Ovaj pokret je jedan od dokaza da stvari mogu izgledati apsolutno savršeno i zanimljivo samo ako si damo truda i lijepo ih zapakiramo. The Sunday Assembly je pokret koji ima jednu jako toplu, srčanu priču, punu smijeha i zabave! – Tako sebe opisuju na svojoj stranici i društvenim mrežama koje prati više od 10 tisuća ljudi diljem svijeta.
The Sunday Assembly započeo je tako što su se dva komičara- Sanderson Jones i Pippa Evans dosjetili toga da bi bilo super pokrenuti „crkvu“ koja bi imala crkvena obilježja (propovijedi, slavljenje) ali ne bi bila usmjerena prema niti jednoj religiji. Prva verzija takve „crkve“ nastala je 2013.godine. Sada postoji preko 28 „crkava“ diljem svijeta, te se nadaju i vjeruju u daljnji rast. Kažu da su ljudi toliko oduševljeni jer su oni bezbožna zajednica koja slavi život, nudi pomoć i potporu i želi ispuniti svoj puni potencijal pomaganja u odnosu na druge ljude. Jedan od ciljeva je pokrenuti jednu ovakvu „crkvu“ u svakom selu i gradu.
Hajdemo sagledati ovaj pokret iz dvije perspektive:
Perspektiva čovjeka koji ne vjeruje u Boga- ovaj pokret izgleda odlično! Hajdemo biti dobri, pomagati jedni drugima, prihvaćati spolne, nacionalne i rasne razlike, biti u zajedništvu i uz to se dobro zabavljati!
Kršćanska perspektiva- možemo se složiti sa svime gore navedenim. Treba pomagati, to je Isus činio i zapovjedio nama da nastavimo činiti, treba prihvaćati svaku vrstu razlika, biti u zajedništvu i naravno da se treba zabavljati. Ali postoji ključ, a taj ključ je Isus Krist. Ako radimo bilo što u čemu nam fokus nije na njemu, ne možemo očekivati da će konačni ishod biti plodonosan i ne možemo očekivati vječnost s njime. Ako pogledamo u Božju riječ tamo ćemo pronaći stihove koji nam govore da nećemo vječnost provesti s njim ako smo činili dobra dijela. To je prvi pokazatelj da nešto ipak sa ovim pokretom nije na mjestu. Može li se slaviti život, a ne i onoga tko je izvor života, Stvoritelj ?
Često se događa da upravo ta „otvorenost prema svemu“, koju možemo vidjeti u The Sunday Assembly pokretu, dolazi upravo iz ogromnog straha od mogućeg postojanja zagrobnog života i nadnaravnog. Dolazi od onih koji u principu ne razlikuju život od smrti te su u srži uplašeni mogućeg postojanja nadnaravnih stvari. Svoju pažnju više ne usmjeravaju toliko na to postoji li Bog, već žele oskvrnuti vjerovanje ljudi i zakamuflirati cijelu priču u šareni paketić koji je pun ljubavi, prihvaćanja i međusobne pomoći.
The Sunday Assembly za sebe kažu da nisu protiv Boga već se oni protive bilo kojoj vrsti dogme. Tvrde da su ljudi umorni od pametovanja i poučavanja o smislu života i slično. Svatko tko se dvoumi između ove dvije perspektive neka si malo promisli o sljedećem:
Ako je stav ateista ispravan- da ne postoji ništa i da se iz ničeg na kraju pretvorimo u ništa te da je ovaj život na zemlji jedan jedini i da se po završetku (našom smrti) ne dogodi apsolutno ništa, a stav kršćanstva je taj da trebamo predati svoj život Isusu koji je odnio naše grijehe na križ i dao svoj život za nas, da trebamo svoju vjeru i pouzdanje stavit u Njega kako bi imali vječni život, a ne na koncu, gorjeli u paklu, što mislite za kojom se teorijom pametnije povesti?
Ako je tvrdnja ateista ispravna- ok, neće se dogoditi NIŠTA, ali ako je Kristov nauk ipak istinit ne misliš li da je bolje vjerovati?
Druženja i zajedništva koja su samo “lijepo zapakirana”, a zapravo izbjegavaju ključne istine …pa život nije pakiranje, život je puno više od toga. Tko s Isusom ne sabire – rasipa, u svoju slavu, zabavu, “crkvu”.
