Prije 18 godina posjetila sam duhovni seminar jednog svećenika karizmatika iz SAD-a. Po inerciji sam tada bila pripadnica rimokatoličke crkve i rekla bih da sam samo: ”Vozila naslijeđenu vjeru’’. Bila sam revna u pohađanju misa jednom tjedno i blagdanima.
O Bogu i vjeri nisam puno razmišljala, još manje meditirala ili čitala Sveto Pismo. Biblija je bila na polici s drugim knjigama i skupljala prašinu.
Naime, za jedan Božić, brzo nakon moje udaje, moji su mi roditelji na dar kupili Bibliju. Isto tako, moj suprug je dobio “Jeruzalemsku Bibliju” na poklon od jednog fratra. Dakle, u kući smo imali dvije Biblije, ali što vrijedi kada ih nismo otvarali niti imali naviku čitanja.
Bibliju nisu čitali ni naši roditelji. Ipak, čudno je da moja mama, koja je završila gimnaziju kod časnih sestara u Zagrebu i za vjeroučitelja imala poznatog kardinala, to također nije prakticirala.
Na spomenutom seminaru održanom u Domu sportova okupilo se brojno mnoštvo posjetilaca i tamo sam po prvi put čula za mene “nove stvari”. Voditelj seminara je inzistirao na molitvi opraštanja i poučavao o molitvenom daru govora u jezicima. Sve su to bile istine sadržane u Svetom Pismu, a ja za to dotada nisam nikad čula. Bila sam zbog toga tužna pa sam sva četiri dana često plakala.
Nakon toga su na moj životni put došle osobe koje su mi živo prenosile biblijske istine i govorile o Isusu kao jedinom Spasitelju. Te osobe danas smatram duhovnom bakom i majkom.
Zahvalna sam Bogu što ih je postavio na moj put, a njima jer su me pogurale na pravi put s Bogom. Uputile su me na Bibliju i učile me da redovito posežem za Svetim Pismom. Nisam bila buntovna, posezala sam za biblijskim citatima i prihvaćala sve što je pisalo.
Mislim da je to način da netko postane dobar kršćanin, po mjeri Boga. Učenje Riječi Božje hrani vjernika i on jača duhovno iz dana u dan, te postaje snažnija osoba.
Ne govorim o svojoj sposobnosti, već o Božjoj snazi koja se formira po riječi Božjoj u nama. To je Božji cilj, a nama nužna obrana.
Autorica: Vlasta Kovačić
