Ovo je potpuniji izveštaj o uskrsnuću pastora Daniela Ekechukwua koji je napravljen na osnovi nekoliko izvora. Izvještaj je rezultat istraživanja Davida Kirkwooda. Ubrzo nakon što se to dogodilo, prošlog prosinca, ja sam saznao za uskrsnuće nigerijskog pastora Daniela Ekechukwua preko e-maila od svog prijatelja, pastora David K. Aboderina iz Lagosa u Nigeriji.

Također sam čuo o ovom čudu od svog prijatelja Brent Regisa, zeta Reinharda Bonnkea. Bonnke je propovijedao u crkvi gdje je Ekechukwu bio oživio, ubrzo nakon što se to dogodilo. Brent mi je rekao o nekim detaljima u vezi iskustva pastora Ekechukwua, dok je ovaj bio u paklu. Nekoliko mjeseci poslije toga, gledao sam video dokumentarac o tom čudu, proizveden od ” Christ for all Nations”, koji je primarno fokusiran na čudo uskrsnuća. Želio sam još više saznati o tom događaju. Budući da sam imao isplanirano provesti prve dvije nedjelje u rujnu 2002. učeći na tri pastorske konferencije u Nigeriji, rekao sam Davidu Aboderinu da bih se, ako bi bilo moguće, volio upoznati s pastorom Ekechukwuom, i molio sam da to Gospodin omogući, ako je to Njegova volja.

Saznao sam da je pastor Ekechukwu iz grada Onitsha, gdje je bio pastor Power Chapel Evangelical Church (Evanđeoska crkva snage). Onitsha je bila oko tri sata vožnje udaljena od mjesta gdje smo održavali našu posljednju konferenciju, u istočnom dijelu Nigerije, u gradu Umahia. I tako sam upitao pastore na toj konferenciji da li netko zna kako bih mogao pronaći pastora Ekechukwua. Jedan mladi čovjek je podigao ruku i rekao da ima prijatelja, čiji je opet prijatelj jedan evanđelista koji osobno poznaje pastora Ekechukwua. Ipak, saznali smo da je sada pastora Ekechukwua jako teško susresti zato što je tako velika potražnja za njim. Da skratim priču, na kraju smo saznali da će pastor Ekechukwu privremeno biti u jednom hotelu, samo pet minuta udaljenom od doma David Aboderina u Lagosu, gdje sam ja trebao provesti svoja tri posljednja dana u Nigeriji. Također smo dobili pristanak da ga možemo susresti. I tako, u zemlji koja ima 120 milijuna ljudi, u gradu od 12 milijuna, pastor kojeg sam želio upoznati nalazio se na pet minuta od mene! Ili je to bila velika slučajnost, ili velika providnost! Imao sam dakle tu naklonost, da se susretnem s pastorom Ekechukwuom dva puta u tom razdoblju od tri dana, i također sam razgovarao sa nekoliko ljudi koji služe pod njegovim autoritetom i koji su veoma dobro upoznati s njegovom pričom.

Slijedeći izveštaj je kompletiran od nekoliko izvora :

1) Od pastora Daniela Ekechukwua osobno, kroz naš razgovor koji sam imao s njim u razdoblju od 12. do 14. rujna 2002., dok je on bio u Lagosu, Nigerija.

2) Od njegovog vlastitog zapisanog svjedočanstva, koje je izdao u knjižici pod imenom ” Čudo 21. stoljeća”.

3) Od slušanja njegovog javnog svjedočenja 13. rujna u Chapel of Glory (Crkva slave), u Lagosu, Nigerija.

4) Od dokumentarca, video proizvoda, prodavanog od službe “Christ for all Nations”, koji uključuje svjedočanstva pastora Daniela, doktora koji ga je proglasio mrtvim, Danielove žene, Danielovog oca, kapelnika koji je balzamirao Daniela, i nekoliko pastora koji su bili prisutni prilikom njegovog uskrsnuća.

5) Kroz osoban razgovor koji sam imao sa Ede Samuelom, koji je dugogodišnji prijatelj pastora Daniela, a sada je i njegov osobni asistent, koji je također bio očevidac mnogih događaja koji su okruživali Danielovu smrt i uskrsnuće.

Događaji, koje ću dakle opisati kasnije, su činjenice, najbolje što znam o tome iz moje memorije. Ja sam uvjeren da je zbog povreda, koje je zadobio u automobilskoj nesreći, nigerijski pastor Daniel Ekechukwu, fizički umro kasno u petak, 30. studenog 2001. On je bio mrtav najmanje 42 sata, za to vrijeme posjetio je nebo i pakao, i ustao je iz mrtvih, negdje između 15:50 i 17:15 sati u nedjelju, 2. prosinca 2001., u prizemlju Grace of God Mission (Misija milosti Božje), koja se nalazi u Onitshi, u Nigeriji. Njegovo uskrsnuće je najveće moderno čudo za koje sam ja čuo.

Iako su neke stvari koje su se dogodile pastoru Ekechukwuu sigurno van-biblijske, nijedna nije ne-biblijska. Zaista, niti priča o uskrsnuću pastora Ekechukwua, niti priča o vašem spasenju se ne nalazi u Bibliji, čineći ih obje van-biblijskim, ali ni jedna ne bi trebala biti nepriznata na toj osnovi.

Izvještaj:

U četvrtak, 29. studenog 2001., pastor Daniel Ekechukwu i njegova žena Nneka imali su neslaganja, koja su prerasla u svađu, što je prouzrokovalo da ona njega u toj svađi čak ošamari. On je bio duboko povrijeđen tim incidentom, da se pravio da je ne primjećuje slijedećeg jutra kad ga je ona pozdravila, što je, prema onome što mi je pastor Daniel rekao, bio pokušaj s njene strane da se počnu izmirivati. Pastor Daniel je u toku dana ,30. studenog, ljutito razmišljao o tome kako će dovesti svoju ženu u red kad se vrati kući. Međutim, tog petka on se nije uspio vratiti kući.

Dok se vozio kući te večeri, kočnice na njegovom 20 godina starom Mercedesu 230E su otkazale dok se spuštao niz strmu liticu brežuljka, i njegov auto je udario u betonski stub koji je bio sagrađen da bi spriječio da kola ne odu preko litice. On nije bio vezao sigurnosni pojas (malo Nigerijaca to čini), tako da je njegov grudni koš vrlo jako udario u volan i njegovu ručicu, očito povrijedivši mu unutrašnje organe, tako da je počeo povraćati krv i otežano disati (da ne spominjemo da je uskoro izgubio sve znakove života). Daniel se nije mogao sam izvući iz auta, nego su to učinili mahniti očevici. Jedan dobrovoljac je ponudio svoj auto, dok se drugi dobrovoljac ponudio da ga preveze u bolnicu St. Charles Borromeo, koja nije bila daleko, u predgrađu Onitshe.

U roku od nekoliko minuta, nakon što su stigli u bolnicu, doktor mu je počeo ukazivati hitnu pomoć, ali je Daniel znao da njegovo tijelo ne reagira na to. On je počeo moliti molitvu čovjeka koji je znao da će umrijeti, moleći Boga da mu oprosti sve njegove grijehe, tako da bi mogao biti spreman stati pred Gospodina. On je također poslao po svoju ženu, Nneku, s kojom je odbio razgovarati kad je napuštao dom ranije tog dana. Ona se onesvijestila kad je čula vijesti o nesreći svog muža i o tome u kakvom se stanju nalazi. Ali malo kasnije, kad se povratila, u bolnicu ju je odvezao susjed, koji je kršćanin. To je bio Danielov prijatelj, Ede Samuel (s kojim sam ja poduže razgovarao), koji je bio zajedno s njom i koji je jedan od glavnih svjedoka o svemu što se događalo u ta tri dana.

Pošto je vidjela Daniela u kritičnom stanju, kad je stigla u bolnicu St. Charles Borromeo, Danielova žena je počela plakati, moleći svog muža da ne umre i da je ne ostavi. Doktor je priznao da ne može učiniti ništa čime bi spasio Danielov život (imajmo na umu da je to bolnica Trećeg svijeta). Tako da je Daniel zatražio da ga prebace ambulantnim kolima u Umezuruike bolnicu u Owerri, gdje je radio njihov obiteljski doktor. Umezuruike bolnica je bila udaljena 80 km. Njegova žena je organizirala vozilo hitne pomoći, tako da su bili na putu za Umezuruike bolnicu kada je Daniel umro.

Daniel je ležao u zadnjem dijelu vozila hitne pomoći, dok je njegova žena sjedila naprijed. On je počeo osjećati da neće preživjeti i pozvao je svoju ženu da dođe kod njega. Počeo se opraštati od nje, dajući joj instrukcije u vezi crkvenih i osobnih dokumenata i govoreći joj da se brine za njihovog sina i njihovu crkvu. Ona je počela jecati i plačući ga je oštro ukorila za takve negativne izjave. On je bio čovjek Božji i trebao bi imati vjere, a ne govoriti o umiranju!

Dok je ona to govorila, Daniel je vidio dva velika anđela (oni su bili toliko veliki da se on kasnije čudio kako su stali u vozilo hitne pomoći – samo jedan od njih je bio velik kao vozilo) koji su bili potpuno bijeli (čak i zjenice njihovih očiju). Daniel je pokušao govoriti anđelima, ali je jedan stavio prst na njegova usta, dajući mu znak da šuti. Anđeli su ga počeli dizati sa obje strane i Daniel je počeo shvaćati da se razdvaja na dva dijela. Anđeli su ga držali ispod oba ramena – njegovog duhovnog čovjeka (koji je bio savršeno u cjelini), dok je njegovo slomljeno tijelo ostalo ležati ispod. Onog trenutka kad su napustili vozilo hitne pomoći, Daniel je izgubio svijest o prirodnom svijetu.

Kad su kola hitne pomoći stigla u Umezuruike bolnicu sa Danielovim tijelom, već je bila kasna noć (petak, 30. studeni) i Danielov obiteljski doktor nije bio tamo. Jedan član medicinske ekipe je ipak pregledao njegovo tijelo i tužno rekao Nneki da je njen muž umro i da se tu sada ništo više ne može učiniti.

Tako da su ga odvezli u Federal Medical Center u Owerri, ali ni tamo nisu pronašli doktora. Na kraju su ga odvezli do Eunice Clinic, i tamo je bilo potvrđeno da je Daniel mrtav od doktora Josse Annebunwa. Nije bilo disanja, nije bilo otkucaja srca ni pulsa i Danielove zjenice su bile fiksirane. Doktor je rekao da se tu ništa više ne može učiniti. Certifikat o smrti je dan u 23:30, 30. studenog 2001.

Zatim su Danielov leš odvezli u kuću njegovog oca u obližnjem selu i, prirodno, Danielov otac i drugi članovi obitelji su bili pogođeni u srce kad su vidjeli Danielovo mrtvo tijelo i jako su plakali. Danielov otac je zatim dao instrukcije da se njegovo tijelo odnese u kapelu Ikeduru General bolnice, koja nije bila daleko odatle. Oni su tamo stigli negdje oko 1:00, subota ujutro. Tamošnji kapelan, Mr. Barlington Manu, primio je leš. Primitivna Nigerijska kapela, gdje je bilo predano Danielovo tijelo, nije imala hladnjake, tako da je kapelan ubrizgao balzamirajuće kemikalije između Danielovih prstiju i u njegova stopala. Potpuna balzamacija je trebala biti izvršena kasnije ujutro. Uz pomoć još jednog službenika, on je odložio Danielovo tijelo na ploču kapele, između druga dva leša.

Kasnije ujutro, kad je kapelan pokušao posjeći Danielov unutrašnji dio bedra da bi mogao uvući cijev, preko koje bi ubrizgao više balzamirajuće tekućine, on je iskusio čudni šok, koji ga je odgurnuo od leša. To ga nije toliko iznenadilo pošto je doživljavao slične sile i prije, i to je pripisivao okultnim silama (takve svari su naširoko prakticirane u Africi i njih uzima u obzir većina afričkih pastora koje ja poznajem). Poslije drugog pokušaja i drugog šoka, on je zaključio da je Daniel vjerovatno bio član nekog moćnog tajnog udruženja. On je pretpostavljao, ipak, da će se poslije izvjesnog vremena te okultne žrtve i prizvane sile nad lešom umanjiti, tako da će onda moći završiti svoj posao. (Ovaj kapelan, naravno, nije bio kršćanin, ali se preobratio poslije Danielovog uskrsnuća). Daniel je rekao da su ljudi mogli omirisati balzamirajuće kemikalije dva tjedna poslije njegovog uskrsnuća. Oni bi ga zagrlili, pa bi se uhvatili za noseve!

Oko 2:00 u subotu ujutru, kapelan, koji je stanovao do kapele, bio je uznemiren pjesmama obožavanja koje su dolazile iz njegove kapele, koje su utihnule čim je prišao vratima kapele. Dok je pretraživao što je bio izvor glazbe u njegovoj kapeli, on je primijetio kako svjetlo sjaji sa lica Danielovog leša. To ga je u potpunosti obeshrabrilo.

Kasnije u subotu, on je opet pokušao podsjeći Danielov unutarnji dio bedra da bi mogao ugurati cijev za ubrizgavanje i opet je susreo isti otpor kao i prije. Te noći zvuci obožavanja ponovo su se čuli iz kapele. (Nemojte pretpostaviti da je Danielov leš trebao biti sahranjen dan poslije njegove smrti. Nigerijci često sahranjuju svoje mrtve i tjednima poslije smrti).

Sve to je toliko uznemirilo kapelana da je pronašao Danielovog oca da bi ga informirao o onome što se događalo i da zatraži da on odnese Danielov leš iz njegove kapele. Upravo prije nego što je kapelan došao, Danielova žena je sanjala san u kojem je vidjela lice svog muža i on ju je upitao zašto su ga ostavili u kapeli. Zatim joj je rekao da nije mrtav i da bi ga ona trebala odnijeti u Onitshu gdje će propovijedati njemački evanđelista Reinhard Bonnke. Ona je odlučila tako učiniti, iako je njena obitelj mislila da je sišla s uma. Već je bila subota navečer i Daniel je bio mrtav 24 sata. Članovi obitelji su na kraju ipak popustili, ali su kupili sanduk i donijeli pogrebno odijelo da kapelan u njega obuče Daniela. Kapelan je ipak morao isjeći odjeću da bi u nju mogao obući Daniela jer je njegovo tijelo bilo ukočeno kao daska. Vozilo hitne pomoći bilo je iznajmljeno u nedjelju ujutro, 2. prosinca, i kovčeg u kojem je bilo Danielovo tijelo je bio prevežen u Grace of God Mission (Misija milosti Božje) (velika crkva) u Onitshi, udaljenoj oko 1-2 sata, gdje je evanđelista Reinhard Bonnke propovijedao na poslijepodnevnoj crkvenoj službi posvećenja. Oni su tamo stigli oko 13:00.

Crkvena imovina je bila zaštićena mnogobrojnim službenicima državne sigurnosti, u korist Reinharda Bonnkea, koji je primio mnoge smrtne prijetnje i koji je omrznut od muslimana širom Afrike. ( Da ne spominjemo činjenicu da je World Trade Center – Dvije zgrade u New Yorku – bio uništen od muslimanskih terorista samo nekoliko tjedana prije toga). Zbog toga služba sigurnosti nije htjela dopustiti da sanduk bude unesen na tlo imovine crkve, misleći da bi tu mogao biti eksploziv. Danielova žena se glasno prepirala s njima i na kraju je otvorila kovčega da im pokaže svog mrtvog muža, što je rezultiralo njihovim ismijavanjem i čak su je išibali zbog njenog navaljivanja. Ona je prouzrokovala toliki nered, da je glavni pastor bio obavješten o tome i njegov je sin dao instrukcije da se Danielovoj ženi dozvoli da unese njegovo tijelo bez kovčega i da ga stave u prizemlju. Danielovo tijelo su tamo položili na dva stola, koja su ugurali u prostorije nedjeljne škole.

Neki vjernici su se okupili oko Danielovog tijela i molili su se dok je Reinhard Bonnke, koji nije ništo znao o mrtvom tijelu u prizemlju, propovijedao i molio se. Na kraju, bilo je primjećeno kako se Danielov leš trgnuo i onda je neredovno disanje otpočelo. (U to vrijeme, Reinhard Bonnke je u potpunosti napustio prostorije). Prisutni vjernici počeli su vatreno moliti i zbog toga što je njegovo tijelo bilo tvrdo i hladno, oni su počeli masirati njegov vrat, ruke i noge. Kad su oni u gornjim prostorijama čuli da se ispod mrtav čovjek postepeno vraća u život, prizemne prostorije su uskoro postale prepune ljudima. Odjednom, Daniel je ustao sa skokom. To je bilo negdje između 15:50 i 17:15 u nedjelju. Daniel je bio umro u petak navečer, oko 22:00. On je postepeno postajao svjestan svega u slijedećih nekoliko sati.

Da li vi sumnjate u ovo? Izveštaj na web site-u od Christ for all Nations objavljuje:

Ovdje su neke činjenice koje se ne mogu pobiti. Za dva dana Daniel nije disao i njegovo srce je prestalo kucati. U toj toploj klimi, njemu nije održavana svježina u ledenoj komori. On je dobio injekcije sa oštrim kemikalijama, da zadrže raspadanje. Kao leš on je bio prevožen satima, bio je vučen okolo i ležao je u uskom prostoru u kovčegu bez kisika, satima. On bi trebao imati oštre povrede mozga, ali je živ, bez ikakvih loših efekata.

Ovo nije nepodržani izvještaj o tome kako se netko vratio u život privatno, kao na primjer u kući. Ovo je bio javni događaj, jedna otvorena demonstracija oživljavanja iz mrtvih. Ako bi neko trebao biti spomenut, to je Nneka. Njena nepopravljiva vjera jedina je spriječila Danielovo sahranjivanje, jednostavno time što ga je dovela tamo gdje je bila uvjerena da će ga Bog vratiti u život. Ona je poštovala Reinharda Bonnkea kao čovjeka Božjeg i vjerovala da će u atmosferi vjere, tamo gdje on bude služio, čudo biti moguće. Nnekina vjera je diktirala cijelim događajem, i bila je nagrađena. Od strane koga? Tko je nagradio njenu vjeru? Ako nije Bog, tko je drugi?

Ja bih na ovu obranu dodao to da, ako je ovaj događaj bio izmišljen, ja sumnjam da bi pastor Ekechukwu izmislio priču o tome što se dogodilo s njim kad je bio odveden do pakla, koju ću ja kasnije navesti. Poruka pastora Daniela je sada na pokajanje crkve, da pripremi crkvu da može stajati pred Isusom i mnogi su se već zaista pokajali pošto su čuli njegovo svjedočanstvo. Ako bi njegova priča bila izmišljena, onda je rezultat te laži istinska svetost. Na kraju, služba Reinharda Bonnkea sigurno ne treba nikakve promotivne izmišljotine, pošto su njegove nigerijske evangelizacije već bile posjećene milijunima. On u stvari izjavljuje da on osobno nema ništo s tim čudom i da nije ni bio svjestan da se mrtvo tijelo nalazi u prizemlju crkve u kojoj je propovijedao.

Kao što je čudesna priča o njegovoj smrti i uskrsnuću, ono što je pastor Daniel iskusio poslije svoje smrti je još više zapanjujuće. Za njega, ono što je on iskusio između njegove smrti i uskrsnuća moglo je stati u svega petnaestak minuta, iako je on fizički bio mrtav skoro dva dana. Pošto je bio podignut od svog tijela od strane dva anđela iz vozila hitne pomoći, uskoro se našao potpuno sam, ali mu se uskoro pridružio drugačiji anđeo. Daniel navodi da, ako je bio konfuzan u vezi nečega što je vidio ili iskusio, ili ako bi imao neko pitanje u umu, ovaj anđeo bi mu odmah dao odgovor. Ovaj anđeo mu je prvo rekao da će otići do raja. Nije bilo vremena između toga, da bi stigli tamo gdje ga je anđeo vodio. Čim mu je anđeo rekao da idu do raja, oni su se odmah našli tamo.

Daniel je stajao s anđelom i promatrao mnoštvo ljudi kako obožavaju. Ljudi su bili obučeni u sjajnu bijelu odjeću. On je odmah pomislio da su to anđeli, ali prateći anđeo mu je rekao da su oni ljudska bića koji su “dok su živjeli na zemlji, služili Bogu i imali svoju vjeru fokusiranu na Krista Isusa i živjeli pravedno”. Ovim ljudima se nije mogla odrediti starosna dob ili rasa. Ni jedan od njih nije izgledao da je mlad, ili srednje dobi, ili stariji, i nitko od njih nije imao nikakve rasne karakteristike u svom izgledu. Svi su bili fokusirani na vrlo sjajno svjetlo i svi su obožavali u savršenom jedinstvu. Svi bi podigli ruke odjednom i spustili ih odjednom “kao da ih je aktivirala neka vrsta elektronskog upravljača”. ( Ovaj isti fenomen je mojoj ženi opisao jedan stariji haićanski pastor, koji je bio umro za kratko vrijeme, ali je poslan natrag na zemlju da završi svoj posao).

Daniel je primijetio jednog čovjeka koji je izgledao stariji među mnoštvom i došla mu je misao da je taj čovjek možda Bog, ali prateći anđeo ga je odmah ispravio. Taj čovjek je bio otac Abraham.

Daniel se poželio priključiti obožavateljima, ali prateći anđeo mu je rekao da postoje druge stvari koje Daniel treba vidjeti. On je rekao Danielu da je slijedeće što će ići vidjeti Isusovo obećanje Njegovim sljedbenicima, građevina koju je on pripremio za one “koje On pronađe spremnima u posljednji dan”. Odmah su bili tamo.

Daniel je rekao da ne postoji zemaljski način da opiše ono što je vidio. Građevina nije imala očevidnog kraja ni u svojoj visini, ni u širini. Ona se konstantno pokretala, i svaka prostorija se pokretala na isti način. Bila je načinjena od nečega što je prozirno kao staklo, a podovi su izgledali kao da su napravljeni od svjetla. Daniel nije vidio nikoga u toj velikoj građevini, ali je čuo predivno pjevanje. Pošto se počeo čuditi odakle ta glazba dolazi, anđeo mu je odmah pokazao na mnoštvo cvijeća oko građevine. Kad ga je Daniel pobliže pogledao, vidio je da se cvijeće pokreće, njiše i pjeva slavu Bogu.

Anđeo je rekao Danielu: “Građevina je spremna, ali sveti Božiji nisu. Isus je u odlaganju zato što kršćani u crkvi još nisu spremni” ( Ovo je u potpunosti po pismu; vidite 2. Pet. 3:12).

Poslije toga anđeo je odveo Daniela do pakla i stali su ispred vrata. Kad je anđeo podigao svoju ruku i ponovo je spustio, vrata su se otvorila i Daniel je odmah mogao čuti strašne zvukove ljudi koji su vrištali i jaukali, ali je sve u paklu bilo u potpunoj tami. Zatim je sjajno svjetlo sinulo od anđela i Daniel je vidio mnoge grupe ljudi u mukama. On mi je ispričao o tri specifične grupe koje prolaze beskrajne krugove mučenja, zauvijek žanjući u paklu ono što su sijali na zemlji. (Pojašnjenje prevodioca : Obratite pažnju da te tri grupe nisu jedine, tamo je mnogo različitih grupa, ali kroz te tri možemo razumjeti koji je princip mučenja na djelu u paklu).

Jedna grupa se sastojala od ljudi koji bi jeli svoje vlastito tijelo i onda bi ga povratili na tlo, a svaki put kad bi ga povratili ono bi odletjelo nazad na njihova tijela i ponovo se pretvorilo u njihovo tijelo, koje bi iznova jeli. Anđeo je rekao Danielu da su to ljudi koji su jeli ljudsko meso pri činu okultnih praksi. Druga grupa, oni koji su otimali zemlju od drugih dok su bili na zemlji, beskrajno su kopali kameno-tvrdu zemlju sa svojim golim rukama. Slijedeća grupa, sastavljena od bivših bludnika i preljubnika, beskrajno su uništavali svoje seksualne organe, koji su pošto su bili uništeni, opet bili obnovljeni samo zato da bi bili ponovo uništavani.

Kad sam čuo Daniela kako oslikava ovu scenu, ja nisam mogao prestati razmišljati o tome koliko puno puta Pismo objavljuje da će Bog uzvratiti svakoj osobi prema njegovim ili njenim djelima i također obećava da će svatko žeti precizno ono što je i posijao. Ja sam se sjetio priče koju je Isus ispričao o Lazaru i bogatašu. Poslije života na zemlji, njihove uloge su se precizno zamijenile. Bogataš je sada žudio za kap vode od Lazara, baš kao što je prethodno Lazar žudio za mrvicama sa bogataševog stola.

Pastor Daniel je također vidio bivšeg vojnog diktatora Nigerije. Vidio je i kršćanina koji se uvukao u okultne prakse, tako da je otpao od Gospodina . Vidio je i pastora koji je pronevjerio novac iz svoje crkve i također lagao u vezi toga. Bivši pastor je molio govoreći da bi vratio novac, ako bi mu Daniel pomogao izaći iz pakla. Iako su tamo postojale različite vrste mučenja, svi ljudi u paklu previjali su se u agoniji pod nekom nevidljivom silom koja ih je trzala bez prestanka. Svi oni su vikali, jaukali i škrgutali zubima. Pastor Daniel mi je rekao da kada bi svaki kršćanin mogao vidjeti ono što je on vidio, ne bi bilo potrebe da se propovijeda evanđelje, pošto bi svaki kršćanin postao evanđelje.

Najveće iznenađenje je ono što se dogodilo kasnije. Prateći anđeo je rekao pastoru Danielu: “Kada bi se tvoj račun zatražio sada, ovdje, i ti bi bez ikakve sumnje bio bačen u pakao”. Pastor Daniel se odmah počeo braniti govoreći: “Ja sam čovjek Božji. Ja mu služim cijelim svojim srcem”. Ali Biblija se odjednom pojavila u ruci anđela i bila je otvorena na Matej 5, gdje Isus upozorava da ako netko nazove svog brata budalom, da je dovoljno kriv da bi bio bačen u paklenu vatru (vidite Mat. 5:21-22). Pastor Daniel je znao da je kriv zbog ljutitih riječi koje je izgovorio svojoj ženi. Anđeo ga je također podsjetio da Bog nama neće oprostiti naše grijehe, ako mi ne oprostimo drugima ( Mat. 6:14-15), zato što ćemo požeti ono što sijemo. Samo oni koji su milosrdni primit će milosrđe (Mat. 5:7). Anđeo je rekao Danielu da molitve koje je on molio dok je bio u bolnici nisu imale nikakvog efekta zato što je odbio oprostiti svojoj ženi dok je ona pokušavala da se pomire, tog jutra kad se nesreća dogodila.

Pastor Daniel je zaplakao na ovo otkrivenje, ali mu je anđeo rekao da ne plače, zato što će ga Bog poslati natrag na zemlju kao suglasnost na molbu bogataša (vidite Luka 16:27-30). Čovjek će biti vraćen iz mrtvih i upozorit će ljude o paklu. Anđeo je također rekao Danielu da će njegovo uskrsnuće poslužiti kao znak i zadnje upozorenje ovoj generaciji.

Na kraju, pastir Daniel je bio odveden na vrh planine, gdje je bila velika rupa puna tame. Tamo je prateći anđeo predao Daniela čovjeku koji je stajao tamo, kojeg isprva nije prepoznao, ali je ubrzo shvatio da je to njemački evangelizator Reinhard Bonnke. Anđeo je rekao Danielu da će mu taj čovjek pomoći da proširi evanđelje spasenja.

Obojica, Daniel i Bonnke su pali u tu rupu i to je bilo kada je pastor Daniel skočio sa stola, gdje je ležao u “Grace of God mission”. On se vratio natrag u svoje tijelo pošto je bio mrtav najmanje 42 sata, skoro dva puna dana.

Kao što možete zamisliti, pastor Daniel je uvelike naglašavao u svom propovijedanju potrebu da oprostimo onima koji su nešto učinili protiv nas, da ne bi netko postao dionik sudbine koja je njega za malo zadesila. Koliko je važno to da poslušamo Isusove zapovjedi u pogledu opraštanja i hodanja u ljubavi jedni prema drugima, također su važne i sve ostale Njegove zapovijedi. Ovo je zaista vrijeme za crkvu da se pokaje i da “tražimo mir sa svim ljudima i svetost bez koje nitko neće vidjeti Gospodina” (Hebrejima 12:14). Nemojte slušati lažne učitelje koji kažu da svetost nije suštinska da bi se zadobio vječni život. Isus je upozorio da će samo oni koji vrše volju Njegovog Oca ući u kraljevstvo Božje (vidite Mat. 7:11). Ne slušajmo učitelje koji tvrde da ako ste jednom spašeni, garantirano ćete biti zauvijek spašeni. Isus je upozorio svoje najbliže učenike (Vidite Mat. 24:1-3) o mogućnosti da ne budu spremni kada se On vrati i da budu bačeni u pakao (vidite Mat. 24:42-Mat. 25:46).

Imajte na umu da pastor Ekechukwu nije stajao osuđen samo zbog svog jednog grijeha nepraštanja. Bilo je tu i drugih grijeha, koje je on ispovjedio u bolnici dok je umirao, ali je njegovo nepraštanje poništilo njegove molitve u kojima je on tražio oproštenje. Ako mi očekujemo da Bog nama oprosti, mi moramo oprostiti drugima. To je ono što je Isus rekao.

Da li ste vi spremni da stanete pred Isusa, iskreni i besprijekorni?

 

Autor: David Kirkwood