Predanje molitvi i posredovanju koje se također proširilo svjetskim kršćanskim društvom potakli su Velško probuđenje. Velik dio vatre koja se nastavlja u nekim od današnjih velikih molitvenih pokreta vjerojatno vuče korijene od preostale iskre Velškog probuđenja. Molitva i slavljenje ispreplitali su se na većini sastanaka.
James E. Stewart je napisao: Molitva je bila ta koja je raskolila nebesa; zahvaljujući molitvi dobiveni su izravni odgovori tamo i tada. Duh zagovaranja se tako snažno izlio da su vjernici u crkvi satima simultano sudjelovali! Stranci su zapanjeno slušali mlade i neobrazovane kako mole s takvim pomazanjem i razumijevanjem da su dosegli Prijestolje milosti po Duhu Božjemu. Čašćenje i obožavanje je bilo bezgranično. Slavljenje se počelo miješati sa zahtjevima budući da su molitve uslišane pred njihovim vlastitim očima. Često kad bi nespašeni ljudi bliski vjernicima bili središte zagovaranja, oni bi bili ponukani doći na sam sastanak te bili spašeni.
To je nadalje nahranilo vatru slavljenja, ali i zagovaranja. Kad su vjernici shvatili da je Bog doista čuo njihove molitve, molitva je brzo postala najviši prioritet u njihovom životu.
Kako su molili s više vjere, vidjeli su brze odgovore. Kad su počeli konkretnije zahtjevati, odgovori su postali izvanredniji. Molili bi za određene prijatelje ili članove obitelji na jednom sastanku, a ta osoba bi na oltaru tražila spasenje na sljedećem. To bi još više raspirivalo vatru slavljenja. To je nedvojbeno raspirilo plamen Probuđenja.
Molitveni sastanci koji su prije bili naporni postali su glavna atrakcija, čak za čitave gradove. Sastanci su bili prepuni ljudima dok nije prekoračen kapacitet – ljudima, ali i pomazanjem. Redovite službe su se ubrzo pretvorile u molitvene sastanke, budući da je molitva svima bila na prvom mjestu. Skupine koje su išle na posao počele bi moliti i ubrzo bi im se pridružilo mnoštvo privučeno pomazanjem.
Počeli su spontani molitveni sastanci u dućanima, domovima i čak je bilo slučajeva kad su se tvornice zatvarale da bi radnici mogli moliti. Na vrhu probuđenja se svo gradsko stanovništvo skupilo da korača po svojim susjedstvima i pridobije ih za Krista. U barem nekoliko navrata, gradsko bi stanovništvo koračalo u susjedni grad da moli za njega i neizbježno bi se tamo zapalilo probuđenje.
Ovo je probuđenje dokaz da na vjernike malo stvari može djelovati kao onda kada otkriju moć molitve.
Spašavali su duše
Glavni fokus molitve u ovom probuđenju je uvijek bio na izgubljenima. Ne može biti probuđenja bez zadobivanja duša i u spašavanju izgubljenih duša Velški preporod se smatra jednim od najizražajnijih i najdjelotvornijih probuđenja svih vremena. Probuđenje nije bilo plan da se upotrijebi nekoliko propovjednika ili kampanja da bi članovi crkve posvjedočili o spasonosnoj milosti Gospodina Isusa. Nisu se održavali satovi kako doprijeti do izgubljenih. Samo se činilo kao da je svaki kršćanin u Walesu istodobno prštio patnjom za izgubljenima. Vjernici se jednostavno nisu mogli uzdržati od radosti spasenja budući da je svaki rudnik ugljena, tramvaj, ured, škola ili dućan postao propovjedaonica evanđelja. Čak i više od propovijedanja, svjedočanstvo običnih vjernika je dovelo na tisuće ljudi spasonosnoj vjeri u Isusa. Nije bilo postavljenog uzorka ili strategije za svjedočenje; jednostavno se rodilo iz preplavljujuće radosti i vjere, nezadržive u onima koji su poznavali Spasitelja. Gospodinova prisutnost je bila toliko silna u Walesu da su oni koji su putovali s krajeva zemlje da budu njezini svjedoci, rekli da je samo prisustvovanje na jednom od sastanaka probuđenja bilo vrijedno čitavog putovanja – čak i ako Evan, Dan ili Sidney Roberts nisu bili tamo. Metodisti su tvrdili da je to bilo probuđenje sastanaka na čelu s Wesleyjem stoljećima prije. Velšani su premalo spavali zato što su se bojali, ako napuste službe, da će propustiti nešto predivno. Sastanci su se mnogo puta vodili do dva i tri sata ujutro i nisu završili dok ljudi, ponekad i čitavo stanovništvo velikih gradova i gradića, nisu koračali ulicama slaveći Janje!
Nevjernik jednostavno nije mogao pobjeći tom neodoljivom svjedočanstvu ili ne biti uvučen u njega očevidnom ljubavlju i gorljivošću ljudi.
Kako je lako prepoznati zaljubljenog muškarca ili ženu, budući da njihov partner prevladava u njihovim mislima i razgovoru, Wales se toliko zaljubio u Isusa da je obožavanje Njega podiglo Njegovo ime iznad svega drugoga što je moglo pridobiti pažnju ljudi. Poznavanje Gospodina je jednostavno preplavilo Wales kao što vode preplavljuju more. Kad je Isus bio podignut svi su ljudi došli.
Autor: Rick Joyner; iz knjige “The World Aflame”
