Nije hrana, nije moda, nisu parfemi, već još jedna indijska božica i još jedna mudrolija iz vedskih spisa koja se nudi da nas poduči kako živjeti skladnije. Autorica teksta objavljenog u najtiražnijem dnevniku kaže već u prvoj rečenici: „Zaboravite Feng shui!“ Ništa lakše u mom slučaju, no što nam Vaasta nudi?
Uvijek zvuči dobro ono što nude ovakve „nauke“. Sreća, sklad, energija, energija, tko bi tome odolio u ovo vrijeme energetske krize? Štedi li Vaasta struju, vodu ili možda plaća vaše račune? Ništa od toga.
Nažalost tek još jedan sustav vjerovanja, obreda, klanjanja i mnogo savjeta o rasporedu, stranama svijeta, bojama zidova i sl. Sve bi nam to trebalo dati prosperitet, dobre odluke, miran san i naravno puuunooo energije. Priznajem da nikad prije nisam čuo za Vaastu, a sa hinduizmom se stvari uvijek iskompliciraju. Taman misliš da si skužio tko je „glavni igrač“ pojavi se njih još deset, a vedski spisi kao da se nikada nisu prestali pisati. Stalno nam se iz njih prepričavaju pričice, a pritom naravno ostaju najstariji od najstarijih spisa, što bi valjda trebalo nešto značiti.
„Štednjak mora biti smješten na sjeveroistoku, strani svijeta u vladavini boga vatre Agnija, i to tako da osoba koja kuha gleda prema istoku“, podučava nas Vaasta. Nakon što pročitate upute za spavaću ili radnu sobu, shvaćate da se osoba stalno treba ispravno pozicionirati, prema božanstvu koje želi uključiti u segment vlastitog života koji se odigrava u datoj sobi. Malo naporno, zar ne? Teško mi je zamisliti da bi se netko zdrave pameti odlučio tako živjeti, u kontinuiranom klanjanju božanstvima koja su strateški raspoređena i traže štovanje da bi te blagoslovili. Opsesija kontroliranja prostora zacijelo govori o osjećaju ugroženosti ljudi koji vjeruju ovakvim tehnikama.
Stanovanje je jako bitno i utječe na naše raspoloženje i zdravlje, ne dvojim oko toga. Bogu je također bitno u kojim uvjetima živimo, jer da nije tako zar bi se Isus upravo dok ovo pišem bavio “interior design-om”. Tko ne vjeruje neka čita Bibliju. Jasno stoji da svojim vjernima “pripravlja stanove” (Ivan 14:2). Sklad u stanovanju nam je svima potreban, oh da! Na tu čovjekovu težnju igraju sva ovakva učenja. Kaže dalje autorica:“Mnogi od nas su zaboravili kakav život može biti. Osjećamo se otuđeni od zemlje, otuđeni jedni od dugih i otuđeni od mnogih izvora“. Ljudi jesu otuđeni. Za početak od Boga! Bog je jedan, izvor je jedan, no upravo taj jedan „izvor“ promašuju mnogi.
Žao mi je ljudi koji traže i nalaze ovakve nauke za „škakljanje ušiju“. Donedavno je Feng Shui bio u pravoj ekspanziji dijeleći savjete ne samo za uređenje životnog prostora, već i za „sva životna područja“. Zvuči malo bedasto, zar ne? Ne ide ti u ljubavi, na poslu, što god krene loše, razmjesti namještaj, prefarbaj zidove, pozicioniraj se, rasporedi „lijekove“ na strateška mjesta i bit će bolje! Protočnost energije je tako „svepametna“ mantra new age-a. Na prvi pogled i ne vidim puno razlike između Fenga i Vaaste, ali oni i nisu moj izbor, pa prepuštam njima da se dogovore. Taman kada se moglo pomisliti da će se Zapad riješiti vlastitih praznovjerja i vračarske prakse krenuo je import istočnjačkih. Zapadni čovjek je uvjeren je da iza sebe ima najgoru moguću prošlost i voljan je od svih drugih civilizacija tražiti mudrost za budućnost.
Uređivanjem prostora ljudi su uvijek puno govorili o sebi, odašiljali poruke o svojim uvjerenjima i htijenjima. Ipak, oplemenjivanje prostora je jedno, a vračarstvo nešto sasvim drugo. Danas je granica među njima sve tanja, no i dalje je možete vidjeti u svakom obližnjem salonu namještaja. O čemu pričam? Saloni, katalozi su nam krcati uvozne bofl robe od koje štošta ima i duhovno značenje. Primjerice zamijetiti ćete sve češće kao dekoraciju kipić ili sliku Buddhe. Smiješi se u spavaćoj sobi, kupatilu, radnoj sobi, a možda je tek kuhinja toga pošteđena, jer religije redovito ne otvaraju apetit. Buda ima veliku prednost pred ostalima, jer on je samo čovjek i vjerujem da su njegova „nastojanja da sam sebe spasi“ mnogima najprihvatljivija. Naime, najmanje obvezuju. Malo tko mari što se nije spasio i što ne spašava, svijet pozdravlja njegov “napor”, a prezire istinsko spasenje po Isusu.
Zapadni čovjek je kontradiktoran. U modi su velike prazne prostorije, velike i stare istočnjačke isprazne teologije. U modi su njene suhe grane, šiblje umjesto živoga cvijeća, prave vjere. Netko bi rekao: asketizam, ja pak kažem: pomodarstvo i prijetvornost. Na prostorije bez namještaja nižu se one koje imaju samo krcate ormare, skladišta konzumizma. Dobra je to slika današnjeg čovjeka na Zapadu. Problemi, strahovi, samozavaravanja se “trpaju u ormare sa kliznim plohama”, “metu pod istočnjačke tepihe” da bi naslovnice izgledale prozračno i skladno, s puno “pozitivne energije”. Istina je ipak negdje drugdje, u krcatom ormaru, u susjednoj sobi. Uskoro – Jedan će doći i upaliti svjetlo upravo u njoj!
Autor: K. C.
