“Nadglednik dakle treba da je besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, pametan, častan, gostoljubiv, sposoban da uči; ne odan piću, ne nasilan, nego i krotak, ne svadljivac, ne lakom; koji svojom kućom dobro upravlja i ima poslušnu djecu sa svom čestitošću.” (1 Timoteju 3:1-4)
Mnogi bi ljudi danas voljeli doći na poziciju vlasti i imati moć. Ciljevi ovih ljudi su različiti, a odgovornost je u posljednje vrijeme gotovo nevidljiva. Kada se Pavao u svome pismu obraćao Timoteju, pisao je i tadašnjoj crkvi kako se treba ponašati. Bio je nadahnut Duhom Svetim i zato se njegova poruka može primijeniti i u današnje vrijeme, posebice u politici. Kroz predizborno vrijeme sve stranke pišu programe, strategije, rade kampanje, lobiraju, dogovaraju pozicije s drugim strankama. Programi daju određeni smjer, ali oni se u većini slučajeva ne provode već su alat za dobivanje glasova. Također, kod odabira ljudi ne gledaju se navedene biblijske vrijednosti već eventualno obrazovanje i pripadnost stranci. Ostali vrijednosni kriteriji gotovo su u potpunosti izbačeni. Problem je što većina stranaka koje se pozivaju na Boga neozbiljno shvaćaju Pavlove riječi te smatraju Bibliju zatucanom knjigom. Pavao je jako dobro znao kako će stvari izgledati u budućnosti, pa je otišao korak dalje:
“…u posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, umišljeni, oholi, hulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nevjerni, bezosjećajni prema drugima, nespremni na bilo kakav dogovor, klevetnici, neobuzdani, okrutni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, ponosni, više će voljeti užitke nego Boga i naizgled će biti bogobojazni, ali neće bogobojazno živjeti.” (2. Timoteju 3:1-5)
Mnogi političari predstavljaju se kao bogobojazni, a padaju na osnovnim pitanjima. Upravo bezbožni propusti uvode državu iz generacije u generaciju u sve veće prokletstvo. Koliko propusti mogu biti ozbiljni najbolje opisuje Stari Zavjet. Judejski kralj Jotam je bio vjeran i dobar kralj. Slušao je upute proroka Izaije, Hošeje, Miheja i Amosa. Činio je dobro za Judeju, ali nije očistio uzvišice gdje su se prinosile žrtve nekim drugim bogovima. Iako je činio gotovo sve dobro, nije riješio problem idolopoklonstva u zemlji. Taj nemar doveo je do razornih posljedica u generaciji njegovog sina Ahaza kojemu je najveći problem postao strah i idolopoklonstvo. Jotam je kroz mala vrata dozvolio da njegov sin izgubi spoznaju snage koju ima u Gospodinu, u Bogu. Ahaz se zbog neznanja prepao okolnih naroda, prilagodio se njihovom ponašanju i kulturi, obezvrijedio proroke, omalovažio Gospodina, osiromašio Judeju te na kraju završio kao teški gubitnik kojega čak nisu htjeli pokopati u grobnicu kraljeva.
Danas se ljudima na vlasti događaju propusti slični Jotamovim i zato zemlja pati. Osim nemorala, neki političari koji se svrstavaju kao kršćani stavljaju Mariju ispred Isusa, svece ispred Duha Svetoga, časopise ispred riječi Božje i nije čudo da imamo ovako tešku situaciju u zemlji i svijetu. Vremena koja dolaze zahtijevaju budnost političara. Prijetnje bukte na sve strane kako financijske tako i sigurnosne, a jedino Gospodin može pomoći da iz svega toga naša zemlja izađe kao pobjednica. Zato je potrebno da oni političari koji se pozivaju na kršćanske vrijednosti i upute koje je dobio Timotej preispitaju svoje postupke, ostave se nemorala i idolopoklonstva te razmisle što žele ostaviti budućim generacijama kako nam zemlja ne bi završila kao što je završio Ahaz, osramoćena.
Autorica: Tajana Radić
