U jednom je avionu, neka sredovječna žena, ljutito vikala, protestirajući, zašto ona, bjelkinja, mora sjesti do tog Afrikanca. Stjuardesa ju je pokušavala umiriti, nudeći joj da sjedne i objašnjavajući pri tom da avion ne može poletjeti prije nego svi putnici sjednu na svoje određeno mjesto. Ponovo, bijes je izbio iz nje: “Neću sjesti do njega. Mogao bi me nečim i zaraziti….” Kako nije uspijevala umiriti putnicu, stjuardesa je pozvala pilota. Ali je gospođa tek tada istresla sve svoje argumente: “Oni zaudaraju, prenose viruse. Ne! Ja neću sjesti do crnca.” Shvativši da je neće moći razuvjeriti, pilot joj je konačno rekao: “Draga gospođo, imam rješenje za vas.” Zatim se obratio Afrikancu: “Vi, gospodine, iziđite sa svoga mjesta.” Tada je rekao gospođi: “Sada možete sjesti.” “A vi, gospodine”, obraćajući se Afrikancu, “pođite sa mnom. Danas ćete letjeti u prvoj klasi.”
U isto vrijeme kada Bog ponizuje ohole, On uzvisuje ponizne. Gospodin Isus u evanđelju po Luki (14:8-11) govori da ne zauzimamo prva mjesta; jer uvijek postoji netko dostojniji od nas, kome to prvo mjesto, po sudu domaćina, može pripasti. U isto vrijeme kada Domaćin uzvisuje jednog gosta, drugoga ponizuje; i u svemu, On ostaje pravedan.
Dok je Šaul progonio Davida, još je bio kralj i kraljevstvo mu nije bilo oduzeto. David je u to vrijeme (iako pomazan za kralja) živio kao izbjeglica, skrivajući se u pustinjama i pećinama. U jednom trenutku, mogao se riješiti svog progonitelja. Ipak, nije htio “dići ruku na pomazanika Božjeg”. Razumio je tu silnu istinu: Bog se protivi oholima, a poniznima iskazuje milost.
Osvetoljubivost nije karakteristika Božjeg djeteta. Bog je tvoj osvetnik. I Njegova pravednost je iznad svake druge (pa i moje) pravednosti. Netko te ponizio…? Nemoj brinuti. Otresi to sa svoga srca. Prepusti Bogu. Oprosti. Predaj ohole u Božje ruke.U istom trenutku dok se tako ponizuješ, Bog te oslobađa tvojih protivnika i priprema put za tvoj uspjeh.
Autor: Darko Glešić
