Mnogi su mi pastori u Europi i Americi rekli da bi željeli vidjeti veliko probuđenje. Često me pitaju zašto Kina doživljava probuđenje, a većina mjesta na Zapadu ne. To je preveliko pitanje da bi se na njega odgovorilo, ali neki su razlozi za mene vrlo očiti.
Prvo što je potrebno da bi se probuđenje vratilo u vaše crkve jest Riječ Gospodnja. Naravno, postoje mnogi propovjednici i tisuće vrpca i videa biblijskog učenja, ali tako malo onoga što sadrži oštru istinu Riječi Božje. Ne nedostaje samo znanje Riječi Božje, već i poslušnost toj Riječi. Toga gotovo uopće nema. Kad je probuđenje došlo vjernicima u Kini, rezultat je bio da je tisuće evanđelista bilo odaslano u sve krajeve naše nacije noseći sa sobom oganj s oltara Božjega. Kad Bog djeluje na Zapadu, čini se kao da želite stati i predugo uživati u njegovoj nazočnosti i blagoslovima, te sagraditi oltar za svoja iskustva.
Vidio sam ljude u crkvama na Zapadu koji štuju kao da su već na nebu. A onda netko donese utješnu poruku poput ove: „Djeco moja, ja vas ljubim. Ne bojte se, ja sam s vama.“ Ne suprotstavljam se takvim riječima, ali kako to da nitko ne čuje Riječ Gospodnju poput ove: „Dijete moje, želim te poslati siromašnim narodima Azije ili u mračnu Afriku da budeš moj poslanik ljudima koji umiru u svojim grijesima?“ Sva izvorna probuđenja Gospodnja rezultiraju da vjernici odgovaraju akcijom i zadobivanjem duša. Kad Bog uistinu djeluje u vašem srcu, ne možete ostati tihi. Tada će u vašim kostima biti oganj kao kod Jeremije, koji je rekao: „Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.“ (Jeremija 20:9).
Veliki nalog „pođite i učinite sve narode mojim učenicima“ se nije promijenio. Mnoge crkve pokušavaju stvoriti nebo ovdje na zemlji, ali dok crkva na Zapadu ne bude poslušna Velikom nalogu da nosi evanđelje do krajeva svijeta, ljudi će se samo igrati s Bogom i neće stvarno biti ozbiljni u vezi s istinom. Izvana gledano, mnoge crkve izgledaju divno, ali su mrtve što se tiče njihove unutrašnjosti. Ako uistinu želite da Bog djeluje, morate činiti dvije glavne stvari: učiti Riječ Božju i biti poslušni da činite ono što vam Bog kaže da činite.
Mnogi su crkveni članovi na Zapadu zadovoljni dajući svoj minimum Bogu, a ne maksimum. Promatrao sam muškarce i žene tijekom prikupljanja priloga u crkvi. Otvaraju svoje debele lisnice i traže najmanju novčanicu koju mogu dati. Takav stav nikada neće ništa postići! Isus je za nas dao čitav svoj život, a mi Bogu dajemo koliko god malo možemo od našeg života, vremena i novca. Kakva sramota! Pokajte se!
Ovo možda zvuči čudno, ali meni čak nedostaje skupljanje priloga koji mi činimo u Kini. U brojnim bi prilikama vođa sastanka najavio: „Imamo novog radnika koji sutra odlazi služiti Gospodinu.“ Odmah bi svaka pojedina osoba potpuno ispraznila svoje džepove i dala sve što ima. Tim novcem radnik bi kupio kartu za vlak ili autobus i otputovao sljedeći dan. Često taj novac ne bi bio samo ono što smo u to vrijeme imali u svojim džepovima, već i sve što smo posjedovali na ovom svijetu.
Mnogi su me kršćani pitali zašto postoje tolika čuda i znaci u Kini, a nema ih na Zapadu. Na Zapadu imate svega u izobilju. Imate i osiguranje za sve. Na neki način, i ne trebate Boga. Kad je moj otac umirao od raka na želucu, prodali smo sve što smo imali pokušavajući ga izliječiti. Kad je sve nestalo, nismo imali drugu nadu nego Boga. U očajanju smo se okrenuli k njemu te vidjeli da je milosrdno odgovorio na naše molitve i ozdravio moga oca. Zaključili smo da, ako je to mogao učiniti, onda može sve, te je tako naša vjera rasla i vidjeli smo mnoga čuda.
Najveća čuda koja vidimo u Kini nisu iscjeljenja ili slično, već životi promijenjeni evanđeljem. Mi vjerujemo da nismo pozvani slijediti čuda i znakove, već znaci i čuda slijede nas kad se propovijeda evanđelje. Mi ne držimo naše oči na znacima i čudima: mi naše oči držimo na Isusu. Svaki pastor kućne crkve u Kini spreman je položiti svoj život za evanđelje. Kad budemo tako živjeli, vidjet ćemo da Bog po svom milosrđu čini velike stvari.
Autor: Brat Yun; iz knjige “Nebeski čovjek”
