Ovih dana čitajući raznu medicinsku literaturu, otkrivam tek djeliće Božjeg predivnog čuda – trudnoće i poroda. Uvijek iznova divim se Božjoj providnosti, mudrosti, pažnji kojom je dolazak čovjeka na svijet zamišljen, jer doista “satkani smo od Boga u majčinu krilu” kako kliče David (PS 139:13).
Bogu je stalo do svakog djeteta još u utrobi i uredio je sve tako da ono ima što mu treba, da se pripremi za susret sa svijetom. Doktori su sve bliži zametku, plodu u utrobi i stižu ga mjeriti, pratiti njegovo ponašanje, fotografirati, no neki u svemu tome veličaju dostignuća znanosti, kao da se sve to nije događalo od samog stvaranja čovjeka! Bog je stvorio čovjeka, no ljudi to zaboravljaju zabavljeni otkrivanjem pojedinosti toga čuda. Uistinu je čudesno da jedna osoba u sebi nosi početak druge, te kako te dvije osobe, majka i dijete žive taj period. Za primjer sam izdvojila par “otkrića” koja su mi se posebno dopala.
Istraživanja su potvrdila da dijete u utrobi ne samo da osjeća sve što i majka, već i da se ponaša kao ona. Snimke su pokazale da se dijete mrštilo svaki put kada bi se majka ljutila ili mrštila. Isto tako kada bi se majka nasmijala i dijete bi razvuklo osmjeh na licu.
Zatim, svi valjda znamo da bebe puno spavaju, u utrobi, a i po rođenju kada rastu dok spavaju. No, jeste li znali da bebe puno sanjaju? Studije pokazuju da od 24-30. tjedna trudnoće plod sanja svaku minutu svoga spavanja. Kada se dijete rodi ono sanja tijekom više od polovice tog vremena. Nitko naravno ne zna što beba zapravo sanja. Psiholozi pretpostavljaju da je jedna od zadaća snova pomoći spavaču da razriješi svoja ranija iskustva. No, koja su to bebina ranija iskustva u utrobi? E, pa beba je vrlo živahna u utrobi i osim doživljaja majke ili utjecaja okoline kroz glasove, svjetlo i slično, ima i svoje prave avanture. Beba vrlo rano počinje sisati vlastite prstiće i tako vježba za sisanje iako još ne zna razliku između bradavice, dude i nečijeg palca, beba je po rođenju spremna. Beba vježba i gutanje povremeno usisavajući plodnu vodu i štucajući pritom. Proteže se, preskače čak i konopac (pupčanu vrpcu) i još puno toga. Psiholozi kažu da se kroz snove – uči. Dakle iz svega “proživljenoga” u utrobi beba izvlači zaključke, a vjerujem da joj i Bog daje pokoji naputak za bolje snalaženje. David kaže: ” Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.” (PS 71:6)
Onda se dijete rodi i mlijeko joj je glavni “prehrambeni artikl”. Kako jednolično, pomislili bi neki, no Bog je domišljat. Dijete po rođenju ima stanice za osjet okusa ne samo na jeziku, već i po nepcu, što se kasnije gubi, i to ne bez razloga. Prvo majčino mlijeko tzv. kolostrum koji stvaraju mliječne žlijezde u prvih 24-72 sata nakon poroda sadržava sve komponente bitne za zdravlje, snagu i zaštitu novorođenčeta. Kolostrum zovu još i imunološko mlijeko. Svako kasnije dojenje je “prava gozba”. Mlijeko nije jednako tijekom dojenja, kako se nekad mislilo, već se radi o pravome “meniju”. Beba prvo dobije rjeđe mlijeko, poput juhice, da bi potom uslijedilo glavno jelo i desert za kraj. Nalik mani s neba, koja je bila milost Izraelcima u pustinji, i mlijeko se izvana čini uvijek istim, no zapravo daje sve potrebno i jako je ukusno.
Bog je jednostavan u ljubavi i brizi kojom nas okružuje. On nam proviđa sve već od majčine utrobe, priznajmo mu to i vjerujmo mu više. Brigama još nitko nije “produžio svoj život” kaže Isus. Radujmo se stoga životu i dajmo Bogu slavu što je sve uredio tako predivno za svakoga od nas, od samog našeg početka.
Autor: N. C.
