Moja prva sjećanja na Bibliju vezana su uz jednu veliku, debelu, crnu knjigu tvrdog uveza. Stajala je na višim dijelovima police za knjige, i samo bi se jednom godišnje, kada prema Rimokatoličkoj tradiciji svećenik dolazi blagosloviti kuću, svečano stavljala na stol i tako postajala vidljivi predmet u našem domu. Ta nezgrapna, crna knjiga uopće mi nije izgledala privlačno. Već kao dijete sam mislila da je nikada neću pročitati. Djelovala mi je daleko, neosobno, nezanimljivo… Kako je vrijeme prolazilo, dolazila sam u prilike u kojima su se spominjali navodi i citati iz Biblije. Čak sam bila u jednoj maloj molitvenoj grupi, također u sklopu Rimokatoličke crkve, gdje smo zajedno čitali dijelove Novog Zavjeta i nastojali ih razumjeti. Ja nisam razumjela ništa. Trudila sam se, ali kao da sadržaj tog svetog štiva nije dopirao do mene. Poruka mi je bila skrivena. Nisam čula nikakav glas.
Sve dok na moj put nisu došli učenici Isusa Krista – biblijski kršćani i praktični vjernici. Na moja pitanja davali su mi odgovore i svoje stavove potvrđivali biblijskim stihovima. Njihove Biblije bile su izlizane i raščupane knjige, odlomaka obojanih raznovrsnim bojama, sa sićušnim komentarima pisanim rukom. Biblije koje su koristili izgledale su blisko, osobno, i u meni su izazivale radoznalost. Ti vatreni ljudi velike ljubavi prema Bogu i Njegovoj Riječi, svjedočili su mi o tome kako je Bog živ i stvaran, i kako se i danas objavljuje ljudima po Isusu i Njegovoj Riječi. Odjednom, i ja sam htjela zaviriti u tu knjigu. Htjela sam upoznati Boga, čuti što On govori. Poželjela sam da mi Isus postane stvaran kao što je to bio ovim Njegovim sljedbenicima i da promijeni moj život kao što je promijenio njihove živote.
Poklonili su mi džepno izdanje Evanđelja po Ivanu i uputili me da najprije započnem s tim dijelom Novog Zavjeta, odnosno Biblije. I tako sam, s velikom željom da čujem i vidim Boga u sadržaju te knjižice, počela čitati. Nastojala sam razumjeti, ali još uvijek mi je ta riječ bila daleka. Nije mi bilo jasno u čemu je razlika između mene i njih – zašto je njima Isus tako stvaran i Njegova Riječ tako bliska, a meni nije.
Odgovor na ta pitanja dobila sam nakon što sam s jednim prijateljem molila jednostavnu molitvu kojom sam predala svoj život Isusu i pozvala Ga da bude moj Spasitelj. Riječi molitve bile su na temelju biblijskih odlomaka: „Isuse, vjerujem da si umro na Križu za moje grijehe i treći dan uskrsnuo od mrtvih da me opravdaš pred Bogom. Predajem Ti svoj život i priznajem da si moj Spasitelj i moj Gospodin.“
Očekivala sam dramatične duhovne doživljaje, ali ništa takvo nije se dogodilo. Pomalo razočarana otišla sam svojoj kući. Činilo mi se kao da je sve ostalo isto, dok nisam otvorila svoju Bibliju… Odjednom, Riječ je preda mnom oživjela! Imala sam osjećaj kao da su mi se oči doslovno otvorile i sada mogu vidjeti! Redci koje sam čitala davali su odgovore na moja neizrečena unutarnja pitanja! Isus mi je postao stvaran – Njegove Riječi, narav, lik! Mislila sam da ću od radosti iskočiti iz svoje kože! I ja sam iskusila ono što sam vidjela u Isusovim učenicima! Biblija je oživjela i ja sam počela upoznavati Boga kroz Njegovu Riječ. Također sam počela upoznavati i sebe na nov način i shvaćati što trebam mijenjati – kako svoje misli i stavove uskladiti s Božjim.
I danas, avantura istraživanja Biblije još uvijek traje. Nije svaki put spektakularno, ali čitam sa stavom srca da želim upoznati Boga kroz Njegovu Riječ. Tražim Njegovu volju i uvijek nešto osobno primim u prilikama kroz koje prolazim: odgovore na pitanja, savjet, usmjerenje, utjehu i ohrabrenje.
Bog je stvaran i On danas govori. U Bibliji su zapisane riječi poslane tebi i namijenjene za ostvarenje tvog života. Isus je Vrata koja vode u tu stvarnost života s Bogom. Možda te od te stvarnosti dijeli samo jedna mala, ali iskrena molitva iz srca. Danas je tvoj dan. Predaj život Isusu Kristu i dopusti Mu da te vodi svojim Duhom, da napoji tvoju žednu dušu i nahrani te svojom Riječju.
Želim ti Božji blagoslov!
Autorica: Paola Starčić
