Za suvremenu povijest Ugande se s jedne strane može reći da je označena mukom i beznađem, s druge se strane da je pravo poprište bitke za vladavinu Kraljevstva nebeskog na zemlji.
Kraljevstvo je prevagnulo i doista milost se danas izlijeva za Ugandu, nekoć poznatu kao “zemlja vračarstva”. Molitve vjernih su uslišane i sada je to zemlja svjetionik, jedna od rijetkih sa trećinom stanovništva koji su “obraćeni kršćani”, a među njima i sam predsjednik Museveni.
Krajem 19.stoljeća mnoge je misionare Bog upućivao da krenu propovijedati tom narodu u srcu Afrike. Bog je najavljivao svoje djelo. Davne 1875. godine kada su Ugandu pohodili prvi misionari otpor Riječi Božjoj bio je agresivan do te mjere da su mnogi od njih umrli kao mučenici. Kada je napokon započelo “istočnoafričko probuđenje” 30-ih godina prošlog stoljeća. zlo je krenulo nizom prevrata i strahovlada koji su svi redom kočili širenje Evanđelja.
Prvo je 1960. godine na vlast došla komunistička vlada, a potom 1975. godine Idi Amin je proglasio zemlju islamističkom iako je muslimana bilo svega 3% populacije. Zemlja je postala poznata po svakome zlu, a računa se da je 300.000 ljudi izgubilo život za vladavine tog diktatora. U tome razdoblju kršćani su bili progonjeni, te su mnogi bježali u šumu moliti se Bogu za pomoć. Židovi su također bili progonjeni, te sinagoge rušene. Konačno je 1980. Idi Amin razrješen, no uslijedila je vladavina Obotea koji je prema kršćanima bio još i gori. Tada se 10.000 kršćana našlo potajice i većina njih zavjetovala na molitvu dan i noć, dok ih Bog ne izbavi od progona. Obote je smijenjen 1986. godine.
Kada bi čovjek pomislio da je nevoljama došao kraj, Uganda je u kratkom roku postala zemlja sa najvećom stopom zaraženih od AIDS-a, pa je čak i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predvidjela da će do 1997. godine trećina stanovništva umrijeti, a druga trećina biti nesposobna kretati se. Istovremeno na sjeveru zemlje nova vlada je muku mučila sa pobunjenicima koji su se nazivali Gospodnja vojska otpora (LRA), a pritom kidnapirali i vojačili djecu. Predsjednik Museveni otvoreno je tražio od kršćanskih zajednica da pomognu u duhovnoj borbi protiv tih samozvanih “proroka”.
Kršćani su se odazvali i započeli nacionalnu molitvu i post sa ciljem oslobođenja, jedinstva i obnove nacije. Pobunjenici su pobijeđeni, a Uganda je jedina nacija u Africi gdje se stopa zaraženih AIDS-om smanjuje. WHO je dokumentirao 400 slučajeva “čudesnih” iscjeljenja od AIDS-a, koji se poglavito vežu za kršćanske konferencije Božjeg sluge Balabyekuboa. Sve kršćanske denominacije ujedinile su se u duhovnoj borbi za vlastiti narod, te postale nezobilazan čimbenik u društvenom životu Ugande. Predsjednik se odazvao pozivu da iskorijeni korupciju u političkim strukturama, te su mnogi političari smijenjeni, dok je stopa inflacije obuzdana i svedena sa 380% na 8%.
Obraćenja se nastavljaju. Kršćani su uključeni u mnoge karitativne djelatnosti, jer su posljedice građanskih ratova vidljive na svakom koraku. Briga za oboljele od AIDS-a i mnogobrojnu siročad potvrđuje riječi pastora Richarda Angoma da “u prisutnosti toliko mraka, smrti i očaja – svjetlo i nada evanđelja Isusa Krista donosi obnovu.”
“Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.” (Rimljanima 5:20)
Autori: K. C. i D. J.
