Evan obično nije imao vizije. Svoju je prvu viziju doživio u listopadu 1904. godine.
Dok je šetao vrtom, zajedno sa Sidneyem Evansom, opazio je da Sidney netremice gleda u Mjesec kao u zanosu. Svrnuo je svoj pogled prema nebu i upitao: „Što to gledaš? Što vidiš?“ Iznenada je i sâm vidio – ruku koja ispružena s Mjeseca dodiruje Wales.
Evan je žarko molio da se stotinu tisuća duša spasi u kraljevstvo Božje, te je primio tu rijetku viziju kao neposredan odgovor na svoje molitve.
Kasnije je rekao Sidneyu: „Imam divne vijesti za tebe. Vidio sam Wales uzdignut u nebo. Bit ćeš svjedok najvećeg probuđenja koje je Wales doživio – a Duh Sveti dolazi upravo sada.“ U tom je trenutku bio još odlučniji da započne sa svojom službom, spreman uložiti svoje vrijeme i svoj novac u djelo koje je bilo pred njim. Njegova izjava: „Ništa ne možemo bez Duha Svetoga“, postala je lajtmotiv njegove službe. Ponekad je to bilo učinkovito, ali ponekad je vodilo u ekstreme.
Budući da je imao žar za Duha Svetoga, činilo se kao da se Evan smatrao osobnim braniteljem Duha Svetog. Jednom je za vrijeme službe iznenada skočio na noge, prekinuo službu i optužio vjerne da nisu iskreni i ozbiljni. To je brinulo njegove prijatelje, dok su ga drugi nazivali luđakom. Međutim, onako brzo kako je upadao u ekstrem, brzo bi se urazumio i podučio ljude kako postići mir s Bogom.
Autor: Roberts Liardon; iz knjige “Božji generali 1. dio”
