Vjerojatno vam je poznato kako Matrix trilogija započinje stanjem nakon rata između kompjutora i njihovih stvoritelja – ljudi. Izmjena akcija i specijalnih efekata mogu vas totalno zaokupiti i učiniti vam te događaje stvarnima.
Rat su dobili kompjutori i na taj način dana im je vlast nad ljudima. Ljudski svijet je uništen, a kompjutori su stvorili novi, virtualni. Keanu Reeves tj. Neo živi u toj sjeni stvarnosti gdje je sunce zasjenjeno i nema prirodnog izvora svjetla i topline. Taj svijet pruža mu privid doma i normalnog života u kojem se on zapravo nikad ne osjeća posve ugodno. Ne shvaćajući da postoji stvarnost i njena sijena, živi začahuren robovski život predstavljajući izvor energije kompjutorskom sustavu koji se nameće kao dobar i human. No, čini se da se Neo osvijestio.
A što je naša realnost ili naš privid? Danas su imperativi: sloboda, speed, avantura, otkačenost, ludi provodi, moving… Promjene, brze izmjene događaja. I sve to odmah i full. Do daske uz što manja ulaganja i trud. Sve se procjenjuje prema tim zahtjevima. Prijateljstva, ljubavi, odnosi prema starijima, školovanje, zaposlenje, lova, obleka, šopinzi, godišnji, zdravlje – baš sve. No, koliko god konzumiramo takav život pun događaja uvijek smo gladni novih! I tako opet tražimo novu hranu. Svaki dan po nekoliko brzih obroka i ‘ajmo dalje! Ali ako smo gladni nakon jela znači da jelo nije bilo kvalitetno jer nas nije zasitilo… Pa što, nemamo vremena da zastanemo i promijenimo hranu. Ej, vani nas čeka život i ako ga nećemo živjeti sad, kada ćemo? S 35? “Meni sada treba dobar auto, kaj će mi kad ostarim? Sad su moje najbolje godine. Nemam vremena za udvaranje. Lijepo priđem ak’ ‘oće dobro, ak’ ne ima drugih riba u moru. Ja sam predodređen da pobjeđujem.” “U najboljim sam godinama. Izgledam svjetski. Ne mogu si zamisliti brak i djecu koja bi me zarobila u kuću. Želim raditi na sebi i svojoj karijeri. Sorry, žurim postati netko!” Očima primamo te informacije s plakata, ušima ih slušamo s televizije ili radija, pratimo ih u filmskim pričama. On ili Ona su svugdje.
To je model života koji se nameće kao jedini ispravan. Ako si zastao i počeo razmišljati drugačije – nešto s tobom nije uredu. Gubiš, stari, gubiš. Zaostajanje znači ispadanje iz igre. Čekati, udvarati se, ostati prijatelj i u lošim vremenima, dati se za druge, graditi brak, a ne imati vezice, ne ući u kredit s prvom plaćom kupujući novi auto… To zahtjeva odricanja, toleranciju, strpljivost, ljubav, vjernost, blagost… E, stari to nije In! A propuštaš, propuštaš… ma da ti ne pričam kaj sve ne propuštaš!
Kako se to dogodilo? Zašto smo postali lako-brzo orijentirani? Razni sociolozi i psiholozi nude kao obrazloženje napredak tehnologije. Ili pojavu Interneta koji relativizira klasičan pojam vremena i prostora time što nam omogućuje da napravimo što želimo, gdje želimo, kako želimo i kada to želimo. Pa zatim utjecaj medija koji glorificira mladost, ljepotu, glamur, avanture, nevjeru sad i odmah. Ljude se gura da gutaju život, a ne da ga žvaču i polagano probavljaju. Zastranjuješ li od takvog živoga, sigurno će biti pun frustracija. No, što donosi takav život? Da li ste se to zapitali? Ljudi nisu nikada više pričali o frustracijama, stresu, PMS-u, pubertetskim problemima, pretilnosti ili anoreksičnosti, ljubavnim brodolomima i neuspjesima, bolestima… Pa gdje su onda blagodati tog pravog života i pravih vrijednosti? Ili možda oni nisu pravi?
Da se vratimo na početak? Da i nam nije nametnuta neka virtualna stvarnost? Da i mi nismo ljudi koji žive u sjeni stvarnosti gdje je sunce zasjenjeno i nema prirodnog izvora svjetla i topline? Nije li i ovo svijet koji pruža privid doma i normalnog života, a u kojem se zapravo nikad ne osjećamo posve ugodno? Ne shvaćajući da postoji stvarnost i njena sijena, živimo začahuren robovski život, a u rukama smo zlog sustava koji se nameće kao dobar i human? Da li je to moguće?
Moguće je! Biblija govori da smo svi bili ‘mrtvi’ (a neki su to još uvijek) zbog svojih prekršaja jer smo živjeli po pravilima ovog svijeta, prema zlom duhu koji vlada među nama. I da smo svi živjeli (ili još uvijek neki od nas živimo) u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela, svog samovoljnog mišljenja i da smo po naravi djeca srdžbe (Ef. 2). I tako, mada nam se činimo kako živimo život u potpunosti, Biblija govori da smo mrtvi. Čovječe, mrtvi, skroz mrtvi!? No, čini se da postoji osvješćenje i za mrtvace. Sve “je samo sjena stvarnosti, a stvarnost je Krist…u kome se nalazi skriveno sve blago mudrosti i znanja.” (Kol. 2:17, 8)
Autor: Ključić Hill team
