Naša prava predodžba o Ocu itekako nam može pomoći da hodamo u intimnosti, identitetu i u Njegovim svrhama za naše živote. Isus je rekao jednu izuzetno snažnu izjavu:

“Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.” (Ivan 8:34-36)

Možemo vidjeti da i sin i rob žive u istoj kući, ali na veoma drugačiji način. Mnoga Božja djeca danas žive poput robova, iako nas je Bog pozvao da sjedimo za Njegovim stolom kao njegova djeca, baštinici na temelju obećanja. Jedna od najvažnijih paradigmi u kojima smo pozvani hodati je paradigma djece Božje. U Ivanu 1:12 Biblija nam kaže da su svi koji su primili, vjerovali u Isusa – Njegovo Ime, dobili pravo zvati se Božjom djecom. Pogledajmo ovaj predivan stih iz Rimljana 8:15: “Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!”

U poslanici Efežanima 1:5 Bog nas ponovno podsjeća: “Njegov je nepromjenjivi naum oduvijek bio da nas prisvoji u vlastitu obitelj kroz Isusa Krista. Rado je to učinio.” Pogledajmo što nam poručuje kroz poslanicu Galaćanima 4:7: “Sada više nismo robovi, nego pravi sinovi Božji i njegovi baštinici.”

Istina je ovo: svojim naravnim rođenjem smo rođeni kao robovi, robovi grijeha. Isus je to perfektno rekao, ali je također rekao da sinovi imaju trajno mjesto u Božjoj obitelji.

Kada moji sinovi jednog dana odrastu i zasnuju svoje vlastite obitelji, oni će i dalje, do kraja moga života, biti moji sinovi. Oni se mogu okrenuti protiv mene, odbaciti me, možda čak i promijeniti prezime, no, u njihovoj DNK piše da su moji. Ništa što učine ne može promijeniti tu činjenicu. Moja ljubav prema njima nije bazirana na onome što čine ili ne čine, već je moja ljubav potpuno bazirana na tome tko su oni. Oni su moji i ništa to nikada ne može promijeniti.

Mnogi ljudi kada prime Krista i postanu djeca Božja nastave živjeti u robovskim kolibama, umjesto da se presele u Očev dom. Ponašaju se kao da nemaju trajnog mjesta u domu. Iako su mnogi oslobođeni ropstva kroz Kristovu krv, još uvijek misle da su robovi i da ne pripadaju u Očev dom.

Danas nas Bog poziva da postanemo zreli sinovi u Njegovom domu. Kako to uopće izgleda? Kako da to postignemo?

– Primi svoj identitet

– Uđi u intimnost

– Razumijevanje Očevih svrha – puteva

 

Identitet

Isus je, došavši na zemlju, objavio stvari za sebe i o sebi koje su se u ono vrijeme smatrale bogopogrdnima, heretičnima. Kao jedini put do Boga ljudi su smatrali različita žrtvovanja životinja – janjaca, golubova… krv je morala biti prolivena kako bi njihovi grijesi bili pokriveni. Put k Bogu kroz Svetinju nad svetinjama bio je otvoren jednom godišnje, kada je veliki svećenik ušao i prinio krv životinje na žrtvenik. No, ako bi taj čovjek imao skriveni grijeh u svome životu, pao bi mrtav pred Božjom prisutnosti. Zbog toga bi mu stavljali konopac oko pasa, kako bi ga izvukli van ako bi pao mrtav. I sada, usred takvog religioznog konteksta, Isus kaže da ima bezgranični pristup k Bogu, i da ima bezgraničnu kontinuiranu silu Duha Svetoga na sebi, i da je taj silni, nedodirljivi, svemogući Bog njegov OTAC. Isus nam daje jednu novu paradigmu, koju Otac želi da mi imamo. Isus sam je rekao da ne čini ništa osim onoga što vidi da Otac čini.

Sjetite se Isusovog krštenja. Otac je izjavio sa Neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (Matej 3:17). U židovskoj kulturi onog vremena to je bila veoma poznata fraza. Kada bi sin navršio određenu zrelosnu dob, otac bi zajedno s njime došao na gradska vrata i rekao te riječi. To bi značilo da je pravo na upravljanje svom imovinom i baštinom predao sinu. Kada je nebeski Otac izjavio ovu izjavu, Isus se počeo kretati u znacima, čudesima i sili Duha Svetoga.

Kroz svoju žrtvu na križu, Isus je isto providio za nas. To se zove zamjena na križu. Isus je postao mjesto nas proklet kako bi na nas sišao Abrahamov blagoslov, da primimo obećanog Duha po vjeri (Galaćanima 3:13). Mi možemo hodati po ovoj zemlji poput Isusa, jer je to volja Božja za nas.

– Isus je bio potpuno siguran u svome identitetu – nikada nije bio poljuljan.

– Unatoč sumnjama ljudi oko njega, On je znao da je bio poslan od Oca, ne da vrši svoju, već Očevu volju. (Ivan 5:31-47)

– Sinovi izgledaju, govore, i djeluju kao i Otac.

Ti i ja smo djeca Božja i Božji DNK je u nama. Naš zadatak je promjena našeg identiteta. Pismo kaže da imamo pristup Ocu u jednom Duhu, prema tome, Bog nam je dao Duha Svetoga kako bi mi imali pristup k Njemu. Zašto? “A mi svi otkrivena lica zrcalimo slavu Gospodnju, i kako Duh Gospodnji djeluje u nama, sve se više suobličujemo njegovoj sve sjajnijoj slici” (2 Korinćanima 3:18).

Kada se po Duhu Svetomu naučimo približiti Ocu, to rezultira preobrazbom – transformacijom prema njegovoj slici ili karakteru.

 

Intimnost

Rob nema pristup očevom srcu, ali sin ima. “Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac-Bog, koji je u krilu Očevu; on ga obznani” (Ivan 1:18). Krilo simbolizira blizinu, intimnost. Biblija nam govori o tome da onaj koji je blizu Boga može obznaniti Njega prema van.

Isusovo djelovanje i život bio je produkt Njegove intimnosti s Ocem.

Bog je otvorio put k svome srcu, no katkada je problem da mislimo da sve znamo o Bogu. Isus je rekao da se moramo nanovo roditi ako želimo ući u Božje kraljevstvo, ali i da moramo postati kao mala djeca. Što bi to moglo značiti? Da se moramo naučiti poniziti i približiti se Ocu kako bi mogli naučiti od Njega. Otac nam govori kroz svoju Riječ, kroz svoga Duha, i kroz molitve. To su mjesta na kojima je Bog pripremio svoju prisutnost, kako bi mi susreli Njega i bili transformirani.

 

Razumijevanje Očevih svrha – puteva

Očeva namjera je trenirati, obučiti sina kako bi upravljao i posjedovao sve što je Njegovo. On sve želi predati sinu. Otac ne daje svoju baštinu robovima, već sinovima. Rob živi da bi služio, ali sin prima baštinu. Kako bi mogli ući u to Otac nas:

– Trenira – sin radi zajedno s Ocem, a rob radi za Oca. Isus kaže u Ivanu 5:17: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.” Sinovi rade uz Oca. Uče njegove principe i načine rada i djelovanja.

– Disciplinira – “Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja…” (Hebrejima 12:6). Nemojmo krivo shvatiti Božje namjere kada smo u određenoj vrsti discipline ili testa. Te su stvari stavljene u naše živote za našu korist, kako bi u potpunosti mogli ući u zrelost i hodati u njoj.

– Očekivanje – “Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, dao kamen?” (Matej 7:9) – svaki dobar dar dolazi od Oca. On nam ne daje zmije koje su simbol prijevare i zla.

– Nasljeđe (baština) – nama pripada baština, koju je Bog providio. Mnoga su lica te baštine – to je iscjeljenje, zdravlje, sloboda, financijski blagoslov…

Upravo zbog ovih stvari danas te pozivam da izađeš iz mentaliteta roba. Ti nisi rep, ti si glava. Bog je rekao da nas je sa Kristom uskrisio i postavio na nebesima. Mi smo Božji baštinici i Kristovi subaštinici. Primi danas svoj identitet, uđi u intimnost sa Ocem i počni razumijevati Njegove namjere za sebe.

 

Autor: Petar Fabijanić