Jedan od najuspješnijih primjera gradske evangelizacije s kojom sam se nedavno susreo održava se u Argentini. Kroz povijest protestantskih misija u Latinskoj Americi, Argentina slovi kao jedna od otpornijih zemalja. Uz izuzetak pokreta na čelu s Tommyjem Hicksom i nadolazećih posljedica u ranim 50.-ima, evanđeoski pokret u Argentini je prilično mlitav. No, to se dramatično promijenilo s početkom rata na Falklandskim Otocima 1982. godine kad je Argentina bezuspješno pokušala zaposjesti takozvane Malvinske Otoke. Pobjeda Britanaca prouzročila je temeljitu promjenu argentinske socijalne psihologije. Prilično su oštetili nacionalni ponos po kojem su Argentinci bili međunarodno poznati. Crkva ih je iznevjerila, vojska ih je iznevjerila, peronizam ih je razočarao – bili su spremni pokušati nešto novo.
Zapravo je dobrano prije 1982. godine osnova za argentinski ponos bila jako potkopana. Nekoć svjetska, deseta po redu najjača ekonomska sila s pohvalnim životnim standardom višim od onoga južne Europe, Argentina, dragulj Južne Amerike, bila je na vrhuncu za vrijeme vladavine Juana Dominga Perona i njegovih sljedbenika 50.-ih i 60.-ih godina. Kako je njegov utjecaj slabio u ranim 70.-ima, Peron je stupio u kontakt s moćnim okultnim stručnjakom Joseom Lopezom Regom, u narodu poznatim kao “el brujo” (čarobnjak). Lopez Rega je za vrijeme Peronove vladavine služio kao ministar socijalne skrbi, a nakon Peronove smrti, 1974. godine, postao je glavni savjetnik njegovoj ženi, Isabeli Peron, tijekom dvije godine njezine vladavine. Podigao je javni spomenik vračarstvu (koji je od onda demontiran) i mnogi su rekli da je javno prokleo narod kad je izgubio vlast u vojnom udaru na državu 1976. godine.
Duhovnost, uglavnom iz Brazila, počela je pritjecati u zemlju. Za vrijeme vojne vladavine, 8 000 političkih osumnjičenika “nestalo” je zauvijek, tijela mnogih nedavno su pronađena u masovnim grobnicama. Nekoć deseta po redu najjača ekonomska sila, Argentina je sada deseta po redu od dna po nekim mjerenjima. Nije ni čudno da je zemlja zrela za poruku evanđelja. Doista, u takvom duhovnom vakuumu, svaku promjenu mnogi vide kao promjenu na bolje. Snaga vračarstva nastavlja rasti. Lažni kultovi kao što su mormoni naglo rastu. Ogromni ukrašeni hram mormona ističe se na autoputu koji vodi od zračne luke Ezeiza do Buenos Airesa. No, unatoč svemu, Božja sila se očituje na izvanredne načine.
Hector Gimenez
Pastor najveće crkve u središtu Buenos Airesa je Hector Gimenez, 33, nekadašnji ovisnik o drogama i revolveraš. Osnovao je crkvu 1983. godine i sada vodi zajednicu od otprilike 70 000 ljudi. Službeno ime crkve je Čudesa Isusove obnovljene kršćanske crkve, no poznatija je pod imenom Gimenezove radijske emisije “Valovi ljubavi i mira”. Njihov crkveni dom je kazalište s 2500 sjedećih mjesta u kojem se održavaju osam službi dnevno, sedam dana u tjednu. Sam Gimenez vodi pet službi dnevno, ukupno 35 različitih propovijedi tjedno. Prema istraživanju poljskog sociologa, procjenjuje se nazočnost od 14 000 ljudi dnevno. Bio sam privilegiran propovijedati punoj kući u 20h na službi u utorak navečer u travnju 1990. godine i vidjeti više od dvanaestorice kako priznaju spasenje i pedeset ih ispovijeda čudesno iscjeljenje; brojke su potpuno nesrazmjerne uobičajenim učincima mojih govora. Kad smo krenuli van nešto prije 22:30, nova gomila je potpuno blokirala prostor između vratiju kazališta i ulice, spremna za sljedeću službu!
Gimenez mi je rekao da su nekoliko tjedana ranije, na uskrsnu nedjelju, iznajmili najveće zatvoreno gledalište u gradu, Luna Park, u kojem je postavljeno 15 000 stolica. Trebali su tri službe da smjeste 35 000 vjernika i krstili su 3200 ljudi uranjanjem u prijenosne bazene. Gimenez nije rekao da li su odredili namjerni cilj da premaše broj krštenih u Jeruzalemu na Pentekost.
Autor: Peter Wagner
