U svom prosječnom mladenačkom životu vrlo sam malo tražila Boga, zapravo, gotovo uopće nisam. Po prirodi sam dosta realna i jednostavna osoba, i nikakve duhovnosti nisu me zanimale niti sam išta o tome znala. Imala sam sve što mi treba. Studirala sam, imala normalnu obitelj, dečka, prijatelje.
Znala sam i vjerovala da Bog postoji, ali nisam imala ništa s Njim. Nekoliko puta u životu pokušala sam Mu se obratiti, i osjećala sam se licemjerno zbog toga što se okrećem Njemu „samo kada mi nešto treba“, pa sam odlučila uopće Mu se više ne obraćati.
Odrasla sam s mamom, a tatu nisam nikada upoznala. To mi nije predstavljalo veće probleme u životu jer sam i bez njega imala sve potrebno, barem kada je riječ o materijalnom. Mama me dobro odgojila i usadila u mene neke moralne vrijednosti. Ono što mi je falilo u životu bila je ljubav i nježnost. Moja je mama dosta hladna osoba i iako me voli, nije mi nikada to pretjerano pokazivala. Taj sam nedostatak ljubavi nekako „amortizirala“ kroz odnos s tadašnjim dečkom. No nakon nekoliko godina veze, kada je početna zaljubljenost i euforija malo popustila, počela sam primjećivati da to baš i nije ta i takva ljubav koju sam toliko željela. Počela sam vapiti za nečim, htjela sam nešto više, ali nisam znala što. Nisam znala čak ni kome vapim, no Gospodin je znao, i čuo me!
U to vrijeme, školski prijatelj kojega nisam vidjela nekoliko godina, stalno je na facebooku pisao o Isusu. Poznavajući njega, nisam nikako mogla povezati ga s Isusom pa mi nije bilo jasno o čemu se radi. Javila sam mu se s pitanjem „Otkad si ti neki duhovan?!“. On mi je kratko odgovorio da je upoznao Isusa, da je On stvarna osoba i da je živ, a ako me zanima gdje i kako Ga je upoznao da dođem na kavu pa će mi ispričati. Čudni osjećaji su se pojavili u meni. S jedne strane, moja „realnost“ mislila je da mi je prijatelj pukao, a s druge strane – nevjerojatno, ali ja mu vjerujem! Našli smo se i satima mi je pričao o Božjem planu spasenja, o tome koliko me Bog ljubi da je dao svog jedinorođenog Sina za mene i da samo trebam povjerovati u to i pokajati se za svoje grijehe da bih bila opravdana i čista pred Bogom. Sati su prošli kao sekunde. Bog je tada bio u toj sobi, sigurna sam! Ja sam, milošću Božjom, povjerovala i pozvala Isusa u svoj život! Krenula sam tada za Njim, i neću se vratiti nikada! Vrlo brzo nakon tog dana, Bog mi je dao obećanje, živu Riječ, rekao mi je da će me razmaziti u svojoj ljubavi! Ja sam već ušla u to obećanje i u njemu ću ostati sve dok sam na ovome svijetu!
Zahvaljujem Isusu Kristu, svom Spasitelju, na ljubavi kojom me ljubi!
Sigurna sam da me neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, mome Gospodinu! (Rim 8:38)
Autorica: Ivona Bertok
