo ga i pozdravimo. Duh ne vodi ljude da nestanu iz crkve poput lopova u noći.
Drugi je znak da po odlasku ogovaraju crkvu. Bili su u crkvi, koja ih je hranila, pomagala im, voljela ih i godinama se brinula o njima. No kad su otišli, trebaju opravdati svoju tjelesnu odluku, što mogu postići jedino društvom. Imaš potrebu da se drugi slože s tobom da je dobro što si otišao, te stoga zoveš ljude koji i dalje idu u tu crkvu i ogovaraš je.
Ako me zatraže, nikada se ne susretnem s ljudima koji odu na tjelesan način, jer samo žele ogovarati mene i druge u crkvi, samo žele unijeti razdor među ljude koji su i dalje ponizni, vjerni, iskreni i koji danonoćno služe za izgradnju crkve. Ako se žele vratiti kući, mogu se vratiti dolaskom na nedjeljnu službu, a ja ću tada zaklati ugojeno tele! Dogodilo se to više no jednom, svakome tko se vratio kući priredili smo kraljevsku dobrodošlicu.
Osuđivanje i ogovaranje nakon odlaska iz crkve jedan je od ključnih znakova da je osoba otišla vođena tjelesnošću. Kada ljudi odu u Duhu, na ispravan način, nastave s milošću i ljubavlju. Čak i ako odu zbog neke crkvene pogreške, oni odu u Duhu, u ljubavi, otresu prašinu sa svojih nogu, te odu dalje gledajući prema naprijed. Čak i ako je crkva poput Sodome i Gomore, odlazak u Duhu podrazumijeva gledanje naprijed prema idućoj crkvi, a ne okretanje unatrag da bi kritizirao i ogovarao staru crkvu. Ne dopusti da postaneš stup soli! Nije teško kritizirati crkvu. Vrlo je jednostavno i svatko to može. Impresivno je voljeti Božji narod i njegovog Boga.
Naposljetku, ljudi koji odu u Duhu završe u boljoj crkvi. To ne znači objektivno boljoj ili lošijoj, već boljoj za njih. U njoj su bolje podučeni, sretniji, više dovode svoje prijatelje. Brže rastu u Kristu. Razlog je to za slavlje čitavog Kraljevstva. Kada odlaze u Duhu, uistinu volim otpustiti ljude u novu crkvu ili službu.
Kada netko ode iz crkve koja teče u darovima Duha, podučava Riječ, propovijeda milost i vjeru, kako bi otišao u neku mrtvu crkvu ili crkvu bez čudesa, gdje je samo buka i vika, tad nisu otišli na duhovan način. Kada ljudi napuste crkvu kako bi sami proučavali Bibliju, tada ne odlaze u Duhu. Kada napuste crkvu u kojoj se mijenjaju životi da bi otišli u neku sebi ugodnu crkvu, tada ne odlaze u Duhu.
Autor: Benjamin Conway
Izvor: treeoflifeblog.com, Tree of Life Church, Velika Britanija
Fotografija: Will Francis, Unsplash
