Nedavno sam se vozio taksijem; i za vrijeme vožnje, razgovarao sam sa taksistkinjom, koja je ujedno i vlasnica taksi firme. Razgovarali smo o našoj djeci. Izražavala je svoju zabrinutost i pitala se “govore li ona i njen suprug dovoljno svojoj djeci o važnosti toga kako se treba truditi i vrijedno i pošteno raditi?” i “hoće li znati cijeniti ono što već imaju?” Pomislio sam kako je to divno nasljeđe principa. A mi, kršćani? – Kakav je naš stav o tome?
I mi se trudimo da naša djeca ne moraju plaćati cijenu koju smo mi morali platiti da bi došli do ovog što posjedujemo. Većina naše djece, uživat će u plodovima i našeg truda. Dakle, u svakom pogledu, imat će više. Ono što će ih, vjerujem, održati poštenima, plemenitima i uvesti ih u blagoslove dobre i uspješne budućnosti, je svijest o tome odakle sve što posjeduju dolazi.
Dok ih darujemo, dok skrbimo o njima kako u ničemu ne bi oskudijevali; govorimo im o tome kako je naš Gospodin bio dobar prema nama i omogućio nam da stječemo bogatstva. I kad odrastu i sazre, moći će se iskreno radovati u tome; pjevati,zabavljati se, plesati; uživati u plodovima svog truda; i dati jasno svjedočanstvo ovome svijetu o razlogu svoje radosti:
“SVI SU IZVORI MOJI U TEBI BOŽE” (Psalam 87:7)
Autor: Darko Glešić
