Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? – Ja sam taj koji naučavam pravdu, velik kad spašavam! (Izaija 63:1) Bog stiže iz Temana, a svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu puna slave. Sjaj mu je kao svjetlost, zrake slijevaju iz njegovih ruku, Ondje mu se krije sila. (Habakuk 3:3-15)
* također pročitajte: Izaija 34:9,10; Psalam 110; Psalam 45; Otkrivenje 19; Judina poslanica 14, 15
Ono što je David doživio potpuno je čudesno. On je vidio povratak Gospodina Isusa kako silazi na zemlju i korača nebom iznad Temana (Jemen i Saudijska Arabija). On je doslovce iskusio kako bi bilo uzdignuti se s Gospodinom i vratiti se s njim u zračni prostor zemlje. Pokušat ću s vama podijeliti to iskustvo, onako kako mi ga je on prenio, ukoliko je to uopće moguće opisati.
Kada je iskustvo započelo, istog trenutka sam osjetio kao da sam prenesen na neko drugo mjesto. Pogledao sam uokolo i vidio da sam okružen mnoštvom svetaca. Lica su im bila prelijepa i blistava jer su se okupili na svadbenoj večeri Janjeta. Njegova zaručnica, koje sam i ja bio dio, iščekivala je u Njegovom Šatoru, visoko na nebu iznad Arapskog Poluotoka. Nalazili smo se sakriveni u božanskoj zaručničkoj Odaji. Pogledao sam uokolo i shvatio da se nalazim u zgradi većoj od bilo čega što sam ikada vidio. Zgrada je bila prostrana i visoka. Krov je bio toliko visok da kada bi se zgrada nalazila na zemlji, vjerojatno bi se mogla vidjeti iz susjednih država.
Kako sam podigao pogled, odjednom se zastor otvorio i ja sam ugledao Mesiju kako sjedi na svom prijestolju i pažljivo, sa zanosom promatra svoju besprijekornu zaručnicu. Dok je pogledom prelazio po toj ogromnoj skupini svetaca, duboko bi pogledao u oči svakoga pojedinačno, milujući njihove duše svojom nježnom očaravajućom ljubavlju. Tako je bilo i sa mnom. Kada su se naši pogledi susreli, osjetio sam Njegovo odobravanje i Njegovu veliku radost što sam s Njim na ovome mjestu. Mogao sam vidjeti i razumjeti značajnu svrhu koju je On imao za mene i za Crkvu na zemlji. Istovremeno sam dobio razumijevanje vječnosti same. Radost mi je preplavila srce. Duboka zahvalnost zbog svega što sam sada mogao razumjeti još je pojačala moje veselje. Raskoš, veselje, zaručnička pjesma, ples zaručnice, sve je to bilo dio ovog trenutka – dugo očekivane intimnosti s našim Voljenim. Konačno smo ga znali kao što On poznaje nas. Premda se radilo o minutama, ispunjenje ljubavlju bilo je veće nego što je srce moglo primiti. Sve što sam ikada želio ili se nadao osjetiti, sada je eksplodiralo u meni. Istovremeno sam, potpuno smiren, bio usredotočen na Njega. Božanska ljubav posjedovala je čitavo moje biće preplavljujući me obožavanjem.
Premda smo se u tom trenutku nalazili zarobljeni Njegovom ljubavi, prikovani Njegovim budnim i nježnim pogledom, imali smo spoznaju svega što smo ikada željeli znati, čak i onih stvari koje nisu nužno imale vezu s Odajom u kojoj smo bili sakriveni. Također smo znali što se događa na zemlji. Zemlja je bila tamna, prostor između našeg nebeskog Šatora i zemlje bio je ispunjen neopisivo crnim oblacima.
Na zemlji se događalo nešto strašno zlo i opasno, nešto što moj ograničeni ljudski jezik ne može opisati. Samo je mali broj ljudi ostao na životu. U toj sveopćoj pustoši mnogi su ležali umirući. Ljudski je pokolj bio posvuda. Kako se naša svijest o zemaljskom uništenju povećala, shvatili smo da povijest ljudskog roda nikada prije nije doživjela nešto slično. Pa ipak, ta spoznaja nije ni na koji način utjecala na doživljaj zajedništva s našim Voljenim jer smo se nalazili zatvoreni u Njegovu ljubav i mudrost.
Sudbina je stegnula naša srca kada smo shvatili da se uskoro moramo vratiti na zemlju kako bi spasili Izrael i ostatak Plemena koji su očekivali dolazak pravog Kralja Izraela. Sav je Izrael očekivao Mesiju koji treba doći i osloboditi ih. Vidjeli smo ogromnu zajednicu Židovskog naroda kako očajnički traži Njega koji ih jedini može spasiti. Mesija je bio svjestan blizine oslobođenja koje će im upravo donijeti. Mogli smo osjetiti Njegovo rastuće iščekivanje tog velikog finala ljudske povijesti, u kojem će on napokon zauzeti svoje mjesto Kralja čitave zemlje. Zajedno s Njegovim raslo je naše iščekivanje, jer smo bili jedno u srcu s Onim kojeg smo voljeli. Sve je bilo precizno određeno. U ovom trenutku On je uživao u intimnosti sa svojom Zaručnicom, dok su Sveti Duh i Njegovi anđeli pažljivo brinuli o onima koji su pripadali Njemu na zemlji, čuvajući ih za Njegovo pojavljivanje.
Slijedećeg trenutka, barem se tako činilo, došlo je vrijeme silaska na zemlju gdje će On zasjesti na svoje prijestolje. Naš Mesija poveo nas je naprijed i mi smo se počeli postupno spuštati, još uvijek skriveni u oblacima. Stotine tisuća Židova s nestrpljenjem je očekivalo Njegov dolazak. Znajući da dolazi ljudima koji su spremni učiniti ga Kraljem, Mesija je sa svojom velikom pratnjom nastavio silaziti sve dok nije dosegnuo nebesa iznad planine Paran. Mi smo se tada počeli pomicati uzduž planinskog niza. Slika Kralja Vječnosti i Njegove slavne vojske svetih u svojem veličanstvu nadmašila je slavu bilo kojeg zemaljskog kralja. Kralj Slave dolazi na zemlju sa Svojom zaručnicom odjevenom u Njegovo vlastito divno ruho načinjeno samo za nju. Njegova veličanstvena Crkva – vječna dragocjenost. Ali riječi su nedovoljne, knjige bi se o tome mogle napisati, no ničim se ne može iskazati pravi sjaj božanskog krešenda vječnosti.
Zajedno smo prošli iznad Kraljevske Ceste, nebom preko Jordanskih planina. Ne sjećam se kako smo se našli među tom svetom vojskom, ali izgleda da je prijelaz na neki način bio ostvaren i mi smo postali dijelom najmoćnije vojske svega stvorenog. U točno određenom trenutku, istočno od Jeruzalema, Kod Amona, Sveta vojska predvođena svojim Božanskim vojskovođom, sada na bijelom konju, postala je svima vidljiva. Trijumfalno jašući s mnoštvom svetih iza Njega, krenuli smo prema Jeruzalemu, gdje smo trebali ući kroz istočna vrata. Kralj Vječnosti i Njegova veličanstvena vojska krenuli su spasiti cijeli Izrael, Njegove voljene i sve koji očekuju Njegov dolazak. Antikrist je učinio sve ne bi li oduzeo ono što pripada Velikom Kralju, ali ga je na kraju Vječni Kralj sam zbacio s prijestolja. Svako Ga je oko vidjelo, a oni koji su očekivali Njegov dolazak iskazivali su mu ljubav.
Bila je to najdivnija vizija povratka Mesije sa Svojom Crkvom.
Autor: David Michael
